Kada je bila mala, Cvjetak je uživala u kupanju. Međutim, negdje oko 2 godine, kako je postala svjesna o čemu se tu radi, počele su noćne more vezane za kupanje.
Tu vrisku koja bi nastala spominjanjem čina kupanja ja ne mogu objasniti. Prije nego je napunila 3 godine nekako bi je uspijevala prevariti da uđe u tuš kabinu, ali čim bi postala svjesna da je dovedena pred čin kupanja počela bi da se dere iz sveg glasa - adžiz mahala. Komotno je neko mogao pomisliti da je zlostavljam i poslati mi policiju na vrata. U ljetnom periodu bih je nekako uspjela nagovoriti na tuširanje, ali samo ako kažem da nećemo prati kosu.
Pretpostavljam da je ključni problem u vodi koja zajedno sa šamponom teče po licu. Zaova mi je rekla da je negdje pročitala kako djeca dobiju i panični strah gledajući u vodu koja se gubi u odvodu no mislim da nje nije bilo toga strah.
Zbog svega toga, sramota me je reći dijete sam znala ne okupati i po tri sedmice. Znam, znam, kakva sam ja to nemajka, ali sam čin kupanja je zahtijevao psihološke pripreme.
Svašta sam pokušala. Pravila joj mali bazen u tuš kadi, kupovala igračke za vodu, davala joj da se sama tušira i sapunja, ali to ništa nije palilo.
Ono što je upalilo i što, ovako ponosna, obznanjujem svima jer može nekome pomoći jesu DM i mali peškirići.
Naime u DM-u ima kupiti dječiju farbu (sapun) za tuširanje u bojama (druga tuba sa lijeva na slici). Raspoložive boje su crvena, žuta i plava. Prije tuširanja se farbamo po tijelu. Praktično uzmem farbu na prst i crtam joj svašta po tijelu - sunce, srce, krila, tačkice, šare po rukama i nogama, nacrtam joj gaćice ili majicu, malo po licu, itd. U svim bojama.
Onda se malo folira po kući, gleda na ogledalo da bi onda išli na tuširanje. Vodu otvaram samo na česmi. Nikako tuš. Onda se ona sapire, naravno ja joj pomažem. U svoj toj priči ja šamponiram kosu ali tako da joj je navlažim vlažnim rukama i našamponiram. Ne dozvoljavam da joj pjena ili voda curi po licu. Za to vrijeme se ona zabavlja sapiranjem boje sa tijela. Nekada joj dam i mali lončić da puni vodom na česmi i da se polijeva.
Kada je vrijeme da se sapere kosa, dam joj mali peškirić da stavi na lice i onda prvo saperem zadnji dio glave koji kad perem svakako voda ide prema leđima, a prednji operem brzinom svjetlosti. Zahvaljujući peškiriću lice ostane suho. Ovo je trik starih majstora - mame jedne moje prijateljice.
Nadam se da će ovo nekome pomoći. Mi smo se mučili, pa i godinu i po, dok nismo nadošli na ovo rješenje.
Sad još samo da riješimo problem rezanja noktiju na nogama... :) Svi savjeti, osim onoga da režemo dok spava, koji znam i ne odobravam jer dijete mora naučiti da mu se režu nokti, su dobro došli.
No comments:
Post a Comment