Pages

Friday, January 27, 2012

Muda za bubrege



Slušam jutros na radiju, RSG, javlja se neki slušatelj sms-om i kaže kako je bio sinoć na noćnom skijanju i kako je bilo fenomenalno. Sasvim slučajno sam sinoć i ja bila na noćnom skijanju i u meni proradi vulkan nakupljenih tema za postove. Nažalost opet kritički, ali tako sam nastrojena, džaba je.

Počeću od problema.

Mislim da je problem u našem čovjeku. Bosnacu i Hercegovcu.
Ne znam tačno šta je izvor problema, ali taj Bosanac i Hercegovac nekako u genetskom kodu ima zapisano da je zadovoljan sa svim što mu se servira i misli da je to najbolje. Da li je to zato što taj Bosanac i Hercegovac ne zna da ima bolje, ne znam. Ali mora biti da zna. Barem u vrijeme interneta, globalizacije, slobodne komunikacije i putovanja, ako ne zna on lično, mora da je čuo od nekoga da IMA BOLJE.

Reći za skijanje na Bjelašnici da je bilo fenomenalno je u najmanju ruku zbunjujuće.

Čula sam nedavno da je došao novi menadžment u ZOI i da ljudi rade fenomenalne stvari. Napravili su staze, uredili Babin dol, imaju planove za budućnost i rade da ljudima obezbjede vrhunsko skijanje.

Nabrijana na tu priču, sinoć me mal hercika ne opali od uzbuđenja kada sam se približavala Bjelašnici i onim osvjetljenim stazama koje se vide od skretanja za Dejčiće - kao da baš žele da podignu adrenalin.

Prva stvar, pakring besplatan. 5+ za organizatore.
Druga stvar, karta za noćno 18 KM. Priznaćete nije jeftino, još kad dvoje idu 36 nije nimalo jeftino.
Ako naplatiš 18 KM onda hoću da za 2,5 sata skijanja uživam na ionako kratkoj stazi.
Treća stvar. Gužva. Ok neizbježno, jedno sidro radi, al onaj naš naroda brate, da može skiju bi ti u usta ugurao samo da te pređe. Sreća imaju dvije kolone, uredna lijeva i neuredna desna, pa se nekako preživjelo. Ali kao što rekoh, neizbježno je.

I onda staza. Cijela poenta skijanja je da je staza uređena da se na njoj može skijati. A staza je sve bila nego uređena. U gornjem dijelu led i hangovi. U donjem dijelu neutabana, puna snijega. Neka pametna glava se dosjetila da treba PRAVITI snijeg za vrijeme noćnog skijanja. Pa osim što te zaspe onaj ledeni snijeg kao ledena kiša i zaledi ti obraze i sve ako nisi zaštićen, na stazi ostavlja određene količine neutabanog snijega koji samo poduplava količinu koja je ionako prirodno tu neutabana.

Ne mogu zaobići ni našu skijašku kulturu gdje je u stvari fol da ti neko uleti klizeći i prepadne te, gura se da se spusti prije tebe i izgura te da dođe na žicu prije tebe.

Meni je skijanje na Bjelašnici sinoć bila noćna mora i nemam više namjeru ići na skijanje na Bjelašnicu. Bog nam je dao sve, i planine i u podnožju termalne vode, i snijeg ove godine, i mašine za pravljenje snijega i opremu i ljude a mi ne znamo napraviti ugođaj za skijanje i stazu kako treba da se po njoj skija sa užitkom.

Za svoje pare želim da mi je skijanje FENOMENALNO. I izvinjavam se, ali ono sinoć nije bilo fenomenalno. Ono je bilo grozno. Ne znam kako je dnevno skijanje, al nemam nikakvu nadu da su staze uređene i utabane. Za svoje pare biram 7 dana fenomenalnog skijanja u inostranstvu. I totalno sam razočarana. Jer sam zaista gajila velike nade.

U narednom postu: ekspirijans sa učenjem klizanja u Sarajevu

Monday, January 16, 2012

Djeca i skijanje

Cvjetak je proskijao. Znamo plug i pravimo zavoje.

Samo kao informacija, ukoliko imate želju da vam dijete nauči skijati, možete ga staviti prvi put na skije još sa 3 godine ali ne očekujte da će nešto puno naučiti. Sa 4 to je već druga priča :).

Najvažnije je da nađete dobrog instruktora/instruktoricu koja se zna ophoditi sa vašim djetetom.

Ja vam tu ne mogu preporučiti nikoga, ali sam čula da je škola Real way u Sarajevu izuzetno dobra. Ne znam samo sa koliko godina počinju raditi sa djecom.

Pozdravljam vas.

Tuesday, January 10, 2012

Cukomrzac

http://www.mojevijesti.ba/novost/110153/psi-lutalice-siju-strah-na-ulicama-sarajeva

Nisam cukomrzac. Volim pse. Ali one kućne.
Još od kako me je ujela jedna kuja 1992 ispred kuće u Sarajevu jer je mislila da šetam prema njenim kučićima te samim tim želim da im naudim, ulične pse zaobilazim u velikom luku.

Ne, nisam cukomrzac ali apsolutno ne razumijem tu ljubav prema psima lutalicama za koje se otvaraju azili gdje će svaki cuko imati mjesečnu skrb u vrijednosti od 150 KM niti razumijem borbu društva za zaštitu životinja da se apsolutno svi psi lutalice u gradu smjeste u tu ustanovu.
Dok je još bilo vlasti u ovom gradu cuke su se hvatale i eutanizirale i niko nije ni znao ni imao nešto protiv. Bilo je i dalje uličnih pasa, onoliko koliko je bio prihvatni kapacitet grada i to je to.

Nisam cukomrzac ali ne mogu da shvatam da se ulični psi i njihove potrebe stavljaju ispred ljudi i njihovih potreba.

Ulični psi mi smetaju i nemam ništa protiv da ih sve pokupe šintori i eutaniziraju po kratkom postupku. Ustvari, ispade da jesam cukomrzac. Ok, so what.