Propast kulture

Oprostite mi što smetam, ali ovaj narod nije zaslužio propast kulture i kulturnih institucija.

Čitam ove članke na internetu o jučerašnjoj konferenciji, istupe umjetnika koji se zblažnjavaju nad sudbinom muzeja i galerije a nigdje ne vidim konkretnog riješenja osim da, kao i za sve u ovoj državi, prikačimo još jednu instituciju na državne jasle i da sisamo pare iz sistema za vlastiti nerad.

Da nerad. Barem ono što je dostupno oku običnog čovjeka.

Još kada je bila priča o galeriji, gospođica direktorica daje izjavu kako u podrumu galerije imaju ne znam kakva djela, ne znam koje vrijednosti i kako će to sve ne znam zašto propasti zbog ne brige društva koje im neda platu.

Tada sam na sa-x napisala komentar u kome se pitam
da li je moguće da imamo instituciju u centru  grada,
koji se prelama turistima koji još uvijek dolaze iz Evrope i svijeta
i koji imaju tu kulturu obilaska muzeja (to što je mi nemamo niko nam nije kriv)
i  koji nakon što obiđu Baščaršiju nemaju čime da ispune dan,
a u podrumu te neke galerije imamo ne znam kakva djela
i nismo u stanju napraviti savršenu izložbu od onoga što imamo
koju ćemo oglasiti na sva zvona,
i staviti cijenu ulaznice 10 EURA za strance
i 5 KM za domaće,
i uz svaku sliku i eksponat postaviti ako treba ionako nezaposlenog zaposlenika galerije, pa makar to bila i direktorica, koji će da priča gostima istoriju eksponata.

Zar je moguće da niko ne koristi inetrent da dobije ideju kako se od muzeja i postojećih eksponata pravi biznis.

Zar je moguće da niko ne zna napisati projekat za EU fondove, pa evo npr. na temu okoliša sa zemaljskim muzejem, razmjene ideja i eksponata sa svjetskim muzejima, pomoć među institucijama. Ok, ne znaš napisati, moguće je, ali  SERDA je davala besplatne cikluse obuke pisanja projekata za EU fondove, zainteresuj se, nauči. 2 ciklusa prekograničnih poziva je završeno sa CG, SR i HR, pa jedan Adriatic, pa jedan Regional. A još uvijek nije kasno. Kad može vatrogasno udruženje iz Trebinja, zašto ne može jedan muzej ili galerija. I  još opremu dobiše.

Ne, mi volimo da sisamo pare od države a pri tome nemamo pokazati ništa od 1995-2011. da smo uradili kao neki veći projekat pa da kažemo "Evo vidite, mi dobro radimo, imamo ideje, imamo izložbe, pa dajte da ozvaničimo, da nam pomognete da nastavimo raditi ovako dobro".

To je ipak daleka budućnost. To je za neke sposobnije ljude.

Ja zato glasam da se ove institucije zatvore. Iako to nismo zaslužili.

p.s. Trebalo mi je ukupno 15 minuta pretrazivanja Google.a da nađem ideje za projekte:

1. Turisticka tura obilaska muzeja - ideja za projekat saradnje turističkih zajednica i muzeja i galerija u BiH po uzoru na http://www.harmattantours.com/dakartbiennale2010.html
2.Projekat približavanja muzejskih postavki mladim ljudima http://www.jmberlin.de/main/EN/04-About-The-Museum/06-News/02-projects.php 
3. Projekat za združenu grupu više BiH muzeja (povežeš RS i FBiH uspjeh je zagarantovan)  po uzoru na: http://www.culturalheritageconnections.org/wiki/Museum_Cooperation_KIT_and_DKI

Evropska mreža muzeja i link za traženje partnera na projektima: http://www.ne-mo.org/index.php?id=3  Zašto nas nema ovdje a npr. Hrvata ima?????? A kakve projekte samo ima ova mreža http://www.ne-mo.org/index.php?id=121&STIL=&C_PID=&C_UID=24

Mogućnosti za finansiranje projekata: http://ec.europa.eu/culture/creative-europe/

Da li se ikada iko zainteresirao da napravi projekat na ovaj poziv grada Pečuja? http://www.sarajevo.ba/ba/stream.php?sta=3&pid=896&kat=2

Dajte mi palicu da upravljam muzejom samo godinu dana pa da vidite! A nemam nikakvu vezu sa kulturom - čak naprotiv, možete me prozvati i nekulturnom!

A Cvjetak raste...

Danas idemo da učimo klizati.
Mama je više uzbuđena od Cvjetka.
Nisam stala na klizaljke od osnovne škole. Ako ne slomim koji ud večeras i naredna 4 dana, niko me iz Zetre više izvaditi neće.

Osim toga, imali smo i prvu predstavu za roditelje na kojoj su polaznici plesne škole, između ostalih Cvjetak, pokazali šta su naučili prethodnih mjeseci. Za mene je to bilo takvo uzbuđenje, posebno što je roditeljima bio zabranjen pristup časovima a curice su još male da znaju ponoviti šta su radile, tako da smo bukvalno svih ovih mjeseci bili uskraćeni saznanja šta se dešava iza zatvorenih vrata.
Predstava se sastojala od demonstracije onoga što uče na času i male koreografije uz pjesmu Mamina lutka. Kada je izašla u onom malo kostimu na sceni mama se oduzela od sreće. Mali koraci u onim baletankama, zategnuti prsti, pravo tijelo, ples...šta da vam pričam.

A i engleski nam tako dobro ide....

Mama lebdi u oblacima.

Apeli za pomoć

Osjećam se grozno.
Vjerovatno kako se bliži Nova godina i vrijeme darivanja sve učestaliji su pozivi za pomoć našim sugrađanima.
U danu primim, čujem ili vidim najmanje dva takva poziva.
Čak su na ekuponu počeli objavljivati akcije kupovine kupon. Znaju staviti i po dvije osobe u isto vrijeme. Bukvalno kao da ti nude da se odlučiš. Ona, on ili oboje.
Apeli za pomoć su na sve strane a meni sve neka muka od cjelokupne situacije.
Nazvaću, uplatiću, kupiću kupon, nije problem. Ali nekada nemam kad, ulicom žurim ne stignem ni pogledati papirić koji mi je neko gurnuo u ruku i želudac mi se prevrne kada trebam da donesem odluku da ću taj put da pređem preko apela i ne učinim ništa.
Da se ne shvati pogrešno, naravno da ljudi nemaju drugog izlaza nego moliti za pomoć. To im je jedini spas. Nedaj Bože nikome, ni bolesti ni da padneš drugome na teret. Ali toliko je takvih da je danas bukvalno bitno čiji je "marketinški tim" jači ili situacija teža da bi akcija urodila nekim značajnijim rezultatima. Čini mi se da su građani dovedeni u situaciju da biraju kome će uplatiti novac a to daje svemu još goru notu.
Mogu ja kriviti državu ali to nema nikakve svrhe.
Država je svakako takva da će naredne godine 50% naroda moliti za pomoć.
Samo kada se sjetim šta nam je sve priredila u narednoj godini ... novi porezi na plate, manji topli obrok, smanjene dnevnice za putovanje, organičenje na autorske ugovore.
No odoh ja na drugu temu...

Pozitivno iznenađena: Da napravi barem sličnu ovoj...

Rambo na Eurosongu!

http://www.radiosarajevo.ba/novost/69515/rambo-amadeus-na-eurosongu

Oduševljenje na kvadrat!
Jedva čekam da mu čujem pjesmu.
Molim da obratite pažnju na "najvjerovatnijeg" predstavnika BiH.
Šta reći....

Stručno usavršavanje

Nekada davno sam pročitala u nekom časopisu da je jedna od najboljih stvari koju parovi mogu učiniti za svoj brak organiziranje povremenih izlazaka u dvoje, hereinafter reffered to as "dejt".

Jasno je u današnje vrijeme čemu služi takva, nazovimo je, preporuka. Od svakodnevnih obaveza koje prouzrokuju umor, parovi jednostavno nemaju kada razgovarati, a i razgovori im se svedu uglavnom na neke teme vezane za djecu i eventualno posao/finansije. Taj razgovor traje možda sve ukupno sat vremena dnevno, ostalo je kuhanje, internet, gledanje televizije i zabavljanje djece (ukoliko postoje).

Organizirati dejt zvuči sasvim logično ali ponekad teško izvodivo. Čak nemoguće.

Ako posmatramo iz ugla žene koja ima dijete(djecu) ostati nasamo 2 sata sa mužem u nekom neformalnom ambijentu koji im odgovara i gdje mogu pričati zvuči kao raj na zemlji. Kako to izgleda iz ugla muškarca ne znam, možda mi vi možete reći. U svakom slučaju, dejt pomaže osvježavanju veze, ako je veza u krizi može pomoći prevazilaženju iste. Pa čak i ako pričate o djeci/novcu :)

Pročitah ja to i analizirajući nas skontah da nismo bili na dejtu od 2001. godine. Izlasci su uvijek u društvu, a ako nisu onda su odlasci u kino, pozorište, koncert, sve u svemu vrlo malo vremena za razgovor, za nas. Dok nismo imali dijete znali smo oboje raditi do sitnih sati, nositi posao kući. Sada to uglavnom radi moj čojek a ja nekako pokušavam uskladiti sebe i dijete pa onda radim iza 10 ako moram. Kako god okreneš malo vremena za nas.

I rekoh, dok nije kasno, probudimo control freak-a u sebi i počnimo organizirati dejtove.

Ispočetka, kad god nađemo vremena za dejt uvijek se tu nekako stvori društvo. Tako da ispadne društveni dejt. Prvi put kada smo izašli na djet u dvoje nismo znali o čemu bi pričali. Ne znam vam to objasniti, možda vi i vaš saputnik ne spadate u ovu kategoriju "ljudi koji nemaju kada da pričaju" pa me nećete shvatiti, ali kada ostadosmo nasamo nismo znali šta da pričamo izvan tema djete/posao.

I malo po malo, propričasmo. I počesmo stručno da se usavršavamo na nama.

Sinoć me je čovjek naučio da jednostavno ne možeš biti control-freak na duge staze. Ne možeš kontrolirati šta će se desiti za pola godine, pa ni za par mjeseci. Da neke stvari treba prepustiti Bogu a donositi odluke za neke stvari za koje se opcije nude sad.

A ja sam ga naučila da ljudi moraju pričati da bi spoznali jedni druge.

Dejt je višestruko koristan. Hem stičeš naobrazbu hem odmoriš mozak. A i korisno je za brak. Preporučujem.

Kada ste vi zadnji put bili na djetu?

p.s. uhvatila sam sebe da razmišljam da li staviti tag "djeca" i "posao" na ovaj post :)

Retrospektiva 2011.

Bliži se Nova godina, sad će krenuti analize protekle i odluke za narednu.
Kontam da ja požurim pa da napravim analizu ove dok još nije kasno.
I razmišljam šta sam dobro napravila ove godine iako nisam imala neke posebne odluke da ću u njoj nešto napraviti.
I skontam da nisam ništa.
Možda iduće bude bolje :)

VIK

Sinoć pročitam post od Sharana koji, na njemu svojstven način, progovara o dugogodišnjem problemu koji ovaj grad ima a to je nestašica vode. Kada kažem dugogodišnji ne lažem iako su neki dijelovi grada tek odnedavno počeli imati redukcije zbog suše. Moja teta, koja živi na Kobiljoj glavi, već godinama nema vode od 12 do 6 ujutro, a odnedavno i do 7 30 ujutro.

Nekada davno na Svjetski dan voda sam pisala o najvećem mitu koji se plasira narodu u ovoj zemlji a to je da Bosna i Hercegovina ima dovoljno pitke vode.

Građani Sarajeva, kao i građani Zenice, Busovače, Brčkog, N. Travnika itd.  taj mit na svojim leđima nose već godinama ali za čudo da se u Sarajevu, o kojem govorimo, niko ama baš niko ne buni što je to tako.

Ako bi sada počela pisati o VIK-u trebala bi mi tri bloga da pobrojim sve probleme koje ima to javno preduzeće koje ništa  nije drugačije od GRAS-a i drugih javnih preduzeća koja opstaju zahvaljući subvencijama Kanatona. A subvencije su se značajno umanjile zbog finansijske krize u kojoj se nalazimo. Ako pratite sjednice skupštine Kantona i usvajanje budžeta za narednu godinu vidjećete da tek nekolicina zastupnika postavlja pitanje nadasve neefikasnih javnih preduzeća i preispitivanje odnosa Kantona prema njima.

Naime, VIK ima preko 1000 zaposlenih, dakle radi se bukvalo o socijalnoj ustanovi. Te ljude treba nahraniti, a uz to treba i održavati mrežu i sistem. Nedaj Bože da neko počne pričati o racionalizaciji kadrova kako u VIK-u tako i u GRAS-u. Nastao bi socijalni bunt, mada iskreno, čovjek to nekako potajno priželjkuje jer je to jedina nada da će se ljudi probuditi. Ali to Kanton neće i ne smije dozvoliti.

Krenuh ja u neku drugu priču a zaobiđoh ono odakle sam počela.

Ovaj grad ima problem sa vodom. U ovom gradu od 100% vode koja uđe u sistem cca 50-70% se izgubi zbog dotrajale mreže prije nego dođe do potrošača. Vjerovatno  možete zamisliti kolika je vodovodna mreža grada, da tu cijevi ima iz turskog perioda, ni Čak Noris ne bi mogao otpetljati kuda ide koja cijev. Stoga je apsolutno nemoguće očekivati bilo kakva poboljšanja u tom smislu, jedno zbog toga što nema para za opravku mreže a drugo zato što je nemoguće otkopati sve i postaviti novo. Ipak, planski, malo po malo, moglo bi se djelovati na žarišnim tačkama. Ali avaj. Valja imati nekoga ko će to isplanirati, a Fahro jednostavno nija taj tip :)

Divlje se gradi i/ili neplanski, dozvoljavaju se priključci na vodovod tamo gdje vode realno nema ni za postojeće korisnike (ala Kobilja Glava ili ala cijela naselja u Barama, Breki, itd).

Dakle, uzimajući u obzir sve probleme koje imamo, sušu koja je bila ove godine, ja se pitam koliko još možemo izdržati ovako. Izvorišta imaju svoj kapacitet i novim priključcima bez saniranja stanja nećemo daleko dogurati.

Možda je ipak vrijeme da prestanemo čekati sistemska rješenja (bez kojih ne može, znam ja to, ali) i pođemo od sebe. Za početak - da zatvorimo česmu kada peremo zube.

Proširenje vidika

Ja se naprosto izvinjavam, ali moram ovo da napišem.

With all due respect, ali prelazak na blogger.com je za mene tako osvježenje da dođem i klikam po ovim stranicama apsolutno oduševljena.

Kada bih morala napraviti usporedbu, to mi dodje kao kada odeš u inostranstvo da upoznaš nove kulture i nove ljude pa se na svaki pogled oduševiš nečim novim. Plus ti se prošire vidici kroz taj doživljaj spoznaje da ima i može drugačije.

Nekako sam bila učahurena u blogger.ba. Kako su mnogi dragi ljudi prestali pisati, a ja prestala istraživati i tražiti nove bloggere, sve se pretvorilo u neku baruštinu u kojoj sam plutala da se održim u životu.

Sada nekako osjećam da opet dišem, čitam neke nove ljude iz raznih dijelova bivše YU, naleti se na poneki zanimljiv blog iz svijeta. Svaki blog izgleda drugačije i nije učahuren u 5 raspoloživih template-a as it used to be on blogger.ba.

Ma šta ja znam, meni je baš fino. Samo bih voljela da imam malo više vremena da čitam.

Ni muzika više nije za fukaru

Da li ste primjetili da je karta za koncert Balaševića bila 25 KM?
Da li ste primjetili da su karte za Jazz fest išle i do 35 KM? 
Da li ste primjetili da je karta za koncert Shadrwane Code bila u pretprodaji  30 KM, a na dan koncerta  40 KM?

Nemam pojma ko je prvi počeo, ali izgleda da je praksa skupih ulaznica uzela maha. Isto tako nemam pojma  na osnovu čega se određuju cijene ulaznica, ali do samo par mjeseci unazad čovjek je mogao otići na pristojan koncert za 10-15 pa i 20 KM.

Još malo pa će samo odabrani moći na koncert. Opet, gledajući da su koncerti rasporadani bojim se da će se ova praksa visokih cijena za ulaznice nastaviti. Kad jedan put vide da pali i da narod nema problema sa kupovinom skupih ulaznica ne sumnjam da će cijene ići možda još malčice gore, možda čak i do 50 KM.

Ovaj tip zabave izgleda nije više za fukaru.

Zagađenje zraka

Ja ne znam da li vi osjetite, ali u ovom gradu se više ne može disati kako treba. Zagađenje zraka je čini mi se gore nego ikada do sada, pri čemu smog ne popušta od jutra do mraka. Ljudi koji imaju problema sa disajnim putevima bolje da nigdje ne izlaze do proljeća jer su koncentracije sumpor dioksida i čađi značajno iznad dozvoljenih.

Ako me pitate šta je problem, problema je mnogo. Ljudi prelaze sa plina na čvrsta goriva i to je neizbježno. Cijena plina je bezobrazno skupa. Nisu više u pitanju samo privatne kuće, ljudi su se i po zgradama počeli grijati na drva i ćumur. TE Kakanj, pozicija Sarajeva, okruženost planinama, sve same nepovoljnosti po pitanju zagađenja zraka. Kažu da su i automobili problem. Za nas, sa ovakvim gradskim prijevozom, ni to nije rješivo.

A neki dan se vozim prema Travniku i čini mi se da nema više prostora na ovoj nadmorskoj visini koji nije pritisnut smogom. Ni odlazak na više nadmorske visine ne pomaže, osim ako se ne ode na planinu. Ni Barice ni Faletići ni Trebević nisu više dovoljno visoko.

Ne znam šta da vam kažem. Svake godine je sve gore i gore i ja ne vidim uopće rješenje za nas. Bojim se samo da ćemo kroz koju godinu sa maskama morati izlaziti van. Ovo ja ozbiljno.

Roćkaš

Danas nam je divan dan
Našoj Traty rođendan
Živjela, živjela i sretna nam bila
Živjela, živjela i sretna nam bila

Nema se šta posebno reći. Dobacih do 37 al izgledam kao da mi je 27. Mlada, pametna, lijepa, pu pu pu ne ureklo se.

Malo šale nije na odmet, al u svakoj šali pola istine :D

Neka je rođendana, da mi je bogdo 27 pa da proslavim jednim povećim dernekom. Ovako pos'o, kuća, ples, engleski, krevet, a dernek ćemo zamijeniti kafom i kolačima čim stignemo.

Javna rasprava

U opisu posla mi je da u okviru odredenih projekata prisustvujem javnim raspravama gdje stanovnistvu objasnjavamo kako taj projekat utice na okolis.

Svega se covjek nagleda i naslusa na tim javnim raspravama. Neke od njih pamtim po tome sto smo jedva izvukli zivu glavu pred razularenom masom kao npr. projekat izgradnje regionalne deponije u Lukavcu ili asfaltne baze u Kresevu, a neke pamtim po provalama.

Dvije hit provale koje pamtim su:
- Bolje da je smece rastrkano po prirodi nego na deponiji jer deponija je veliki balon smeca koji moze svaki tren eksplodirati.
- Kako vi znate koliki je bioloski minimum. Samo Allah zna koliki je bioloski minimum.

Najmrze su mi javne rasprave poslije 4. Upravo sam na jednoj, smrzavam se, ljudi pricaju, sreca moj dio je gotov, al bilo je guravo pojasniti da ribe nece zaplatiti zbog projekta.

Biti konsultant koji dokazuje da projekat nema negativan uticaj na okolis je totalno nezahvalan posao. Placa te investitor i skoro je nemoguce biti neovisan. Investitor hoce naravno da je sve to uljepsano maksimalno, da ce projekat imati minimalni uticaj a to nekada nije bas izvodivo. Procjeniti uticaj znaci da se moras osloniti na podatke o nultom stanju okolisa kojih nema a koji su ulaz i za modeliranje i analizu. Podataka nema, jer ili nema uspostavljenog sistema pracenja parametara okolisa ili je historijska dokumentacija o analizama nestala.

Kako god okrenete hem je nezahvalno hem opasno. Evo su se poceli svadjati, kidam na lijevo.

Saudin Bećirević 1973-2009.

Danas se navršavaju dvije godine od smrti našeg prijatelja Pospanka.
Ako ste u mogućnosti sjetite ga se u svojim molitvama i zamolite dragog Boga da mu oprosti grijehe i uvede ga u lijepi dženet.
Amin.

1 protiv 18.000

Do prije 15 minuta sam mislila da nisam normalna i da sam jedina od 18.000 duša kojoj je sinoć na koncertu Đorđa Balaševića bilo dosadno. U stvari znala sam da nisam jedina, i drugarica Mica je dijelila moje mišljenje, no za potrebe ovog posta zvuči pompeznije ako kažem 1 protiv 18.000 :)

No pročitah ovo pa se malo utješih jer mi čovjek objasni u stvari u čemu je fol.

Ja moram priznati da volim Đorđa Balaševića i da imam neku kolekciju nejgovih albuma po kasetama i CD-ovima. Ne mogu reći da režem vene, ali on je onako neka legenda koju slušaju svi, vole njegove pjesme i tako to. A kud svi tu i mali Mujo.

Ja sinoć nisam mogla isčekati da se koncert završi pa sam izašla sat vremena prije završetka (kažu da je trajao 4 sata pa valjda se završio u 1 am). Izašla sam smorena, što od stajanja što od maratonskih pjesama kojima nema kraja, što od Đoletovih monologa koji su u meni izazivali umor a ne radost i euforiju. Tek sinoć sam postala svjesna koliko su dugačke njegove pjesme, i čovječe, svaka mu čast kad može zapamtiti onolikačke tekstove.

Krenulo je dobro, emocije su se malo i uzbrukale, ali iskreno, najuzbudljiviji dio koncerta kada mi je adrenalin proradio je bila prosidba. Adrenalin je proradio ne znam dal zbog uzbuđenja, nevjerice ili stida koji sam osjetila za to dvoje ljudi, ali sve u svemu mora se priznati da Latif dobro pjeva. I ima petlju.

A priznajem da mi je i pomalo bilo smješno gledati omadinu na onom velikom displeju kako pada u trans na pjesme poput Priče o Vasi Ladačkom kao da su ni manje ni više oni taj Vasa iz pjesme.

Nemam ja ništa zamjeriti ni organizatoru ni Đoletu. Osim što i ja kao passage mislim da nije bio baš na visini zadatka i da su mu monolozi bili malčice izlizani uz dozu konstantnog ponavljanja 5 ključnih riječi. No opet kažem do mene je. Meni je drago da se 18.000 ljudi dobro provelo.

Evrovizija 2012

Joksimović predstavlja Srbiju na Eurosongu 2012.

http://www.sarajevo-x.com/showtime/muzika/eurosong/joksimovic-predstavlja-srbiju-na-eurosongu-2012/111118100

Čula sam da će nas predstavljati Hari. Ne znam da li je ovo dvoje povezano.

Ipak moram da konstatujem da mi je ova odluka našeg tima za pripremu Eurosonga samo potvrdila koliko je potrebno mijenjati te ljude .

Bez novih ideja nema napretka. Bez novog tima nema ni većih dometa. Naš tim je potrošio sve ideje i dostigao svoje domete. Ako stvarno Hari ode na Evroviziju moj postulat će biti i naučno dokazan.

Još jedan post o reprezentaciji

http://vasionka.blogger.ba/arhiva/2011/11/16/2955836

Mene se jako dojmio ovaj post.

Posebno me se dojmio dio gdje se govori o okupljanju oko nečega sto je ponos nacije.

U stvari to je suština cijele priče oko reprezentacije. Ovoj zemlji treba nešto jako pozitivno što možemo smatrati ponosom naše nacije. To pozitivno što će nas okupiti po dijagonali, od Banja Luke, preko Sarajeva do Trebinja, kao i od Bijeljine, preko Zenice do Tomislavgrada.

Teško jeste. Teško je približiti ljude koji imaju puno otpora tome. Ali recimo da smo uspjeli, recimo da Hrvatska nije uspjela, osjećam da bi to približilo i cijeli region a ne samo naše narode.

Ostaje da žalimo za propuštenom prilikom u Francuskoj koja nas je dovela nadomak toga da napokon stvorimo "ponos nacije".

Ali što neko reče, ko šljivi Ukrajinu, idemo u Brazil :)

Kifloljupci, zdravo zdravo

Odgovorno tvrdim da su bijele kifle u pekari Aspek vrh u odnosu na sve ostale kifle koje se nude na tršžištu, počev od onih Klasovih koje eto i liče na nešto do onih "mješavina zraka i brašna" kifli iz privatnih pekara koje ne liče na ništa!

Ne treba mi ništa, dajte mi samo bijele kifle iz Aspeka, domaći ajvar i Merak kant kobasicu te eventualno Nutelu da zasladim. I ostavite me da jedem i jedem i jedem dok ne puknem.

Ne to nije ova kifla na slici, iako je uzeta sa njihove web stranice kao jedan od proizvoda. To je ona fina rumena, puna kifla. Ma znate.

Bezrazložni strah od nečega novoga

Jedan od potpuno bezrazložnih strahova koji imam je strah od nečega novoga.Vjerovatno svi mi volimo neku rutinu i učahurenost u nešto što je poznato. Ja definitivno volim svoju rutinu i teško donosim odluke za promjenu.


Za razliku od mene, moj Najdraži je potpuno drugačiji tip. On ne može živjeti ako stalno ne pravi neku promjenu. Sreća ja sam mu još uvijek konstanta u životu :)

Ja želim promjenu. Ali je se bojim. U glavi mi je milion pitanja. Šta ako to uradim pa se desi ovako, ili šta ako to uradim pa se desi onako. U stvari, to je usko povezano sa potrebom potpune kontrole nad situacijom, a kada se odlučiš za nešto novo onda ne držiš stvari 100% pod kontrolom.

Ono što mi je najsvježije od ovih promjena su tri "tehnološke" stvari.

Prva je bila prelazak sa PC-ja na Mac. Toliko razmišljanja, toliko straha kako ću to ja, hoću li biti "kompatibilna", toliko istraživanja i na kraju....Sreća da je Čojek stao u kraj dilemama, presjekao priču u kupio mi Mac. Ma to je najbolja stvar koju sam uradila u životu. Onaj ko ne koristi Mac definitivno ne može ni pojmiti koji je to rahatluk. Na Mac-u se ništa ne kvari. Na Mac-u je sve intuitivno. Mac je predivan - dizajnerski :). Mac nema virusa. Na Mac-u ništa ne moraš znati o opertivnom sistemu, o dubokim tajnama smještanja skrivenih foldera, istraživanja danima kako prebaciti npr. mailove sa jednog računara na drugi- Mac sve radi sam. Uz malu pomoć u vidu klika na jedno, pravo mjesto.

Druga stvar je bila prelazak sa manuelnog na automatski mjenjač. Razmišljanja hoću li neću li su trajala danima. Osim toga, svi su mi svi govorili da nisam normalna što kupujem auto sa automatskim mjenjačem. A to me je bacalo u još veći crnjak i dileme. I naravno Čojek je opet presjekao. Danas mi mi nikako nije jasno zašto SVI ne voze vozila sa automatskim mjenjačem. Posebno žene! Mislim da ne postoji veći rahatluk na svijetu.

I treća stvar - odluka o prelasku na blogspot. I tu sam se lomila 15 dana. Šta ću ja tamo, svi mi postovi na blogger.ba, 5 godina istorije zapisano tamo, blog prijatelji, poznati interfejs, lista osvježenih. Neke dileme sam iznosila i u komentarima na mom i drugih blogovima. Ovaj put nije Čojek presjekao nego ja sama. Zarađivati na vlastitom prostoru je ok. Konačno, to jeste prostor blogger.ba i mi ga koristimo. Ali ja jednostavno ne mogu podnijeti da se na mom blogu reklamiraju priče o Ceci Ražnatović, Single Baltic i Ukraine Lady, liječenje hemeroida i ko zna kakve još neukusne i možda nemoralne ponude budu na reklamama...

Nemam mogućnost da biram koje će se reklame pojavljivati. Možda mi to ne bi ni smetalo da je na nekom manje vidljivom mjestu. Ovako mi smeta i biram da odem. I nimalo mi nije žao. Mogućnosti koje nudi blogspot su apsolutno fantastične u odnosu na ono što smo imali. Možda neko drugi nudi još više, ali meni je ovo dovoljno. Još dok prebacim postove za mame, mislim da me ništa neće vezati za blogger.ba prostor. Ko je čitao tamo, nadam se da mu neće biti mrsko da me čita i ovdje. Komentari su otvoreni za sve.

Strah od nečega novog je potpuno bezrazložan. Jer čim prođe period adaptacije čovjek shvati koliko je gubio time što se bojao.

Možda samo da zaključim - Once you go blogspot.com, automatic, and Mac - you never go back :).

Cvjetak: talenat za jezike

Još kada sam ostala u drugom stanju odmah sam se pretplatila na e-mail newsletter koji šalje Babycentar, po meni jedna od najboljih stranica sa svim mogućim informacijama o trudnoći, porodu i kasnije o djeci i odgoju.

I dan danas primam newsletter i sad već po koji put isti na temu "Kako prepoznati da li vam je dijete talentirano". Valjda se već u najranijoj dobi može otkriti da li dijete ima afinitet prema nekim stvarima i koliko je talentirano, mada je poenta da se ne treba forsirati pa čak i  ako iskaže neki talent.

Baš sam sinoć razmišljala o afinitetima svog djeteta sa evo sada pune 4 godine. Ona definitivno ne voli da crta i pjeva, tako da od umjetničkog talenta nema ništa. Nema zanimanja ni za čitanje toliko. Znam da su mali rođaci upijali knjige o životinjama, planeti, državama, mumijama, ratnicima..nju to ništa ne zanima.

Moje dijete voli jezike. Ona je definitnivno talent za jezike. Da, upisali smo je na onaj engleski kurs Helen Doron o kome sam pisala na blogger.ba i zaista su rezultati fantastični. Sigurno da to zavisi od djeteta do djeteta ali ona tako lijepo uči i ima super izgovor. Bolji od mene 100 puta. Govori i truski, bolje od mene 100 puta. Naravno, dječiji mozak jezik uči na sasvim drugačiji način  nego mozak odraslog, ali vidim da se to njoj sviđa, da uživa da priča na engleskom, neke pjesmice je naučila - ma koliko već to može dijete od 4 godine.

To me nekako raduje. Stvarno mislim da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori.

Ova priča o talentima mi se nekako uvijek povezuje sa učenjem u školi i našim sistemom obrazovanja. Ali mislim da ću o tome napisati poseban post.
Novo okruženje osvježava inspiraciju.

I za kraj, možda vam bude interesanto:

http://www.seo.ba/blog/ostalo/avalon-pomaze-bh-bloggerima/ 

Ovakve akcije u potpunosti podržavam najviše iz razloga što se nadam da će blogger.ba malo da se probudi i učini nešto vezano za posljednja dešavanja.

Bye bye blogger.ba

Reklama za "Single Baltic Lady" je prelila čašu.
Tratinčica od sada samo na Blogspotu dok se ne ukinu ove odvratne reklame.
Ha ja.

Breaking news

U Zenicu i Bosnu i Hercegovinu je ušla najveća poslijeratna investicija
od preko 250 miliona eura vrijednosti - reprezentacija Portugala na čelu
sa Ronaldom!

Nadamo se da će i ta investicija, kao i mnoge druge
investicije u našoj zemlji, propasti!

11.11.2011.

11.11.2011. zvuči kao savršen dan u kome će 11 Zmajeva da razvali 11 potrugalaca. Idemo momci!

Hiljadu razloga protiv Portugala

http://zdangub.blogger.ba/arhiva/2011/11/07/2945449

Sve na klik udaljenosti

Karikatura:
Ovca policajac: znam da vam je teško, ali da li ste uspjeli identificirati muža?
Ovca supruga: Od da! To je on. O bože, prepoznala sam ga po satu.

Milion puta konstatovana činjenica -  stvarno ne znam kako su ljudi prije živjeli bez interneta.
Kada bi se nešto desilo, kada bi nestalo interneta, mislim da bi svijet stao.
Ja sam pravi ovisnik. U stvari, za sve što radim u životu internet mi olakšava život. Ma šta olakšava, neophodan mi je.

Prvo, informacije ne tražim nigdje više nego na internetu. Za posao, za fakultet, za dom, za odgoj. Kada mi se nešto kuha a ne znam šta bi, recept tražim na internetu. Kada bih da pravim kostim za maskenbal djetetu, ideje tražim na internetu. Šta god ne znam, a treba mi tražim na internetu.

Internet mi služi za sedmičnu kupovinu. Ja nisam tip, a ni porodično nismo tipovi, koji će svojevoljno potrošiti par sati za odlazak u sedmični šoping. Jednoglasno je usvojeno da je to gubljenje vremena i da se sve to u samo 15 minuta može obaviti preko interneta uz home-delivery do samih vrata. Ko nije probao, definitivno preporučujem. Na taj način izbjegavam kupovinu zerzevata koji ničemu ne služe osim da debljaju. Prvi put se malo namučiš dok iskucaš sve što trebaš, ali već sljedeći put odeš na "moje kupovine" i samo klikaš isto. Mana ovog pristupa je što uvijek jedeš isto :)

Internet služi za sva plaćanja i bankovne transakcije koje možete zamisliti. Uključujući dijeljenje sadake o kojoj jednom pisah na ovom blogu. Umjesto stajanja u redu, ja biram kauč i e-banking. E-banking je stvarno super stvar.

Šoping također ide preko interneta. Od kako su osmislili ovaj e-kupon i kupikartu tu sam redovna. M&S, e-bay, amazon, haljine iz Kine, just name it. Jest da te dođe malo onaj delivery fee, ali i to je jeftinije od avionske karte do tamo i kupovine na licu mjesta :)

Blog, novine, email, skype, serije turske i stranjske. Ja TV uopće više ne gledam a novine su ionako već medij koji je na izdisaju.

Sve ovo što ispisah mi je palo na pamet dok sam razmišljala kako smo i ove godine klali kurban na daljinski. Na žalost još uvijek nije osmišljen sistem on-line odabira, plaćanja, odhranjivanja i prisutva klanju kurbana, ali nikad ne reci nikad. Ne vidim razloga da i to ne bude uskoro. Mi smo i ove godine odabrali da to odradimo na daljinski (čitaj: da se oko toga pobrine neko drugi umjesto nas including podjelu kurbana) ali ako bude šta online uskoro bićemo prvi u redu za plaćanje. Htjeli smo npr. ove godine poslati kurban u Somaliju, ali naša IZ se nije sjetila da omogući tako nešto a Turska nije omogućila online plaćanje.  Tako da je kurban završio negdje u Donjem Vakufu ako se ne varam.

Da zaključimo: Bajram mubarek olsun i da i naredne godine pišemo o klanju kurbana na daljinski.

Novi početak

Lijepo bi bilo kada bi i u životu bilo tako lako da izbrišeš sve što si do tada radio, da se praviš da nije postojalo ono prije i da kreneš ispočetka. Lako kao klik na erase i tri klika do create new blog.

Ipak, važno je da postoje alternative.


Ovo je moja alternativa. Dobro došli u moj novi virtualni prostor. Ako zaživi.

Istina, istina i samo istina

22.09.2011.

 

Nekada davno sam pročitala negdje, a ko zna možda i među vašim komentarima na ovom blogu, da djetetu nikada ne treba lagati.

O kako je samo ispravna bila ta misao/uputa.

Još od malih nogu nikada, ama baš nikada, svom Cvjetku nisam rekla neku neistinu ili je pokušala nečim prevariti odnosno neispuniti zadatu riječ. Čak ni kada je bila beba koja ne razumije ili ne zna pričati (ali u stvari itekako razumije šta joj se govori).

Bilo mi je vrlo važno da je ne zavaravam nekim neistinama tipa

• "Pojedi ovo pa ćeš dobiti sladoled" a da joj ne dam sladoled
• "Pusti me da se sada odmorim a poslije ćemo izaći" a da ne izađemo
• da joj kažem da idemo npr. u Pionirsku da bi je privolila da izađemo, a da odemo npr. kod nene
• da joj slažem da će negdje ostati samo malo a da je ostavim da spava
• da joj slažem da će dobiti neku igračku a da je ne dobije

i milion stvari sličnih ovim gore.

Čak i u trenutcima kada bi joj npr. obećala sladoled pa zbog nekog razloga nismo stigli pojesti ranije, ja ću joj taj sladoled dati pa makar i bila ponoć i prethodno ona oprala zube.

Mala laž, ma koliko beznačajna bila u tom trenutku ili poslužila samo da se dijete zavara, je medvjeđa usluga koju činimo i sebi i djetetu.

Djete jednostavno prestane vjerovati u ono što mu govorite i odatle dolazi jedan pravac neposlušnosti, otimanja i negodovanja na nešto što roditelj želi.

Kada je dijete malo, ispravnost ovakvog postupka se baš ne vidi. Znači rezultat ne dolazi odmah. Ali čim je dijete malo svjesnije sebe, počne pričati, ispoljavati svoj karakter, zauzimati stav, voditi vodu na svoj mlin, tek onda se osjete koristi neupotrebljavanja sitnih laži da bi dijete privolili na ono što mi želimo.

Ja sada zaista uživam u koristima "nelaganja". Cvjetku mnogo lakše mogu objasniti neke stvari jer zna da je mama neće slagati. Kada žellim da idem na neko mjesto koje ona ne želi, lako mi je objasniti čime ću joj to kompenzirati. Mogu je ostaviti bilo gdje jer zna da je neću ostaviti ili ako ću je ostaviti zna gdje ću biti i kada se vratiti iako u ovim godinama još nema pojam o vremenu ali joj objasnim redoslijedom radnji npr. sad ćeš šetati sa nenom, pa ćeš onda pojesti sladoled, doći u BBI i mama će doći tamo.

Zaista želim da podijelim ovo sa vama, iako nije neko mudro slovo, ali često čujem mame kako djecu zavaravaju sitnicama. Nesvjesno ili možda ne razmišljajući o posljedicama.

Sada, kada osjetim koristi ovakvog pristupa, mogu s pravom reći da će vam život biti puno lakši ako ni u kom kontekstu ne budete lagali ili zavaravali svoju djecu. Ali niti jednom. Jednom izrečena laž ili napravljena prevara narušava povjerenje koje je poslije teško ponovno zadobiti. Biliv mi. A da ne govorimo o tome da učite dijete da se isto tako ponaša i počne vas lagati kada odraste.

Raspamećeni roditelj

11.09.2011.

Još malo i Cvjetak puni 4 godine. U proteklih godinu dana je naglo narasla i sada je znatno viša od svojih vršnjaka, čak je viša i od neke djece koja imaju 5 godina. Uz to mršava, definitivno ne na mamu, počela je lagano da krivi leđa. Tačnije da ima neki pogureni stav kada stoji uspravno.

Ako se sjećate, pisala sam da smo prošle godine Cvjetak upisali na sportske aktivnosti u akademiju Score. Bili smo poprilično zadovoljni uz par sitnica tamo i vamo, ali nekako osjećam da ove godine to jednostavno nije dovoljno. S obzirom da se radi više o igri nego o nekom sportu gdje se ne forsiraju stvari kao što su pravilno držanje, počinjem da razmišljam o nekom baletu ili gimnastici kako bi preventivno djelovali na potencijalno krivljenje kičme. Tim više jer najmanje tri sata dnevno provodi pred TV-om ili igrajući se na iPad-u, a dolazi i zima. Tako sam sada raspamećena jer ne znam gdje da je upišem, ali svakako ću podijeliti bilo kakvo saznanje ako ga budem imala. A i vi posavjetujte ako imate šta.

S druge strane, sada će te već pomisliti da sam totalno luda, želim da je upišem na neki kurs engleskog. U stvari već sam je upisala. Priča slijedi.

Poznato je da dječiji mozak raste do nekih 6-7 godina i da je tada najplodnije tlo za usvajanje novih znanja. Djeca tog uzrasta mogu naučiti do 3 jezika tečno i to im ne predstavlja nikakav problem. Naravno, metode i načini trebaju biti prilagođeni tom uzrastu, dakle učenje kroz igru.

Ona dijelom gleda i crtane i dječije filmove na engleskom i igra edukativne igrice na iPad-u koje su namjenjene predskolskoj djeci također na engleskom. Ljetos smo na moru upoznali jednog malog Šveđanina i bilo je naprosto zapanjujuće kako sa njim pokušava da komunicira na engleskom jer je u svom malom mozgu shvatila da dječak ne zna ni jedan jezik koji ona zna pa je izvukla nešto treće što djelimično poznaje. Onda smo je testirali kod kuće bez veze pričajući sa njom neke osnovno stvari i skontali da ona zaista puno toga razumije ali tome ne zna dati oblik.

Sve u svemu, razmišljala sam da pronađem nekoga sa kim bi ona mogla pričati i ko bi sa njom komunicirao samo na engleskom, jer bilo bi zaista previše da mi sada uvedemo još jedan jezik u kuću, kada se pojavio na SA-X oglas za ovu skolu Helen Doron koja se upravo otvorila u Sarajevu. Oni rade sa bebama od 20 mj pa nadalje i to upravo na ovaj način na kojim sam ja to zamislila - stvaraju okruženje u kome se priča i igra na engleskom i na taj način djetetu usađuju jezik. Organizirali su i te neke demo časove, bili smo, ali ne mogu reći da sam pala na trepavice od oduševljenja. Prvenstveno zato što tete nisu sa engleskog govornog područja već naše cure, a za pare koje traže bi morali ponuditi nešto da se padne na trepavice. S obzirom da za sada ne znam za nešto bolje u Sarajevu, odlučili smo je upisati pa da vidimo.

Kao što vidite, počela sam da razmišljam i da se ponašam kao raspamećeni roditelj koji ne zna gdje bi prije svoje dijete upisao na dodatne aktivnosti. Možda zvučim i kao jedan od onih preambicioznih roditelja i puno sam razmišljala o tome, gdje treba postaviti granicu. Često čujem priče da djecu treba pustiti da se igraju, kako su naši roditelji to radili, daj im krišku u ruku i na ulicu, ne daj da gledaju TV, ne daj tehnologiju (kompjuter, igrice, iPad, mobitele)....Ali...

Mi više ne živimo u tom svijetu u kome su živjeli naši roditelji i mi kao djeca. Danas je je život mnogo teži, mnogo zahtjevniji, nije više socijalizam, za zaposlenje nije dovoljno više završiti srednju školu, pa ni fakultet. Traže se dodatna znanja, sve oko nas je na engleskom, stvari su dostupne preko interneta i njegovo korištenje tačnije korištenje kompjutera je neophodno. Za naše roditelje su TV i faks mašina bile wow, a mi smo se rodili sa tim. Danas su za nas internet, kompjuter, mobitel i touch screen wow a naša djeca su se rodila sa tim. Ne treba im uskraćivati nova znanja. Ne treba im sužavati vidike niti ih sprječavati da istražuju, ako čovjek ima uslova da im pruži. Naravno, nikada nije kasno, čovjek se uči dok je živ, ali ako je to sada lakše i brže se usvaja, postaje neodvojiv dio osobe, onda sam ja za.

Naravno, bitno je pronaći balans, ne dozvoliti po cijeli dan da bulji u sve to, ostaviti vrijeme i igru i šetnju i razgovor i kino i sport, ali omogućiti da ima dodira sa svim čudima današnjeg doba. Također treba prepoznati afinitete svog djeteta, ne gurati na silu tamo gdje neće ili ne voli. Uloga roditelja je vrlo delikatna u tom smislu.

Napisah ja svašta ovdje, ali jedno je činjenica. Prošle su bebeće godine, sada je vrijeme da se dijete polako gradi. I nije ni malo lako. Roditelj mora biti maksimalno posvećen. I to su, vjerujte, velike dileme, posebno kada se radi o roditelju koji radi 8 sati dnevno.

No vidjećemo...

Kupanje djeteta=noćna mora

22.12.2010.

 

Kada je bila mala, Cvjetak je uživala u kupanju. Međutim, negdje oko 2 godine, kako je postala svjesna o čemu se tu radi, počele su noćne more vezane za kupanje.

Tu vrisku koja bi nastala spominjanjem čina kupanja ja ne mogu objasniti. Prije nego je napunila 3 godine nekako bi je uspijevala prevariti da uđe u tuš kabinu, ali čim bi postala svjesna da je dovedena pred čin kupanja počela bi da se dere iz sveg glasa - adžiz mahala. Komotno je neko mogao pomisliti da je zlostavljam i poslati mi policiju na vrata. U ljetnom periodu bih je nekako uspjela nagovoriti na tuširanje, ali samo ako kažem da nećemo prati kosu.

Pretpostavljam da je ključni problem u vodi koja zajedno sa šamponom teče po licu. Zaova mi je rekla da je negdje pročitala kako djeca dobiju i panični strah gledajući u vodu koja se gubi u odvodu no mislim da nje nije bilo toga strah.

Zbog svega toga, sramota me je reći dijete sam znala ne okupati i po tri sedmice. Znam, znam, kakva sam ja to nemajka, ali sam čin kupanja je zahtijevao psihološke pripreme.

Svašta sam pokušala. Pravila joj mali bazen u tuš kadi, kupovala igračke za vodu, davala joj da se sama tušira i sapunja, ali to ništa nije palilo.

Ono što je upalilo i što, ovako ponosna, obznanjujem svima jer može nekome pomoći jesu DM i mali peškirići.

Naime u DM-u ima kupiti dječiju farbu (sapun) za tuširanje u bojama (druga tuba sa lijeva na slici). Raspoložive boje su crvena, žuta i plava. Prije tuširanja se farbamo po tijelu. Praktično uzmem farbu na prst i crtam joj svašta po tijelu - sunce, srce, krila, tačkice, šare po rukama i nogama, nacrtam joj gaćice ili majicu, malo po licu, itd. U svim bojama.

Onda se malo folira po kući, gleda na ogledalo da bi onda išli na tuširanje. Vodu otvaram samo na česmi. Nikako tuš. Onda se ona sapire, naravno ja joj pomažem. U svoj toj priči ja šamponiram kosu ali tako da joj je navlažim vlažnim rukama i našamponiram. Ne dozvoljavam da joj pjena ili voda curi po licu. Za to vrijeme se ona zabavlja sapiranjem boje sa tijela. Nekada joj dam i mali lončić da puni vodom na česmi i da se polijeva.

Kada je vrijeme da se sapere kosa, dam joj mali peškirić da stavi na lice i onda prvo saperem zadnji dio glave koji kad perem svakako voda ide prema leđima, a prednji operem brzinom svjetlosti. Zahvaljujući peškiriću lice ostane suho. Ovo je trik starih majstora - mame jedne moje prijateljice.

Nadam se da će ovo nekome pomoći. Mi smo se mučili, pa i godinu i po, dok nismo nadošli na ovo rješenje.

Sad još samo da riješimo problem rezanja noktiju na nogama... :) Svi savjeti, osim onoga da režemo dok spava, koji znam i ne odobravam jer dijete mora naučiti da mu se režu nokti, su dobro došli.

Torba za porodilište

28.11.2010.

Torba za porodilište Nisam dugo napisala ništa na temu beba i djece. Ruku na srce, kako godine odmiču sve je teže pisati o djeci jer je fokus uglavnom na odgoju a to je tako individualna stvar da se ne može ništa posebno savjetovati na tu temu.

Ipak, još uvjek sam nekako okružena ljudima, što stvarnim što virtualnim, koji traže savjete vezano za prve dane/godinu sa bebom pa sam u zadnje vrijeme diskutovala sa mamama o temama poput dojenje sa šeširićima i rutina, a sada imamo i par aktuelnih trudnica čija pitanja su uglavnom "šta je potrebno za dolazak bebe", "koja kolica kupiti", "šta ponijeti u bolnicu" i sl.

Sreća moja da sam sve pisala tako da je lako podsjetiti se i nekih stvari koje za mene više nisu aktuelne. Šta je potrebno za dolazak bebe imate u linkovima desno, ali sam skontala da nikada nisam napisala šta bi po meni trebalo staviti u torbu za porodilište. Zato evo spiska iz arhive, uz male naknadne dopune:

1. Zdravstvenu knjižicu. Ovo mi je bilo prvo na spisku, ali mi ona u stvari nije uopće trebala. Knjižicu je donio muž prvi put kada je dolazio po otpusno pismo. No ne znači da vama neće trebati, zato je prva na spisku.
2.  Nekoliko paketa vatenih uložaka (VIR 80). Ulošci trebaju i ako rađate na carski rez, jedina razlika je što tada nemate nikakve rane pa možete koristiti i one tanke uloške sa krilcima. Naravno, night varijantu ;) Neke mame kažu da su koristile i jedne i druge u isto vrijeme.
3. Voda i/ili sok i plastična čaša.
4. Krekeri ili neki suhi keksi, čak i čokoladica.
5. WC papir, još bolje jedan onaj veliki kuhinjski ubrus. Doduše ne znam kakvi su sada uvjeti na Jezeru, ali ipak treba staviti jedan.
6.  Grudnjak za dojenje. Dosta handy su sportski grudnjaci jer je kopčanje stvarno maltretiranje.
7. Jastučići/blaznice za grudnjak. Ako ste duže u bolnici zbog rađanja na carski, kada nadođe mlijeko jastučići tj. vatene blaznice su "must".
8. Nešto za čitanje a i ne mora. Kad dođe beba nije vam do toga :) Ako imate neku knjigu o dojenju ili slično, možete nju ponijeti. Dakle, samo "stručna literatura" :)
9. Spavaćicu za pred porod i spavaćicu za iza poroda sa dugmićima na prednjoj strani. Ako rađate na carski, ne mora biti spavaćica, može i pidžama sam da gornji dio ima dugmiće - radi dojenja.
10. Ogrtač za hodanje po bolnici
11. Papuče s kojima se može i pod tuš , ili dvoje, jedne za pod tuš jedne za hodanje po bolnici.
12. 2-3 para čarapa
13. stvari za ličnu higijenu (četkica i pasta za zube, blagi sapun, sapun za intimnu njegu, šampon, 2 srednja peškira). Ovako piše na originalnom spisku, ali ovaj sapun za intimnu njegu ja mislim da ne dolazi u obzir ako ste rađali prirodno.
14. Mobitel i punjač i slušalice za radio i/ili ipod/mp3 player. Radio/muzika su spas i prije i poslije poroda da ne morate slušati žene oko vas i bebe koje plaču dan/noć!
15. Krema za ruke (zbog bebe je potrebno često prati ruke pa se jako suše)
16. Deo bez mirisa ili s mirisom kojeg ćete koristiti cijelo vrijeme dok dojite (dijete ponekad može prestati dojiti ukoliko mama miriši drugačije)
17. Jednokratne gaćice (barem 4 komada) ili kupiti neke na pijaci velike tzv "nananske" duboke gaće koje ćete odmah baciti u smeće nakon upotrebe.
18. Byvacin sprey za rane, nakon nužde i za rashlađivanje rane od epiziotomije. Ovo je pisalo na originalnom spisku, ali ja znam da nisam to nosila. Čini mi se da mi je neko rekao da se to ne bi trebalo koristiti, pa ja nisam.
19. Papirnate i pogotovo (baby) vlažne maramice za ruke i sl.
20. Steznik (može a ne mora)
21. Neka lanolinska mast za bradavice radi ispravnog početka dojenja. Meni je najbolja bila Aventova. Znači, poslije dojenja prvo namazati svojim mlijekom, pustiti da se osuši na zraku i onda namazati kremom. Svaki put nakon dojenja.

Neke mame koje misle odmah davati cuclu a koje su rodile na carski pa će u bolnici biti par dana, dobro bi bilo da tu istu cuclu ponesu sa sobom. Osim toga, u bolnicu ne treba nositi stvari za bebu. Njih treba spremiti i muž da ih donese pred izlazak. Ne treba nositi ni pelene niti nešto u čemu će beba biti u bolnici jer pelene uglavnom imaju tamo a beba nije obučena već je umotana u pamučne pelene od glave do pete, kao štruca, cijelo vrijeme boravka u bolnici.

Odmotavanje, pranje/brisanje vlažnim maramicama, presvlačenje i ponovno zamotavanje obavljaju sestre. Vi praktično dijete ne vidite golo tokom cijelog boravka u bolnici. Osim ako niste freak kao ja pa ga namjerno odmotate da vidite da nema na tijelu neku modricu ili slično što se može dovesti u vezu sa nemarom sestara ili anomaliju koju niko nije primjeitio (šesti prst npr.) , a kao izgovor kažete da ste htjeli sami da je pokušate presvući kako bi naučili. To možete slagati samo ako imate pelene kod sebe. Mi smo bili dobili poklon paket Violete pa sam imala "podlogu za laž".

To bi bilo otprilike to. Sa radošću primam vijest da je ginekologija prešla na Jezero i sretna sam zbog svih budućih mama koje će svoje bebe napokon rađati u uvjetima dostojnim čovjeka.

Slikovnice

22.06.2010.

 

Kao vjerovatno i većina vas, i mi dosta vremena pred spavanje provodimo čitajući slikovnice. Kroz naše ruke su prošle različite slikovnice, od onih strašnih poput Palčića i drugih bajki, do onih dosadnih i nemaštovitih (npr. slikovnice iz serije Hippa!).

Svrha ovog posta je da vam preporuči jednu slikovnicu, ili bolje rečeno seriju slikovnica koje zaista smatram najboljim za uzrast djeteta od 2-3 godine, pa i više.

Radi se o slikovnici koja orbađuje lik male zečice Miffy autora Dicka Brune (http://www.miffy.com). Ono što je jako žalosno je da te slikovnice nema kupiti kod nas već u Zagrebu, te smo i mi tako slučajno došli do njih kada nam se babo vraćao sa službenog puta preko zagrebačkog aerodroma na kojem ih je i kupio.

Slikovnice su jednostavne, sa jednostavnim ilustracijama i bez suvišnog teksta. Svaku ilustraciju prati jedan stih koji se lako pamti i na taj način djetetu razvijate govor i za vrlo kratko vrijeme i ono počne da učestvuje u čitanju ponavljajući zadnju riječ svake strofe. Npr. prva strofa iz slikovnice Miffy u zoolškom vrtu

"Idemo u zoo danas
To je prava radost za nas
Upravo mi reče tata
Krećemo za pola sata"

i druga

"Tramvaj hita, tramvaj žuri
Cilju svome brzo juri
U tramvaj Miffy sjeda
i ulice vani gleda"

i jedna iz sredine kada Miffy posjećuje kavez sa majmunima

"Majmunu je ovom prvo
Da skoči na neko drvo
Kao da nam želi reći
Svakim danom sve sam veći"

Kao što vidite, znam manje više sve napamet :).
Doduše kada čitam zamijenim neke hrvatske riječi sa našima ali se u većini slučajeva ne izgubi rima.

Teme su također super:
Miffy na plaži
Miffy na igralištu
Miffy mala vila
Miffy na snijegu
Miffy plače
Miffy slavi rođenda
Miffy u kući
Miffy u zoološkom vrtu
Miffy u bolnici
itd.

U svakom slučaju, u moru slikovnica koje ničemu ne služe i nenose nikakvu poruku, želim vam preporučiti ove u kojima će te i vi i vaši maleni, sigurna sam, zaista uživati.

http://www.forum.hr/showthread.php?t=81275
http://www.profil.hr/knjiga/miffy-u-bolnici/5871/
http://www.ezadar.hr/clanak/miffy-dobila-muzej-u-nizozemskoj
http://www.vjesnik.hr/html/2010/05/22/Clanak.asp?r=kul&c=4

Prijateljstvo i odgoj

24.03.2010.

U 10 minuta vožnje od kuće do posla slušam jutros onu emisiju na regionalnom RSG radiju, gdje zadaju temu pa raja komentariše SMS-om ili mailom a teta nam sve to čita u eter i usput dodaje svoje viđenje iste teme.

Pošto nisam od početka slušala nisam sigurna šta je bila tema, ali se vrtilo oko djece, odgoja, uloge škole, države sa najvećim akcentom na današnji odnos roditelja i djece kojeg mnogi krive za sve negativne stvari koje se dešavaju u društvu.

U tom kontekstu, jedna majka je poslala poruku u kojoj kaže da krivcem smatra današnji odnos između roditelja i djece, koji je više prijateljski a manje autoritativan, iz čega razumijem da je odnos prije bio više autoritativan a manje prijateljski.

Meni je to malo zaparalo uši. Ja sam uvijek mislila da roditelj treba da bude više prijatelj sa svojim djetetom a manje roditelj kome je "batina iz raja izašla". Mada ne smatram da se autoritet postiže isključivo batinom, ali mi je to u tom trenutku tako zvučalo.

Postavljam sebi pitanje zar nije moguće biti i prijatelj i autoritet u isto vrijeme, pri tome taj isti autorite uspostavljati razgovorom a ne batinom? Zašto bi jedno drugo isključivalo i zašto bi prijateljstvo između roditelja i djeteta moglo da bude uzročnik devijantnih ponašanja omladine.

Ono što je meni uvijek nedostajalo je upravo to prijateljstvo između mene i oba moja roditelja. Daleko od toga da smo imali nekih problema ili da se mrzimo, ali jednostavno nismo bili raja. Mama je uvijek bila čvrsta ruka u kući, organizator, nosioc. Stari uvijek u poslovima. Klasika. I u svemu tome nekako nije bilo prostora za stvaranje prijateljstva. Ponekad mislim da je jednostavno takvo vrijeme bilo, vrijeme u kome je to bio neki društveni obrazac po kome su se odgajala djeca.

Ja želim da moje dijete meni dođe kao Slovkino (referiram na jedan stari Slovkin post) i priča mi. Želim da idem sa njom na klizanje, rolanje, vožnju biciklom, da se igramo gume, skijamo, šetamo, idemo u šoping. Ja želim da svom djetetu budem najbolji prijatelj, da provodimo vrijeme zajedno. I mislim da na taj način najbolje mogu odgojiti svoje dijete.

Posjeta očnom doktoru

15.02.2010.

 

Želim da napišem jedan post koji bi trebao da bude vrsta preporuke mamama da prekontrolišu vid svoga djeteta u najranijoj dobi.

Kada sam razmišljala o rastu i razvoju svog djeteta u to razmišljanje su uvijek bile ugrađene i misli o pregledu vida u određenoj životnoj dobi, a svakako prije škole. Tu posjetu oftalmologu sam stavila u isti rang kao i posjetu zubaru koju treba napraviti nekada u najranijoj dobi bez obzira da li ima karijes u ustima ili ne, ne precizirajući sebi u glavi kada. Jednostavno da vidimo da je sve u redu bez obzira što nije upitno da dijete vidi. Tek kasnije sam saznala neke stvari koje želim podijeliti sa vama.

Naime, da bi se utvrdilo da li dijete dobro vidi, tj. da li ima neku dioptriju ili neki drugi očni problem kao što je npr. strabizam (predlažem da obavezno pročitate šta je strabizam) nije dovoljno da ga pregleda pedijatar prilikom standardnih posjeta u dobi između 0-5/6 godina, dakle prije polaska u školu. Prvi ozbiljan pregled vida svakako i ide tek u sklopu sistematskog prije polaska u školu, što je jako, jako kasno za bilo kakve popravke.

Ono što svaka mama treba znati jeste da se dijoptrija kao i većina poremećaja kao što je strabizam uspješno liječi u periodu od rođenja pa do 4-5 godina, tako da pregled sa šest godina dolazi prekasno da se radi na korekcijama vida. Tada se mogu preporučiti naočale i vrlo vjerovatno je da će se one morati nositi cijeli život. Pri tome molim Letećeg Holanđanina, našeg dragog bloggera oftalmologa, da komentira ove moje riječi ili da napiše post na svom blogu a ja ću ga rado linkati.

Neki ljudi nikada ni ne otkriju da imaju strabizam pa ga ni ne liječe, kao što je slučaj sa mojim zetom koji je taj problem uočio danas sa 30 i kusur kada su kod njegovog sina dijagnosticirali isti. Da li dijete ima dijoptriju ili ne možete saznati tek nakon ozbiljnog oftalmološkog pregleda jer dijete ne zna reći da li ima problema sa vidom. Ono se rodi sa tim i oči prilagođava postojećoj situaciji.

Što vam sve ovo pišem? Cvijetak od prije 5 dana nosi naočale. Istina je da sam htjela otići oftalmologu ali kako nisam zadala sebi u glavi kada, vjerovatno to ne bi još ni učinila da sinu gore spomenutog zeta i zaove nisu sa 4 god dijagnosticirali strabizam te tragom te priče nismo saznali sve ovo gore navedeno. To me je i natjeralo da odemo oftalmologu, gdje smo nakon mučnog pregleda (ipak djete sa 2,5 godine teško može mirovati u mračnoj prostoriji sa svim onim "groznim" mašinama) ustanovili "+ 0,75" dioptriju koja nije strašna ali su naočale ipak preporučene. Neka vas ne obeshrabri mučnost pregleda jer drugo dijete od iste zaove je sa godinu dana i mjesec prošlo isti pregled bez problema. Nažalost, ili na sreću, i njoj je tako rano dijagnosticiran blagi strabizam ali ona ima puno više šanse da ga izliječi od svoga brata jer je on ušao u gornju granicu sa svoje 4 godine.

Dakle, djeci sa godinu dana je moguće izvršiti pregled i tako mala djeca također mogu nositi naočale. Ako uočite problem vezan za strabizam, uz napomenu da postoji i bebeći strabizam koji sam izlazi do navršenih 9 mj života, obavezno posjetite oftalmologa kao i ako roditelji imaju dioptriju i nose naočale. Naravno i svi ostali, jer ni ja ni suprug nemamo dioptriju ali Cvjetak ima.

A nadam se da će nam Leteći dati puno više informacija na ovu temu.

Samo opušteno

02.02.2010.

Nisam odavno napisala niti jedan post o djeci i odnosu majka dijete pa je možda red da iz glave izađe ovaj jedan koji se kiseli poprilično dugo a nikako da ugleda svjetlo dana. A bude mi pravo drago kada vidim ovu kolekciju postova sa strane iz serije Mama Tratinčica savjetuje i ponekad odem i pročitam neki stari u kome nađem novih komentara. A i dan danas dobijem poneki mail od mama prvorotki :)

Nisam ja neki pedagog niti odgajam dijete savršeno (čak već vidim i lagane naznake razmaženog derišta :), ali mi se čini da pozitivan stav može dosta da utiče na druge kako bi i oni bili opušteniji u svom odnosu sa djetetom.

A biti opušten sa djetetom je stvarno itekako važno. Neko je opušten prirodno ali opuštenost se može i naučiti.

Dijete ne možete držati pod staklenim zvonom. To niti je racionalno niti je moguće.

Majke, opet provrotke najviše, su stalno u nekom stresu da je dijete PREčisto tj da se pere svako malo, uz to kupa svaki dan i da je namazano, sjajno i miriše na razne kreme na kilometar. Zatim su u stresu da dijete ne smije dotaći niti staviti u usta ništa što nije sterilizirano po 100 puta, a nedaj Bože da ispadne jednom na kućni pod pa da se vrati djetetu u usta. Zatim je tu stres od bolesti i kontakta sa drugim ljudima, koji jeste opravdan prvih 40tak dana, ali poslije toga po meni nije ni racionalan ni opravdan. Pri tome je uvijek pitanje da li izvesti dijete vani ako je ispod ugodnih 20 stepeni ili pada kiša/snijeg, da li ići na planinu, da li cijelu zimu provesti u kući zatvoren bez trunke zraka u prostoriji, i sve tome slično čime se može izbjeći da se dijete razboli. I kada se izađe dijete je ušuškano u stilu "nindža sam ti majko".

Ja lično mislim da se dijetetu na taj način čini medvjeđa usluga. Dijete mora da se razvija, izgrađuje imuni sistem, nauči da se bori sa bolestima. Jeste sve to stres, posebno prva temperatura, ali to je i normalno da se dešava i mora da se dešava.

Kupanje svako malo narušava prirodni balans kože. Vlažne maramice uopće nisu dobre. Kupke isušuju kožu. Kreme zapušuju pore. Puder također, još ga plus beba može udahnuti pa ni to nije dobro. Prati nakon piškenja ne mora se uvijek. Voda, voda i samo voda je sve što treba. Sapun urijetko, samo kada se ukaki, a vala ne mora ni tada (bio jednom jedan dobar post kod Letećeg o istraživanju na temu šta bolje ubija bakterije sapun, dezificijensi, antibakterijski sapuni ili voda pa kažu samo voda je u rangu sa običnim sapunom a ove antibakterijske fore čista laža).

Izazak vani otkazati samo ako padaju ćuskije ili je -20. Planina, čim mognete. Mi smo išli sa 3 mj. prvi put. Bio je mjesec januar. Naravno izbjegavati bolesne ljude i direktni kontakt sa njima. Ali ne i hodati šoping centrom u strahu da je svaka osoba koja ide u susret potencijalni prenosnik bolesti.

Sterilizaciju bočica neki kažu treba do godinu dana (link) a npr. američki doktori tvrde da nije uopće potrebno sterilizirati (link). To je do vas, ali ja mislim da je godina dana apsolutno previše. Mi smo prestali sa 3 mj. čini mi se a kada je počela čvrstu hranu tu opremu nismo uopće.

Dijete mi je znalo sjediti na podu po kafanama (naravno na jakni ili nečemu slično) glodati novčanike, mobitele, igračke koje bi nekada negdje pale na pod pa eventualno bile pod vodom sekund ili ni taj sekund.

I jednom mi je Zora rekla i u pravu je, ponekada djetetu treba i poremetiti rutinu jer ni tu sve ne treba da je savršeno. Čovjek pomisli kako muči dijete ako ga ne stavi da spava u tačno određeno vrijeme tamo gdje je naviklo da spava ili mu ne da da jede tačno onaj obrok u ono vrijeme u koje je naviklo. Snack usput, spavanje u automobilu, u kafani u naručju ili na dvije stolice, na izletu, kod rodbine i prijatelja ili potpuno bez spavanja taj dan, to sve su to stvari koje dijete treba da nauči i da se snalazi u njima.

Ne braniti djetetu da skače, da se valja po podu, da puže po ćoškovima i dira stvari (osim ako nije u pitanju struja ili očita opasnost). Radije skloniti ili zaključati opasnosti pa će tako biti i manje NE NE u vašem riječniku a i kad kažete NE NE to će biti povezano sa nekom stavrnom opasnošću i imaće veći značaj za dijete. Ne braniti da rovare po kuhinjskim ormarićima. Radije napraviti policu, ladicu ili ormarić dostupan djetetu koji će biti pun plastičnih stvari pa nek vadi i lupa, a skloniti brašno, rižu, staklo na više police. Ne braniti djeci da čine egzibicije kao što je skakanje po krevetu ili kauču osim ako je očigledno da će nešto slomiti radeći to. Oni to moraju naučiti.

I tako bih ja mogla nabrajati satima. Umjesto toga samo ću se vratiti na naslov posta i savjetovati - Samo opušteno mame! I dijete je insan koji treba da živi i diše i razvija se. Ne treba ga sputavati i izolirati od svih prirodnih pojava na ovom dunjaluku.

Dojenje

01.09.2009.
Dojenje -kako funkcionira?

Već duže vremena žarko želim napisati jedan posto o dojenju ali nikako da presaberem misli i napišem ga. A pošto je tema jako osjetljiva nije lako ni osmisliti ispravan pristup takvom postu. No, evo ga, pa kako ispadne...

U jednom od ovih postova iz serije "Mama Tratinčica savjetuje" napisala sam da je dojenje tako kompleksna materija da se bukvalno može cijeli fakultet izučiti na njoj. Za prvorotke to je i najveći izvor stresa u prvim danima nakon poroda koji u ženama povuče tako silne emocije oko (ne)mogućnosti uspostavljanja dojenja da to ponekad graniči sa ludilom (barem je kod mene tako bilo).

Kada sam se porodila, pa prve posjete pedijatru, blago sam se šokirala kada sam vidjela koliko majki svoju djecu hrani flašicama, kada sam čula diskusije koje su se vodile između mama zašto i kako ne doje uz sufliranje njihovih mama kako su savjetovale da se djetetu da bočica, te koji se sve razlozi pronalaze za nedojenje. Nikako mi nije bilo jasno kako je to moguće kada je najprirodnija stvar da majka doji svoje dijete - pa zato nas je između ostalog Bog obdario grudima. No vremenom, kao i u svim drugim stvarima stekne se neko iskustvo, kockice se poslože i stvari postanu jasnije.

Ako ćemo analizirati razloge, iz mog ugla, dva su ključna razloga:

1. buduće majke nemaju mogućnost da saznaju bilo šta o dojenju, osim u slučajevima kada koriste internet ili idu na vježbe za porodilje. Žene se iz bolnice otpuštaju odmah po porodu, sestre i babice, umjesto da pokažu kako da doje, radije frkću i sikću na porodilje, a patronažna kaže ima li mlijeka ili ne i skoro nikada ne pokazuje tehniku, samo usmeno nešto kaže ala "doji 10 minuta na jednoj, 10 na drugoj" i to je otprilike to. Stručnjaka za dojenje nema, nemaš koga nazvati pa pitati da ti pomogne, i tako ostaneš prepušten sam sebi.

2. zbog prethodno navedenog, prvorotke se oslanjaju na savjete mama i mahale, a mame i mahala su tako puni negativnih komentara i primjedbi koje bi i najodlučniju dojilju stavile na iskušenje da se zapita da li treba početi hraniti na bočicu. Komentari i ubjeđivanja tipa "tanko ti je mlijeko", "ne curi ti mlijeko, nemaš ga dovoljno", "grudi su ti mekane, ne proizvode dovoljno", "stalno plače, gladno je", "kaka mu je zelena, gladno je" su najčešći i oni imaju tako snažan uticaj na ionako labilnu prvorotku da se odmah leti u granap po adaptirano mlijeko.

U jednom od prethodnih postova sam napisala da dati adaptirano mlijeko tu i tamo neće ubiti bebu, posebno ako se radi o situaciji pred nervni slom. Ali to nikako ne znači da ja propagiram da se hrani na bočicu i kad treba i kad netreba. Tu moraš biti odlučan da nećeš dohranjivati, jer kad daš jednom, daćeš i drugi put, pa treći, pa ćeš vidjeti da beba začas spuca bočicu dok na grudima boravi satima, pa ćeš se pitati zašto ona popije 150 ml na bočicu mislići da na grudima ne može da izdoji toliko, pa ćeš sa jedne preći na dvije pa na tri bočice dnevno i nešto malo ćeš davati svoje mlijeko, i tako ćeš upasti u začarani krug koji će se završiti tako da će tvoje grudi smanjiti proizvodnju na minimum i konačno možda i prestati proizvoditi mlijeko.

Mala digresija, pišem ovaj post a samo mi nadolaze u misli zablude i problemi oko dojenja i ne znam uopšte koliko bi mi postova trebalo da obradim temu dojenja, iz mog ugla. Naprosto je nevjerovatno koliko toga treba majka da zna da bi uspješno dojila dijete i da ne bi pokekla pred mahalom...

Nejse, da se vratim na temu.

Ako mogu ja da nešto molim i savjetujem, onda molim sve buduće majke i one koje su to nedavno postale i bore se sa problemom dojenja, da NE SLUŠAJU nikoga i nikakve savjete kao što su ovi gore nabrojani, već da slušaju samo sebe i svoje instinkte. Odluka o tome da li će dojiti ili dohranjivati je samo njihova i tu niko ne može i ne treba da se petlja, ali prije nego donesu tu odluku moraju znati osnove dojenja i same zaključiti da li imaju problem ili ne. Jer činjenica je da se može desiti da tijelo jednostavno ne proizvodi mlijeko a to je najčešće posljedica traumatičnih poroda i velikog stresa nakon istog.

Dojenje je tako prirodna stvar! Bog nam je dao grudi i napravio da proizvodnja mlijeka funkcioniše po određenim prinicipima. Taj princip je prvenstveno princip ponude i potražnje, što znači da što više beba provodi na grudima i sisa/navlači mlijeko, to će ga one više proizvoditi. Ako beba urijedi broj podoja zbog dohrane, tijelo to shvata kao da nema potrebe da proizvodi mlijeko i smanji proizvodnju. I kako onda očekivati da vam mlijeko curi i da su vam grudi pune kada dohranjujete 2 ili 3 puta dnevno? Normalno onda da će mahala biti u pravu.

Što se tiče osjećaja prepunjenosti, treba znati da se i tijelo u toku dana umori te da je proizvodnja najveća ujutro a najmanja uvečer. Zato mekane grudi predvečer nikako ne znače da nema mlijeka. Jednostavno se tijelo umorilo i smanjilo proizvodnju. U toku noći se organizam obnavlja, broj podoja je i manji u toku noći (jedan ili dva podoja) tako da ujutro tijelo spremno povećava proizvodnju.

Druga stvar je da se majčino mlijeko po sastavu mijenja kako beba raste i prema njenim potrebama. Kakva savršena mašina! Zato na samom početku, kada tek rodite, umjesto mlijeka grudi proizvode kolostrum koji je bjelkasta, skoro providna tečnost ali najvažnija za bebu u smislu prenošenja imuniteta. Mahalaši kada vide tu bjeličastu tečnost odmah tvrde kako je mlijeko tanko i da odmah treba početi dohranjivati. A to naravno nije tačno. U tom trenutku takvo mlijeko je sve što vaša beba treba. Pravo mlijeko nadolazi tek 4-5 dana nakon poroda i vremenom postaje gušće i bjelje, s tim da prvih mjesec dana uvijek na početku podoja, prvih par minuta, ima tu neku povidnu bijelu boju dok beba ne navuče masnije mlijeko nakon 10tak minuta dojenja (tako kažu, ali neke bebe su jače i efikasnije u dojenju pa ga mogu navući i ranije).

Dalje treba znati da nije mlijeko svake majke isto i da je mlijeko nekih majki mnogo masnije i kaloričnije i da njihova djeca stvarno mogu naglo da počnu da se debljaju i postanu "bebe giganti ;)" (imam komšinicu čija je beba, mjesec starija do moje, bila dojena a moju curu je mogla nositi u zubima). Kod drugih majki opet mlijeko nije tako kalorično i njihova djeca ne kvasaju već dobivaju neki normalan procenat na kilaži. To nikako ne znači da im mlijeko ne valja, da je tanko, i da nije dovoljno njihovoj bebi, te da ju je potrebno dohranjivati. Naravno u situacijama kada beba ne dobiva na kilaži ili je nedaj bože konstantno gubi odmah se treba posavjetovati sa pedijatrom. Jer istina je da dajete bočicu beba počne da dobiva na kilaži i da kvasa naglo. Ali je to tako neprirodno...a neki to uzimaju kao pokazatelj da je dobro uhranjena i da treba nastaviti sa dohranom. Ovdje treba imati na umu da je moguće i da dojilje ne dopuštaju djetetu dovoljno dugo da sisa na jednoj dojci i dođe do onog masnijeg mlijeka te da zbog toga ne dobiva na kilaži. Ali u takvim situacijama kažem treba se uvijek posavjetovati sa pedijatrom.

I da, stvarno je tačno da kada beba popije bočicu spava u komadu po 4-5-6 sati navečer. Zašto je to tako, pa ja mislim da je zato što je adaptirano mlijeko napravljeno od kravljih ili sojinih ili ko zna kakvih proteina koji su mnogo zasitniji nego majčino mlijeko. Znači, to je istina, ali je pitanje da li je i najbolje za vašu bebu, ako već imate mlijeka, ili ste samo sebični i pribjegavate bočici jer je to najbolje za vas.

To su samo neki principi, a toliko toga još ima da se kaže o dojenju....Koliko stvari treba imati u glavi i znati kako bi se riješili neki sitni problemi i uspostavilo dojenje...Ali o tome bi trebala pisati u drugom postu jer će ovaj ako nastavim postati roman...

Hoću da napišem samo još nešto. Imala sam veliku čast dati tu i tamo pokoji savjet jednoj bloggerki koja je bila u velikim dilemama oko dojenja i dohranjivanja. Nadam se da neće zamjeriti što ovo pišem. Beba danas ima oko 3 mjeseca i nedavno je potpuno prešla na dojenje. U jednoj SMS poruci mi je napisala "već 15 dana isključivo dojimo i tek sada se osjećam kao prava mama". Ne trebam ni reći da mi je natjerala suze na oči. Pri tome ne želim reći kako one majke koje ne doje nisu prave mame...samo želim reći da je osjećaj nemjerljiv.



06.09.2009.
Dojenje - fore i fazoni

Prvo da zahvalim na komentarima, da ne bi svakome pojedinačno odgovarala. Uopše nije problem ako ostavite roman umjesto komentara, jer svako iskustvo koje podijelite sa drugima zlata vrijedi. Još jedna bloggerica je poželjela podijeliti svoje iskustvo sa nama pa posjetite i njen blog http://aginicinhalvat.blogger.ba/. Ako još neko odluči pisati neka prijavi u komentarima da linkam.

A sada nastavak.

Ako nešto naučite slušajući druge i posmatrajući sebe, onda je to da ni jedna majka i ni jedna beba nisu iste. U samom početku, dok se ne uhodate, dojenje jednostavno nije šablon i u principu mislim da je najbolje saznati i čuti što više trikova kako bi od toga izabrali ono što mislite da u vašem slučaju pali.

To u prijevodu znači da se neke bebe rode naučene da doje dok druge jednostavno trebaju vrijeme da nauče prihvatiti dojku bez obzira što imaju urođen instinkt za sisanje. Zatim, neke bebe su uspavane i njih je teže razbuditi da doje dok su druge bebe stalno u pripravnosti i jedva čekaju da ponovno doje. Isto je i sa majkama i njihovim dojkama. Pa kada napravite križaljku svih situacija dobijete nemoguće kombinacije od kojih je svaka jedinstvena i zahtijeva poseban tretman.

Ali imaju neke fore i fazoni koje bi svaka dojilja trebala da zna i primjenjujući ih da pokuša što prije uspostaviti ispravno dojenje. U principu, najbolja stranica na kojoj sve živo piše što vas može interesovati o dojenju je Roda sa svojim podlinkom o dojenju http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=239 . Tu možete saznati sve od ispravnog položaja do tehnika dojenja i to su jednostavno osnove koje morate znati. Tekstovi su iscrpni i mislim da ih svaka buduća majka treba pročitati i naučiti napamet :)))

Ja bi samo pokušala sažeti par stvari koje smatram najbitnijim a tiču se i majke i bebe.

Znači, prvo treba znati da većina beba ne zna kako da doji prvih dana. To nipošto ne znači da od dojenja treba odustati u startu već je treba naučiti. Osnovna stvar je da bebu treba što češće stavljati na dojku jer, naravno, kroz praksu se uči. Kako vi, tako i beba. To ponekad znači da joj morate po sto puta staviti dojku u usta, da će ona po sto puta da joj isklizne ali samo tako je možete naučiti da prihvati dojku kako treba. Pošto za to treba vremena, par dana najčešće, u međuvremenu je potrebno izdajati i davati joj na kaščicu, šoljicu ili bočicom. 10-20 ml je sve što beba može pojesti prvih par dana. Post o izdajanju imate u desnom meniju.

Pri tom, svi kažu da se daje na kaščicu da beba ne bi zamijenila dojku za sisaljku, što je maltretiranje prve vrste. Ja bih rekla suprotno što je isključivo samo moje mišljenje i nije potkrijepljeno nikakvim naučnim činjenicama. Dakle, ja mislim da ako beba ne zna kako da doji, ukoliko joj se daje majčino mlijeko na bočicu prvih dan-dva da će ona prije da skonta kako da sisa i prihvati sisaljku, te mi se čini da će prije i lakše prihvatiti dojku. Moja cura je prva dva dana pila isključivo adaptirano na bočicu u bolnici dok su mene pustili sa intenzivne poslije carskog. Kada su mi je donijeli, ona je odmah znala savršeno da doji. Ja mislim da je zbog sisaljke, ali opet ponavljam, to je isključivo moje mišljenje. Ako neko ima slično iskustvo, neka se javi. Pri tome na Rodi opet imate tekst kakvu bočicu izabrati da se mogućnost konfuzije između bočice i dojke smanji na minimum.

Kod samog dojenja tri su zlatna pravila kako majka ne bi imala problema sa oštećenim bradavicama. Beba treba da prihvati cijelu bradavicu as aureolom, stoga nek vam ne bude mrsko tjerati je da što više otvori usta kako bi to i uspjela. To se može postići laganim doticanjem donje usne ili čak fizičkim otvaranjem usta povlačenjem donje čeljusti prema dole. Pošto beba sisanjem stvara vakuum, prilikom izvlačenja dojke prvo joj gurnuti prst u ugao usta da razbijete vakuum pa tek onda izvući dojku. Tako će te spriječiti trenje i oštećenje bradavica. Nakon svakog podoja prvo namazati bradavice svojim mlijekom i pustiti da se osuše na zraku a potom nekom od lanolinskih masti. I neka vam to ne bude mrsko uraditi pri svakom dojenju jer će te se tako riješiti problema bolnih bradavica.

Ako su grudi bolne nakon nadolaženja mlijeka, meni je pomogao kupus. Mastitis nisam imala ali u principu tu jedino pomaže što češće dojenje. Za što lakši položaj kod dojenja a da leđa najmanje trpe ja sam koristila jastuk za dojenje i to mogu preporučiti da se kupi.

Što se tiče majke i njenog opšteg stanja, da bi uspješno dojila nekoliko je zlatnih pravila koja zvuče kao dosadni kliše ali je nažalost tako:

1. No stres

2. Voda, voda i samo voda

3. Lagana ishrana.

Koliko god zvuči nemoguće, potrebno je pokušati se opustiti i uzeti dojenje kao jednu najprirodniju stvar na svijetu za koju je potrebno malo vremena da se uspostavi. Paničiti u smislu "gladno je a ja mu nemam šta dati jer nemam mlijeka" nikome ne čini dobro i samo nervozu prenosite na dijete. Možete pročitati na raznim mjestimada beba osjeti majčinu nervozu i čak odbije dojiti. Meni se desilo te sam imala sreću da mi je uskočila zaova i podojila par puta (zato moja cura ima majku po mlijeku :). Cvjetak bi jednostavno histerično plakao u mom naručju i nije htjela uopšte prihvatiti dojku, dok bi u njenom naručju to učinila istog trena. Vjerujte, nije ni malo lako gledati drugu ženu da vam doji djete, ali sve se predevera a vi izvučete lekciju br 1. No stres.

Drugo, najvažnije je da vam je organizam dobro hidriran. Moja preporuka je kod svakog dojenja popiti veliku čašu vode ili čaj za dojilje. Piti voćne sokove je najveća glupost jer od toga samo kvasate a nikakve posebne fajde, odnosno postižete isti efekat kao sa vodom. A voda je puno zdravija. Osim toga, što pijete i jedete više slatko to vam je mlijeko slađe. O da, čuli ste za to, čak su vam rekli da je to super jer će beba bolje dojiti. A u stvari joj pravite medvjeđu uslugu jer njenu gušteraču bezveze opterećujete i tjerate da proizvodi dodatni inzulin. Mlijeko je dobro piti radi vas i vaših kostiju ali ne pretjerano. Čaša-dvije dnevno je sasvim ok. Naravno treba neizostavno uzimati Prenatal ili neki drugi vitamin samo pod uvjetom da ima kalcij u sebi. Ako to ne uradite odmah ćete osjetiti da vam kosti krckaju i koljena bole :)

Što se tiče ishrane, to sam već elaborirala u postu pod nazivom Grčevi, ali evo da ponovim ukratko i ovdje. Sasvim je svejedno šta jedete, jer ako bi sada pravili spisak hrane koja može proizvesti grčeve onda bi završili na restriktivnoj dijeti koja nikako nije dobra za vaše zdravlje. Međutim, ako primjetiti da ste nešto jeli a da to smeta vašoj bebi i proizvodi joj grčeve to izbacite iz ishrane. Za više detalja pročitajete post o Grčevima - link u desnom meniju. Hrana koju jedete uopšte ne mora da bude super kalorična. Potrebno je jesti redovno, ne preskakati obroke ni u snu, voće, povrće, meso, ali ništa sada pretjerano masno ili slično. Ko je vegetarijanac, to vam najbolje može reći O Blože ili Spejsbegovica (a ne bi bilo loše i da napiše post o tome), ništa ne smeta proizvodnji mlijeka. Dokaz su slike njenog mališana koji je jedna savim normalna, uhranjena beba :) Dakle, ishrana treba da je sasvim normalna i raznovrsna. I ne pretjerujte sa slatkim. Jedan razlog je gore naveden a drugi je da se tih kilograma nikada nećete riješiti. Upravo čitate post jedne koja je zbog baklava u prvom mjesecu nakon poroda nabacila 5 kg viška i nikada ih se do dan danas nije riješila :) A ko zna hoće li ikada :)

Šta još? Pa evo ne mogu sada da se sjetim ali ako mi padne na pamet napisaću i treći post. Ovo je samo oko uspostavljanja dojenja, ali toliko toga još ima da se kaže o dojenju i koja je njegova uloga kod grčeva, brzom otpuštanju mlijeka, položajima, dužini dojenja, kako znati da li beba uzima dovoljno mlijeka...ali mislim da je to sve super objašnjeno na Rodinoj stranici.

Jedna gošća na bloggeru je u komentarima kod Eni napisala da ima jako puno majki koje bi dojile ali nažalost nemaju od koga potražiti pomoć. I to je nažalost tačno i rijetke su patronažne sestre koje će zaista i pomoći oko uspostavljanja dojenja. One svakako ni ne dolaze svaki dan, tako da ako ih nećete privatno pozvati od njih ne možete očekivati neku pomoć. A iskreno, pošto kod nas edukacija završava sa završenim fakultetom ili srednjom školom, pitanje je kakav koristan savjet uopće možete dobiti od njih. Zato sam se pravo iznenadila kada sam nedavno na Grbavici ugledala tabelu "Centar za dojenje - dr. Mira Ademović". Pozitivno naravno, jer mislim da je to nešto fantastično. Ne poznajem dotičnu niti sam ikada imala priliku da čujem iskustva njenih pacijenata, ali znati da ima neko ko je specijaliziran samo za tu oblast je jako ohrabrujuće. Njena ordinacija se nalazi u Ul. Grbavička br. 87, a to je jedna od zadnjih zgrada u nizu sa desne strane prije semafora kada idete od skretanja za Vraca prema Željinom stadionu. Gošća koja je bila kod nje može ostaviti br tel u komentarima ako ga ima kao i dodatne informacije a koje smatra da mogu pomoći drugim mamama.

Ne znam da li dolazi u kućne posjete, ali ako ne onda nažalost prvih dana opet ostajete prepušteni sami sebi. Zato žene, čitajte, obrazujte se, pripremite se koliko možete za dojenje. Jer to je nešto najbolje što možete pružiti vašoj bebi, a i sebi boga mi :)

****

Updejt:

Jedna dobra stranica sa video klipovima na temu dojenja: http://www.drjacknewman.com/

Mamina maza

23.12.2008.

Evo još malo pa će moj Cvjetak napuniti 15 mjeseci. Narasla je, visinom čak i iznad prosjeka, komunicira, još malo pa mi se čini da će i riječima a ne samo pokretima i nesuvislim kovanicama, ima svoj stav, svoj karakter, zna Boga mi ponekada i prodiskutovati samnom kada joj nešto nije pravo, sama jede, sama se igra, super komunicira sa drugom djecom... A mama se svakim danom čudi tom malom biću i onome što zna i umije.

Primjetila sam da smo stigli do one tačke kada je već vrijeme da se počne sa odgojem. Ali to me ne brine toliko koliko me brine kako da NE RAZMAZIM dijete. I ja i suprug joj poklanjamo stvarno previše pažnje . Ona i jeste centar našeg svemira, stalno je grlimo, mazimo, ljubimo, pa je i ona postala takva nekakva, stalno se mazi, dijeli puse, grli sve oko sebe, po sto puta me poljubi dnevno...

Ali zato kada njoj nešto nije pravo ili kada joj nešto ne daš, spopadne je vriska i ritanje da ne povjeruješ da iz onolišnog tijela može izaći onakav glas. I naravno to traje sve dok joj ili nedaš to što traži ili joj uspješno odvratiš pažnju na nešto drugo. U principu sam negdje pročitala da je to vrlo efikasno rješenje i kod tantruma i kada dijete "navre" da nešto hoće. Samo mu odvratiš pažnju na nešto drugo. I to pali stvarno, ali u nekim slučajevima i popustim pa joj dam šta hoće osim ako je to izričito NE NE stvar.

Čula sam jedan, po meni malo glup savjet, a to je da je ne mazimo i ljubimo previše jer će od toga da postane mamina maza i razmaženko. Meni je nekako apsolutno priprodno da se dijete mazi i gli i ljubi preko svih granica. Jeste da sam čitala da to djeci daje samopouzdanje kada su mali, ali možda nakon određenih godina treba prestati toliko maziti.

Pišem ovaj post jer u stvari tražim savjet po ovom pitanju. Kako NE razmaziti dijete? Ako imate da podijelite neko iskustvo molim vas da učinite to. Sigurna sam da će mnoge mame biti zahvalne. Komentari su otvoreni i za goste.

Atopijski dermatitis/ekcema

6.05.2009.
Tratinčica u epizodi: Mi vs. atopijski dermatitis

Veoma mi je teško posložiti u glavi sve ono što se dešavalo proteklih 5 mjeseci, i dalje se dešava, a da to sve ima neki logički slijed i da bude jasno čitaocu. Ali pokušaću, a vi ne zamjerite ako nešto bude na preskoke.

Dakle, prije jedno 5 mjeseci Cvjetak je počeo da ispoljava neku reakciju na obrazima u vidu crvenila koje je povremeno znalo malo zasvrbiti. Ja ispočetka nisam obraćala pažnju na to ali sam poslije nekog vremena primjetila da to crvenilo ne prestaje pa sam pokušala da upratim o čemu se radi i učinilo mi se da to može biti alergijska reakcija na sok od narandže. Imala je i stravičan ojed od kivija pa mi se učinilo da to može biti alergija na citruse. Bila sam u pravu i to crvenilo se povuklo kada sam joj prestala davati narandžu. Znala je nekada da se počne češati po stomaku, ali nikada nije bilo nekog posebnog crvenila.

Nakon toga je crvenilo počelo da se pojavljuje na rukama obje nadlanice, lijevom zglobu sa unutarnje strane a vremenom se proširilo na cijelu ruku do lakta (u vidu crvenih fleka), obraze, kesice ispod očiju i očni kapak. Naravno ne odmah već postepeno. Prva posjeta pedijatru je rezultirala saznanjem da je Cvjetak alergičan na nešto što jede i da redom izbacujem stvari iz ishrane na koje sumnjam a da počnem sa mlijekom, glutenom, jajima (stvarima koji su inače čest alergen kod djece) i svu prerađenu hranu (smoki, konzerviranu hranu, mesne prerađevine, slatkiše, monte, čokolade i sl.) što ona svakako nikada u životu nije ni probala (hvala Bogu jer bi nam posao bio stoduplo teži).

Problem sa ovom tzv. eliminacionom dijetom je taj što se mora ići redom, jedna po jedna namirnica i što svaku treba pratiti 15 tak dana da bi alergen izašao iz organizma. Dalje, upratiti šta izaziva reakciju je također teško jer neke namirnice reakciju proizvedu odmah, neke za par sati a neke mogu čak i dan poslije. A promjene na koži se šire, to sve svrbi, ona se češe, narušava stanje kože....Uz to ne jede pola stvari koje bi trebala, bez mlijeka i mliječnih proizvoda valja skontati kako nadomjestiti kalcij, da li je alergična na soju i smijem li to probati (što mnoga djeca koja su alergična na mlijeko jesu), ako izbacim gluten šta će onda jesti, ionako ima jedva 10 kg, od voća svakako imaju samo jabuke i banane da su sezonske ako ne smije citruse, a možda jesu jabuke, možda su i banane, počneš na sve da sumnjaš, učini ti se da jede stalno jednolično, da ne uzima dovoljno vitamina, ma sve ti se sastavi...

Tako sam se ja dala u analiziranje šta je Cvjetak jeo u tom periodu a da je drugačije u odnosu na prije i zaključila da je to med i plazma. Ništa više. Mlijeko je u hrani bilo od 8 mjeseca (prvo jogurt, pa sir, pa puter a samo mlijeko kao mlijeko od 10 mj dok ga je počela piti u periodu kada se počela javljati alergija). Jaja je jela nakon godinu dana, nije bilo problema. Gluten, pa nisam bila sigurna, jer je i hljeb probala sa godinu dana, povremeno ga jela i nije bilo reakcije.

U međuvremenu sam skontala da sam i prestala dojiti u tom periodu na šta mi je pedijatrica (ali naknadno u nekoj od narednih posjeta) rekla da je vjerovatno Cvjetak bio zaštićen mojim mlijekom te da je moguće da je nakon prestanka dojenja postala osjetljiva na neke stvari koje je jela i prije što nam je usložnilo proces eliminacije hrane. Zato mame - mala digresija - ako možete dojiti pune dvije godine to bi bilo jako značajno za vaše dijete jer, barem sa aspekta alergija, većina alergija se preraste do 2., eventulano 3. godine.

Uglavnom, probali smo mi izbacivati mlijeko, pa med, ali je stanje bilo sve gore i ta eliminacija nije vodila ničemu jer traje beskonačno dugo. U jednom trenutku je to bilo tako crveno da se moglo usporediti sa opekotinom 2 stepena na šta je pedijatrica (napokon) uspostavila dijagnozu Neurodermatitis i poslala nas alergologu i dermatologu.

I alergolog i dermatolog, čim su vidjeli, uspostavili su dijagnozu - Atopijski dermatitis. To vam je otprilike, za laika, dijagnoza koja znači - vaše dijete ima promjene na koži za koje mi ne znamo čime su uzrokovane i treba vam sada deverati sa tim.

A ljudi moji, nije to problem što ona ima promjene na koži već je problem što to svrbi, pa se ona češe, a dijete je to - ne možeš objasniti da se ne češe, neće hladne obloge da umiri svrab, pa je onda to u noći uhvati da se češe po cijelu noć, pa se ujutro probudimo krvavi i ja i ona i čaršafi i jastučnice i prekrivači jer zguli kožu sa ruku.

I tu počinje u stvari prava priča.

Dermatolog, bez imalo analiziranja šta bi mogao biti uzrok, odmah gleda kako da oporavi kožu. Terapija su antihistaminici - da se dijete ne češe i hormonske tj. kortikortizonske kreme koje se ne preporučuju ni odraslima a kamo li djeci. Sve sa ciljem da se koža smiri. A to što će sve biti isto kada se to prestane koristiti - jer je uzrok u unušenju nečega u organizam što izaziva tu alergiju - njih ne interesuje. Prvi dermatolog kod koga smo bili prepisao je Lostop sirup i Afloderm od kojeg se njoj koža još više upalila pa smo tu krmeu odmah bacili u kantu a sirup nismo ni koristili. Ako koristite Lostop onda eliminaciona dijeta nema smisla jer ne možete utvrditi uzrok alergije kada u organizmu ima antihistaminik koji je blokira.

Alergolog kada je vidjela ruke rekla je samo - aaaa, da, atopijski dermatitis. Ipak ona za razliku od dermatologa pokušava outvrditi uzrok promjenama. Rade se testovi na standardne alergene i to oni famozni IgE testovi iz krvi jer je dijete malo da mu se rade oni potkožni testovi. Test smo radili prije 1,5 mjesec i do dan danas nisu gotovi rezultati. Jer nemaju neke reagense. Kada kažete 1,5 mjesec i ne zvuči tako strašno ali to je drugim riječima rečeno 45 dana konstantnog češanja i narušavanja stanja kože.

Alergolog nam je prepisala i neke tablete Sigulair koje za cilj imaju da spriječe alergijski i astmatični bronhitis ali su se navodno pokazale dobre i za kožu mada se u samom uputstvu to nigdje ne spominje. Problem sa tim tabletama je što ih moraš piti mjesec dana bez obzira ima li poboljšanja ili ne što meni nikako nije bilo jasno. Jeste mi bilo jasno u kontekstu astmatičnog bronhitisa i to lijepo piše u uputstvu da se piju prevencije radi da ne dođe do gušenja, ali glede kože, nije mi bilo jasno. Ipak smo mi to pili 20 i kusur dana dok mi nije dojadilo i onda smo ih bacili jer dijetetu dajemo neke hemikalije od kojih nema nikakve fajde - stanje isto sa povremenim epizodama pogoršanja.

Nakon 30tak dana od alergotestova koji nisu bili gotovi, na moj jedan poziv da provjerim da li ima rezultata, alergolog nas je naručio na kontrolu da vidimo šta da radimo jer se ne zna kada će biti testovi gotovi. Tu ti ona predloži da ipak radimo potkožni test na jaje, pšenicu i mlijeko na ono malo kože koja nije upaljena (više nije moglo stati). Taj test se svakako ne radi maloj djeci jer nepouzdan, ali eto ona reče da ga uradimo možda nam da neki rezultat. Test je bio negativan ali je ona ipak predložila, iako je sto puta rekla da ne može biti mlijeko jer su mliječni proteini u ishrani od 8 mj, da izbacimo mlijeko i uvedemo neku hipoalergenu formulu umjesto mlijeka.

Ja je gledam, kontam se u sebi ženo draga reci mi nešto novo, nešto što ne znam. Znači nakon 3 mjeseca maltretiranja po doktorima ona me vraća na početak, na mlijeko koje smo probali izbaciti na samom početku i prije nego smo bili kod nje, što sam joj i rekla, ali je ona rekla da pokušamo još jednom. Tu sam ja već potkovana informacija do kojih sam došla vlastitim istraživanjem (a o tome u drugom postu), ali ne progovaram. Samo kažem ok, probaćemo i izađem.

Tu već poluluda odlučim da odemo na privatne alergotestove (ne znam što to nisam ranije uradila). Tamo opet neki dermatolog, samo baci oko i ko iz topa - atopijski dermatitis. Ona nije preporučila nikakve hormonske kreme ni sirupe, samo mi je rekla da ne možemo raditi alergotest iz krvi dok ne prestane piti Singulair (dok su joj u KCUS radili potkožne alergotestove testove pod Sigulairom - pa ne znam ko je tu lud). Nakon par dana odlučim da prestanemo taj Singulair i odemo nakon 3 dana na test koji nam pokaže da je alergična na mesne i riblje prerađevine, raženo brašno i celer, te malo na jaje. Od toga ovo prvo troje nikada nije ni jela, celer samo u iskuhanoj supi a i jaje urijetko, samo ako ga stavimo u zeljanik i to bi bilo to. Prženo ili kuhano jaje ne voli i nije ga uopšte puno jela u periodu kada je stanje sa rukama bilo grozno (vodim dnevnik ishrane). Meni se učinilo da nije samo to u skladu sa dnevnikom ishrane i da tu mora biti još nešto. Među standardnim alergenima nema citrusa tako da do dan danas nisam potvrdila da li je stvarno alergična na citruse. Tako da i taj privatni alergotest ima ograničenja ali barem eliminišeš one osnovne alergene iz dalje priče.

Tu se sada priča već počinje preklapati sa onom drugom, "internet i sam svoj doktor" pričom pa ću prekinuti i nastaviti u narednom postu.

Ipak prije nego pređem na narednu priču samo ću još reći i ovo - dijagnozu atopijski dermatitis je najlakše uspostaviti. I ćorav vidi da imaju neke promjene na koži i da su uzrokovane nečim što se unosi u organizam. Fol je pronaći ono što uzrokuje promjene na koži. Znam ženu čije dijete ima 5 godina i koja nikada nije istraživala dalje od te dijagnoze. Dermatolog rekao atopijski dermatitis i ona se pomirila sa tim. Maže povremeno kremama kada je grozno, daje kapi i sirupe i to je to. A koliko ima takvih žena...

Kod nas se dijagnoze uspostavljaju generički, stvari rade generički. Čim upitaš nešto doktora što izlazi iz tog šablona on se pogubi. Meni nije bilo jasno kakava je to debilna dijagnoza-dermatitis ničim uzrokovan. Uzrok mora postojati, a na meni je da ga otkrijem. Zato sam se bacila na internet. I hvala Bogu. Mislim da smo na pragu rješenja.


28.05.2009.
Tratinčica u epizodi: Doktori vs. internet

Mala napomena: ova priča je tekla praktično paralelno sa prethodnom. Pišem je već dva dana pa se nadam da nisam nešto ispustila.

Dakle, da sumiramo prethodni post, Tratinčica je svoj cvjetak vodila kod 4 doktora koji su svi uspostavili tačnu dijagnozu Atopijski dermatitis. Nisam je ja vodila kod 4 doktora zato što im nisam vjerovala nego je tako tekla priča. Prvo smo išli kod pedijatra koja nas je uputila alergologu i dermatologu. Kod dermatologa smo išli jednom, kod alergologa dva puta. Slijedom informacija sa interenta pedijatrica nas je uputila i dermatologu na kožnu kliniku, a vidjeli smo i dermatologa koji privatno radi alergotestove (dva puta).

Dermatolozi su prepisivali kreme i kapi - njih uzrok ne interesuje. Alergolog nam je radio alergo testove, dao Singulair i predlagao eliminacionu dijetu.

Ono što je zajedničko svim doktorima je da su pri prvoj posjeti pitali - Ima li neko u porodici da ima alergije. Moj suprug i njegova sestra su bili alergicni na kvasac pa su radili desenzibilizaciju u mladosti i to im je prošlo. Svi smo haman alergični na polen, ja na neke vrste lijekova. Svi doktori su uredno bili informirani o istom da bi to samo konstatovali. Alergolog je u nalazu napisala "Otac atopičar" što ja ne znam šta znači jer se kod njega uvijek znao uzrok a promjene nisu izlazile po koži već u vidu astmatijskog bronhitisa. Al hajd.

Niko od gore navedenih doktora nije sumnjao na polen. Niko od navedenih doktora nije sumnjao na kvasac. Što bi po meni (a to sada znam što tada nisam) bilo najlogičnije. U početku sam slušala pedijatricu pa sam krenula od mlijeka, meda i tako dalje. Nije mi ni napamet palo da izbacim stvari koje u sebi imaju kvasac. U stvari, ono što me je u početku kočilo jesu oprečne informacije o tome da li se alergija može pojaviti na nešto što je dijete jelo odavno. Npr. hljeb je jela sa godinu dana i da li je moguće da kvasac postane problematičan za 4 mjeseca nakon prve upotrebe. Zbog toga sam isto milslila da gluten ne može biti, ili da ne mogu biti mliječni proizvodi.

Nakon jedno mjesec dana, kada smo došli u fazu opekotine 2 stepena (kako je grozno to izgledalo) skontam da sam budala i odmah izbacim kvasac. Okrenem onu kutiju plazme i Hipp keksića koje je jela, vidim na njima piše kvasac. Hljeb je isto jela u tom periodu svaki dan. Povremeno je jela i štapiće od pira iz DM, u njima isto ima kvasac. Nakon dan stanje je bilo 50% bolje. Mislila sam to je to, ali se stanje nije potpuno smirilo ni nakon 7 dana. Ali je bilo 50% bolje.

U međuvremenu smo bili u drugom krugu posjeta doktorima koje sam redovno izvjestila da smo izbacili kvasac i da je stanje 50 % bolje, tačnije nikada više nije bio konstatni svrab samo kada legnemo u krevet i dok spava (to je zbog podignute temperature tijela u krevetu što ne pogoduje atopičarima) i nikada više nije bilo kao opekotina. Dakle dalo se kontrolisati. Meni je to bio znak da jeste kvasac ali da tu ima još nešto. Svi doktori su to samo konstatovali i prešli preko toga kao da ništa nisam rekla. Alergolog je predložio izbacivanje mlijeka (vidi prethodnu priču).

Ja sam tu i dalje sva u analiziranju, i nikako mi se stvari nisu poklapale. Nakon mjeseci zapisivanja šta i kako jede zaključila sam da joj mlijeko i žuti sir smetaju ali jogurt ne. Da može pojesti same špagete sa puterom da joj ništa ne smeta a kada pojede zobene pahuljice sa suhim voćem da joj smeta. Dakle priča mi se nikako ne slaže ni za gluten, ni za mlijeko. Znala je pojesti zeljanik u njemu jaje, nije joj smetalo. Ali pojede palačinke sa medom i smeta joj. Nije mi logično bilo ni za jaje.

Nakon jedno 15 dana od izbacivanja kvasca, sine meni da bi mogla pogledati na internet šta zaboga znači kada neko ima alergiju na kvasac. Da li je dovoljno izbaciti samo stvari koje u sebi sadrže kvasac ili ima tu još nešto. Aleluja!

Prvo skontam da to nije alergija na kvasac nego na gljivice, plijesan i kvasac između ostalog. Dalje, osim što moraš izbaciti stvari koje sadrže kvasac moraš iz ishrane izbaciti sve ono što na sebi ima gljivicee i plijesan od hrane kao npr. suho voće ! koje na sebi ima gljivice (odmah skontam zašto su zobene pahuljice sa suhim voćem bile problem a da ne govorim da nam je suho voće bio jedini slatkiš kojeg smo jeli u količinama, svaki dan) , slatkiše na kojem gljivice rastu i razmnožavaju se u organizmu (npr. med), pa onda kruška i jabuka se moraju guliti jer na kori imaju gljivice, sir jer se radi uz pomoć gljivica, mlijeko zbog mliječnog šećera laktoze, naravno sve konzervirane stvari itd. Napokon mi se sve posložilo! Ovdje imate laički opis šta je to i koja hrana sadrži gljivice a koja ne.

Tu pročitam da osim alergije može biti da dijete ima i gljivičnu infekciju ili kandidijazu koja, ako se još dublje zadubite u problematiku (link) također proizvodi promjene na koži u vidu AD ili ekceme (AD i ekcem su sinonimi jer se rade o sličnim odnosno istim oboljenjima kože). Dermatolozi koje sam ispitivala o vezi između infekcije i AD-a, naravno u ulozi laika koji je to kao negdje načuo, su mi negirali ikakvu povezanost?!?! Pročitam još da se radi kožni test (sastruže se gornji epitel kože i onda se analizira na gljivice, ali nemam sada link) da se utvrdi da li ima kožna kandidijaza. Razlika između alergije i kandidijaze je u tome što je dijeta kod kandidijaze malo strožija nego kod obične alergije (voće ne bi trebalo uopšte jesti osim kiselog voća osim npr limuna) i naravno moraju se piti Nystatin kapi da se unište gljivice. I to je izlječivo u kratkom roku s tim da se sa dijetom treba nastaviti jedno vrijeme i polako vraćati namirnice u ishranu da bi se utvrdilo da li neka izaziva probleme.

Uzbudim se ko malo dijete na ova otkrića i odmah odletim pedijatrici. Hvala Bogu ona je žena sa kojom se može pričati da si nešto istraživao na internetu. Ona mi odmah da uputnicu na Koševo -Kožnu kliniku i napiše da se uradi taj test na koži plus IgE na gljivice ako ga tamo rade.

Na Kožnoj klinici sam naravno priču upakovala u "Pedijatrica sumnja da mi možda mogla biti kandidijaza pa nas je poslala da uradimo kožni test" a ne "Internet kaže" jer bi inače, vjerujem, bila s noge na nogu izbačena. Kod nas ni doktori ne vole jedne druge, a posebno kad se pedijatri prave pametni i miješaju u njihovu struku, pa se ova odmah smrknula rekla da je to tipični AD i da, kad već pedijatrica sumnja, što nije napisala da se radi bris usta i stolica na kandidu. Analizu kože nije htjela da uradi. Promijenila mi Afloderm kremu na Adventan jer ona tvrdi da je Afloderm previše mastan za takvu kožu i neodgovarajući te da se od njega zato koža upali. Taj Adventan nam je stvarno dobro činio kada je Cvjetak jednom krišom odgrizao komad kifle pa se opet upalila koža, ali nije bilo strašno. Napisala nam da uradimo ovaj bris usta i stolicu na kandidu čiji rezultati su bili prije neki dan. I hvala Bogu, nema kandidijazu. To znači da se vodimo samo ovom listom koja se odnosi na ljude koji su alergični na gljivice i pljesni.

Prije nego je bio gotov taj bris, ja sam se vodila listom hrane koja ne sadrži gljivice, samo sam malo lutala među tom listom i listom za kandidijazu koje su u suštini iste ali nisam htjela da idem na strogu varijantu dijete. Stanje je bilo 80% bolje u odnosu na ono "ala opekotine" stanje ali nije skroz prošlo. Znači bilo je tu još nešto. Tih dana je krišom otkinula komad kifle i dva dana nakon sam joj dala limunadu jer je ona kao dobra za kandidijazu (moja greška) pa smo definitivo zakjljučili da je alergična na kvasac i citruse.

Tu smo bili već u fazi privatnih alergotestova koji su pokazali da je Cjetak malo alergičan na jaje i na celer. A njoj je svaki dan ručak iskuhana pileća ili teleća supa u koju se navalja povrća i proso ili riža ili tako nešto i naravno CELER koji se iskuha zajedno sa mrkvom i peršunom. Znalo se desiti da pojede i nešto što je za nas kuhano sa Alnatura smjesom povrtnih začina iz DM-a u kojem opet ima sušeni celer.

Uglavnom, od prije nekoliko dana ne jedemo više celer, kvasac i limun bi trebalo da su do sada izašli iz organizma, prekjučer smo prestali mazati Adventan i piti Fenistil koje sam uključila zbog ove kifle i limuna, i evo 2 dana smo bez ikakvih problema. Nadam se da smo riješili problem. Čekamo još nalaz sa jezera da vidmo screening na polen i citruse (kao zvaničnu potvrdu) i to je to.

E sada, nisam ja nikakvu revolucionarnu stvar napravila što sam pogledala na internet šta znači biti alergičan na kvasac. Ali sam problem mogla riješiti možda i puno ranije, ili ga barem ublažiti da su doktori uradili ono što su po mom mišljenju trebali. A to je:

1. Kada su me pitali za istoriju bolesti, odmah posumnjati da je nešto na šta smo alergični mi u porodici i predložiti prvo izbacivanje kvasca a ne mlijeka i ostalih standardnih alergena.

2. Kada sam već otkrila da jeste kvasac i da se problem riješio za 50% ne gledati u mene kao tele u šarena vrata već me posavjetovati da kvasca ima i u drugim namirnicama, preložiti mi šta još trebam da izbacim. Valjda bi doktor trebao to da zna.

3. Zamjeram sve i jednom dermatologu koji nije predložio da se rade alergotestovi već je samo konstatovao AD i dao kapi/sirup i kremu. Tu ubrajam ne samo dermatologe koje sam ja posjetila već i sve one koji liječe djecu za koju ja znam da imaju AD a nisu nikada radili alergotestove. Čak mi je jučer došla kolegica sa posla čije dijete 2 dana starije od mojeg i prije 15 dana je dobilo osip i svrab plus crvenilo na pregibima. Znajući za moj slučaj pitala je dermatologa treba li da radi testove ona je rekla da NE, da nema potrebe, da su oni nepouzdani za tako malu djecu itd. Jesu nepouzdani možda oni potkožni ali testovi iz krvi se mogu uraditi sa velikom tačnošću. Pa barem ćeš imati nekakav rezultat. Naravno doktor joj je dao Lostop i Afloderm.

Ne znam da li sam u poziciji da bilo šta savjetujem bilo kome, ali ako se iz moje priče mogu izvući neki zaključci to bi bilo:

1. Ne odustajte od traženju uzorka. AD je izgovor doktora da ne znaju da utvrde na osnovu čega se koža upali.

2. Obavezno uraditi alergotestove. Dijete može biti alergično na više stvari.

3. Obavezno voditi dnevnik ishrane sa naznakama kakvo je stanje kože (ujutro i navečer) i šta ste mazali taj dan.

4. Nemojte misliti da problem možete riješiti preko noći. Upornost se isplati.

5. Ne zanemarujte moć interneta :)


interesantan članak


17.08.2009.
Atopijski dermatitis i homeopatija

U petom mjesecu ove godine sam pisala o Atopijskom dermatitisu koji je imao Cvjetak a koji se ispoljavao u vidu crvenila i svraba po rukama i bio vezan za alergiju na određene vrste hrane. Samo podsjećanja radi, koža je u jednom trenutku izgledala kao opekotina i trebalo nam je nekoliko mjeseci da otkrijemo o kojoj hrani se radi. Nismo odustajali od potrage iako su nas doktori uvjeravali da je to normalna pojava kod djece i da se protiv toga ne može boriti.

U principu, stvarnu potvrdu putem alergotesta smo jedino dobili za celer, dok me je posmatranje reakcija na koži navelo da mislim da su u pitanju još i alergija na kvasac, gljivice i pljesni kao i alergija na citruse. Detalje o istrazi možete pročitati u gore linkanom postu.

Kod bilo koje vrste alergije najvažnije je izgraditi imunitet kako bi tijelo alergen prestalo prepoznavati kao strano tijelo i prestalo izbacivati reakciju na kožu ili bilo kakvu drugu reakciju. Doktori su nam i govorili da se protiv AD ne borimo i da trebamo čekati da se njeno tijelo samo izbori.

To za mene nije bila opcija i morala sam naći na šta je alergična i to izbaciti iz ishrane. Nakon višemjesečnog istraživanja došli smo do tri gore navedene grupe alergena i izbacili ih iz ishrane. Međutim, moram reći da iako su se alrgijske reakcije povukle 100%, na koži su na nekoliko mjesta ostali crveni plikovi, ili bolje rečeno lišajevi, koji bi izazivali svrab kod povećanja temperature tijela (kada joj je vruće, najčešće pred spavanje i u snu).

Ključno pitanje je bilo kako pojačati imunitet i pomoći tijelu da prevaziđe problem, prvenstveno ove lišajeve a onda i da izgradi imunitet prema alergenima kako bi ih mogli vratiti u prehranu. Hajde, celer i nije neki problem, ali kada si alergičan na gljivice, kvasac i pljesni ne smiješ jesti ništa što ima kvasac, ali ni piti mlijeko i jesti sir što dosta sužava broj namirnica koje možeš konzumirati.

Uglavnom, nakon kraćeg razmišljanja odlučila sam se da pokušamo sa homeopatijom. Ako pitate zašto, pa iskreno ne znam ni sama. Pokušala sam na internetu pronaći neke informacije, i iskreno, homeopatija kao koncept mi je dosta nejasna. To razrjeđivanje i koncentrisanje energije je nešto što moj mozak ne može da pojmi ali činjenica da homeopatski pripravci nemaju apsolutno nikakave štetne posljedice me je navela da počenm ozbiljno razmišljati o tome. Kada je Cvjetak bio mali i imao problema sa zubima konzumirali smo Osanit - homeopatski pripravak od kamilice koji ima kupiti u slobodnoj prodaju u apotekama u Njemačkoj i Austriji i on joj je nevjerovatno pomagao. To je još jedan od razloga koji me je nagnao da se odlučim da pokušamo sa homeopatijom.

Nekako u isto vrijeme mi je i komšinica ispričala za slučaj djeteta koje je imalo iste probleme i homeopaticu koja mu je pomogla. I tako smo otišli toj homeopatici sredinom juna ove godine.

Homeopatija je stvarno čudna stvar. Cijela terapija se određuje na osnovu direktnog razgovora sa homeopatom koji skenira tvoju ličnost postavljajući ti milion pitanja o tebi i tvom ponašanju, osjećanjima, odnosu sa ljudima, stvarima i prirodom. To se radi da bi te svrstao u jednu od, ja mislim, 4 grupe ljudi na osnovu čega se i određuje tzv. konstitucijski lijek. Za jednu grupu je osnovni sastojak npr. morska so, za drugu kamilica itd.

Uglavnom, nakon podužeg razgovora sa homeopaticom, dotična nam je pripremila u prvoj turi: neke 3 granule za koje mi nije objasnila šta je, samo je rekla da se moraju popiti, granule za detoxifikaciju organizma, granule imuniteta i granule potpore. I to svega za mjesec dana terapije.

Nakon samo par dana, svi lišajevi sa ruku su nestali. Da li smijem tvrditi da je to bilo od navedene terapije? Mislim da smijem jer u tom periodu nismo ništa drugo konzumirali.

Naravno ohrabrena tim poboljšanjem, nastavila sam joj davati sve to puni mjesec dana. Tačno pred odlazak na more potrošili smo terapiju pa sam je ja nazvala da vidimo šta dalje. U svojoj glavi sam imala plan da koristimo njene preparate sve dok ne isprobamo vratiti jednu po jednu namirnicu u ishranu. Dala nam je opet imunitet, za koji je rekla da još uvijek ne smijemo prestati trošiti i konstitucijski lijek. Počeli smo to trošiti prije odlaska na more par dana.

I onda dođemo na more i Cvjetak mazne krišku hljeba i pojede. I ništa. Poslije toga mazne kroasan, i ništa. Par dana poslije popije šolju mlijeka i napuca se sira i opet ništa. Nikakve reakcije na koži. Ima 15 dana pije mlijeko i jede sir i stvari koje u sebi imaju kvasac i nema nikakvih problema.

Šta da vam kažem? Naravno da mojoj sreći nije bilo kraja. Ali opet čovjek ne može a da ne počne sumnjati da možda nije ni bila alergična na kvasac, gljivice i pljesni jer ponavljam da je to bila samo moja obzervacija bez zvanične potvrde putem alergo testa. Pa onda kontam da je možda ta alergija na celer bila toliko jaka ali se onda opet sjetim kako bi se upali kada bi pojela malo sira bez da je tada jela neke supe sa celerom.

Zato ne smijem da tvrdim 100% da je homeopatija ta koja je pomogla u savladavanju alergije. Ali je činjenica da su lišajevi odmah nestali te da Cvjetak nije jedini kojem se alergija povukla nakon homeopatskog tretmana. Ipak mislim da ću najbolju potvrdu imati kada joj ponovno dam celer na šta se lagano spremam. Ali ću prvo probati citruse kako bi u slučaju nepojavljivanja reakcija na citruse a pojavljivanja reakcije na celer znala u stvari u čemu je problem. A o tome ćete biti blagovremeno obavješteni.

I tako. Homeopatski pregled sa prvom terapijom košta 50 KM. Poslije se svaka kesica granula plaća 8 ili 10 KM. Homeopatija nema nikakvu štetnost po organizam jer u suštini su te granule ništa. Milion puta razrijeđeno nešto. Definitivno ne možemo govoriti o autosugestiji jer je to nemoguće kod djeteta od 22 mjeseca koje ne zna ni šta konzumira.

Dakle, da podvučemo. Ništa ne košta probati. Osim 50 KM.

 27.08.2009.
Homeopatija, again

Ovo je samo mala informacija za čitatelje koji prate ovu moju odiseju vezanu za Atopijski dermatitis kod Cvjetka i ulogu homeopatije.

Dakle, kao nadogradnja na prethodni post, želim vam reći da je moja cura tri dana zaredom jela supu sa celerom i da nema nikakve reakcije.
Juhu!


8.12.2010.

Imam potrebu da napišem mali updjet na ovu temu ,godinu i nešto nakon završetka ove priče.

Naime, ključni alergeni koji su bili problem su celer i raževo brašno. Celer je bio u svakoj iskuhanoj supi i u VEGETI koja je bila u svakom ručku. Raževo brašno je sastojak mnogih "crnih" hljebova, pa čak i kada to nije isključivo ražev hljeb. Logika me je vodila da je hljeb problematičan zbog kvasca, ali ne, upravo je raž u crnom hljebu bila problematična. Osim toga, kada sam pisala ovaj post 2009., nisam znala da je sušeni celer sastavni dio Vegete tako da je ona u jednom obroku često imala iskuhan celer i plus sušeni celer u Vegeti! Vegeta se nalazila i u drugim jelima u kojima nije bilo celera.

Zato samo da kažem da je Alergotest bio vrijedan svake marke jer je ponudio sve odgovore koje sam tražila. Alergotest smo radili u Poliklinici Sanasa. Postoje dvije vrste testa, test za alergene koji se unose a usta i za alergene koji se udišu. Sve potrebne informacije imate na njihovoj web stranici.

Sa homeopatijom smo prestali nakon jedno 5 mjeseci jer sam shvatila da je dovoljno da joj ne dajem da jede hranu sa celerom i raži i da nemamo nikakvih problema. Danas kada pojede nešto sa npr. celerom, jer joj povremeno dajem da vidim da li je "prerasla" alergiju, ne desi se ništa posebno. Jedino u slučaju da jede dva ii tri dana za redom, počne se lagano češati po rukama ali bez pojave crvenila. Naravno, odmah po pjavi svraba prestanem davati tu hranu i time spriječim eventualnu pojavu crvenila i rana.