Pages

Thursday, April 12, 2012

Proljetno renoviranje

Kao i svake godine, Traty ide na proljetno renoviranje.
Na spisku aktivnosti su bili i još uvijek su:
- skidanje 5 kg viška (a ako budem uporna mozda i 7 do idealne težine)
- zatezanje (redovni aerobik i bicikl)
- novi pramenovi i sisanje
- mikrodermoabrazija lica (kupljen kupon-to be used)

Cijela poenta ovog posta je totalna samohvala da sam skinula 4 kg, što će reći da sam treću sedmicu na dijeti i to onoj Dukanovoj. Nije teško, vazdan nešto jedem ali pošto je dijeta proteinska ne jedem šećer i ugljikohidrate u vidu voća, hljeba i tjestenine. Ova dijeta je stvorena za mene jer moj problem i jesu ugljikohidrati. Znate ono kada se oduzmete od sreće kada vidite kiflu ili špagete :) Furaću do kraja ove sedmice a onda uvodim voće, te pomalo ovo ostalo. To je tzv. ova konsolidacijska faza.

Istina je da ni jedna dijeta nije dobra ako ti ukida pravo da jedeš nešto od esencijalnih namirnica za život. Ali meni zdrava prehrana nikada nije donijela rezultat osim totalne stagnacije u kilogramima. Godinama. Zato sam sebi rekla, tri sedmice te neće ubiti. I nisu.

Sad je jedini problem koji imam konfekcijski broj hlača u ormaru :). Što i nije tako loše jer je stigla nova kolekcija za proljeće/ljeto :)))

Thursday, April 5, 2012

Bolje užasan kraj nego užas bez kraja

http://www.klix.ba/vijesti/bih/bolje-uzasan-kraj-nego-uzas-bez-kraja/120405032 

Bježiš, ignorišeš ali te sustiže. Ako ništa, moram 2 puta sedmično 4 puta proći pod zgrade Zajedničkih institucija BiH i vidjeti one jadne ljude koje, čini mi se, ignoriraju svi osim novinara.

Na jednom plakatu piše "Zatrubi protiv ovakve vlasti". Dva puta sedmično u četiri prolaza nisam čula nikoga da je zatrubio. Građani Sarajeva su samo upalili dugme Ignore i prolaze pored tih ljudi kao da ne postoje. Prvih dana su im i bili zanimljivi, kao neke životinje u kavezu kojima se treba čuditi ili diviti, pa su usporavali svoje automobile. Ali onda su postali dio svakodnevnice i Ignore je najbolje dugme za stisnuti.

Jučer sam zatrubila prolazeći pored. Kontam, možda onaj butterfly efekat (ako sam potrefila da je to taj), pa ako ja zatrubim možda će još neko. Nije niko a i svakako su me gledali kao mazluma. Kako vozači pored mene tako i oni jadni ljudi jer su valja zaboravili da im taj plakat visi iznad glave.

A kako bi bilo kada bi svaki vozač imao malo građanskog aktivizma u sebi i kada prođe zatrubio. Zar vam se ne bi podigao adrenalin i zar ne bi ste možda pomislili da ima nade za nas kao društvo u cjelini?