Pages

Sunday, October 2, 2011

Šta svaka mama mora da zna

21.10.2007.
Kako ostati pametan pored gomile savjeta

Nakon tri sedmice roditeljstva mogu samo da kažem: "Čovječe, pa to je cijela nauka".

I prije nego sam rodila, znala sam da mi valja štošta naučiti, čak sam i pisala kako mi glava puca od knjiga, internet sajtova, DVD-jeva, i mnoštva informacija kako ovo kako ono. Evo samo dojenje, ako se uzme kao primjer, je oblast za sebe koju treba izučiti kao da si na nekakvom fakultetu. Dok sam bila u bolnici gledala sam one žene oko sebe koje imaju već po jedno ili dvoje djece i ostajala zapanjena da recimo žene ne znaju kako se pravilno doji. Makar u teoriji.

Sjećam se da sam razmišljala, a i sada često razmišljam o tome, kako je uopšte moguće da neko nespreman ulazi u roditeljstvo u smislu da se prethodno ne naoruža znanjem. A briga o novorođenčetu, gdje ubrajam hranjenje, ličnu higijenu, spavanje, je stalno podložna promjenama u zavisnosti od novih istraživanja i saznanja u toj oblasti, tako da neke stvari koje su primjenjivale naše mame na nama nisu više ispravne ili su izbačene iz upotrebe. Eto dole smo spominjali spavanje na stomaku, pa onda davanje bilo kakave hrane osim majčinog mlijeka ili formule do 6. mjeseca, nedaje se više ni kamilica, voda, limun kada štuca, kupanje svaki dan, nošenje kapice, itd.

Šta ja znam, valjda sam ja takva pa ne volim kad unaprijed ne znam sve šta treba i kako. Zato su se preko interneta naručivale razne knjige, istraživalo za svaku oblast pojedinačno, pamtile ključne informacije i mjesta gdje pronaći informaciju kada bude zatrebalo. I nakon mjeseci isčitavanja, kada dođe bebač skontaš da pojma nemaš. Jedna stvar je da treba obnoviti gradivo kao pred ispit, a sasvim druga stvar da je praksa skroz nešto drugo od teorije.

Najveći "challenge" mi je trenutno kako odgovoriti na bebino plakanje. To je recimo jedna oblast koju nikako nisam izučavala, a ispade najvažnija. Jer kao što napisah u prethodnom postu, sve joj potaman a ona plače...kako onda otkriti u čemu je trik. Osim toga, kako uspostaviti bebinu rutinu, jer to nigdje ne pročitah, a sada znam - bebe vole rutinu.

Da mi Ulicar nije ostavio komentar na prethodni post i onaj prije toga, nikada ne bih ni znala da bebe komuniciraju i da je moguće kroz određene riječi koje izgovaraju razumijeti zašto beba plače. Nakon što sam pročitala članak na koji mi je ostavio link sada i ja komuniciram sa svojom bebom. I vjerovali ili ne, to je moguće, i radi, kako na mojoj tako na njegovoj bebi. Vjerovatno i na ostalim inače ne bi postojao ovaj članak. Ja sam naprosto oduševljena, i bila sam tako ponosna sama na sebe kada sam prvi put shvatila šta beba poručuje kroz svoj plač. I kad je ona ušutila odmah nakon moje reakcije. Drage mame koje imate male bebe i vi koje očekujete ili planirate bebu, ja vam toplo preporučujem da dobro izučite ovaj kratki članak i bookirate ga u favorites. Jer olakšava život.

Druga stvar je rutina. Opet Uličaru hvala na linku http://www.contentedbaby.com. Knjigu sam već naručila. Bebu je moguće ustrojiti da ima svoj raspored hranjenja, spavanja, kupanja, maženja i to sam već čula od mnogih mama da je najvažnija stvar kako bi i roditelji i beba bili zadovoljni i naspavani.

I eto, hoću da kažem, bebe su cijela nauka i opet se pitam kako je moguće nenaoružan znanjem brinuti o novorođenčetu. Mislim, moguće je, naravno, vjerovatno se mnogi oslone na roditelje i savjete svojih mama, malo na patronažnu i na pedijatra. Ali ja ne bi mogla tako. Jer rekoh, dosta stvari se više ne primjenjuje, a obično ti savjet zatreba onda kada nisi u mogućnosti doći do patronažne ili pedijatra pa pitaš mamu. Zato mi i puca glava od informacija :)

Uglavnom, htjedoh predložiti, ako imate kakvih dobrih linkova, savjeta za knjige, ostavite u komentarima pa da napravim jedan sumarni post sa svim korisnim informacijama glede trudnoće i njege o novorođenčetu. Ja imam nekih linkova pa ću ih objaviti u narednom postu. Super bi bilo ako i vi kao Uličar imate nekih savjeta i linkova pa da doprinesete kreiranju liste. Hvala!

p.s. ovaj post pišem od 11 ujutro, a sada je 18:00 :)

26.10.2007.

Mislim da je bolje da umjesto komentara na komentare napišem opet post, i to Vol 2. A tiče se uglavnom diskusije u prošlom postu na temu "koga poslušati, sebe, mamu ili stručnu literaturu".

Znači, ja se slažem sa uličarom kad on kaže:

"Stvari koje si ti koristila, moja majka, peta-deseta, nije pod obavezno ono sto je trebalo uraditi. Nauka ide dalje, a nova djeca se radjaju. Ukoliko ti je dostupna informacija, makar je procitaj."

"Ukoliko ti slusas sebe, samo sebe i nikoga drugo, tvoje djete ce imati manju sansu da prezivi, da se razvija, a i ti da uzivas u njemu. Tvoje dijete ce bolovati od bolesti, koje vjerovatno nema, jesti i piti stvari, koje vjerovatno nikada ne bi trebalo da jede i pije i spavati na mjestima i u polozajima u kojima vjerovatno ne bi trebalo da spava."

Neka se niko ne uvrijedi, i pri tome ne želim da neko mislim kako kritikujem način na koji razmišlja, ali mislim da je u njegovanju novorođenčadi, kao i u svakom drugom aspektu života, najvažnije biti informisan i donijeti informisanu odluku, ako se to tako kaže.

Šta hoću da kažem? Evo uzeću za primjer ovo spavanje na stomaku. Hašimaginca je dala odličan savijet da se beba koja ima grčeve može smiriti kad se polegne na stomak i onda pusti tako da leži dok joj masirate leđa. I moram da kažem da to jedino pali na mojoj maleckoj. Ovdje također moram da kažem da pedijatri to također preporučuju, čak je meni upravo danas to rekao pedijatar koji mi dođe i neki bliži rod riječima "stavi je malo na stomačić da leži". Ali pri tome on nije spomenuo SIDS (sindrom iznenadne smrti novorođenčeta), ne zato što ne zna za to, već zato što je jednostavno u žurbi dao površnu informaciju.

E sad, ja kao neinformisan roditelj, znajući da čovjek koji mi je rod neće dati savijet koji će ugroziti život moje bebe a uz to je i pedijatar, mogu odlučiti da stavim svoje dijete i pustim ga da spava tako. Posebno kad vidim da joj to prija.

Ali kao informisan roditelj, znam da postoji opasnost od SIDS-a, znam da se bebe ne smiju ostaviti da spavaju na stomaku, i u skladu sa tim mogu da izvagam da je za moju bebu najbolje da ja nju stavim na stomačić, masiram, budem uz nju, ali da je ne ostavljam da spava tako, već kad se smiri da je okrenem sa strane ili na leđa i ostavim da spava.

Znači spoj nauke i tradicije je po meni najbolji način da ostaneš pametan kraj gomile savjeta. Biti sposoban da procijeniš savjet i da postupiš na način na koji je najbolje za bebu, bez da ugroziš njeno zdravlje ili nedaj Bože život.

Pri tome se ne slažem da od isčitavanja silne literature čovjek nema kada da uživa u svojoj bebi. Mislim da naoružan znanjem možeš više da uživaš u svojoj bebi jer će ona da bude zadovoljnija. Jer opet ponavljam, teško da ćeš od mame, pedijatra koji je uvijek u žurbi, ili nekog trećeg dobiti uvijek potpunu informaciju šta da uradiš. Evo meni su dva pedijatra i patronažna dali potpuno oprečne informacije koliko dugo i na koji način treba dojiti. Zato sam odabrala metodu koja je u skladu sa knjigom, i eto mašala, malecka je dobila cca 800 gr za mjesec dana (kad se uračuna i ono što je izgubila).

Uglavnom da potcrtam još jednom svoj stav: treba saslušati sve savjete (jer neminovno među njima ima iznimno korisnih - kao ovo ležanje na stomaku i masiranje) ali treba biti i dobro informisan da bi mogao odvagati i donijeti ispravnu odluku. A nije ni džaba naređeno: Uči :)

Dakle, ne kritikujem nikoga, svako radi onako kako misli da je najbolje, ali ja radim ovako :)

No comments:

Post a Comment