Pages

Wednesday, May 16, 2012

Sa kalendarskim odlaskom zime i reklama, ponovno su nikle tratinčice na blogger.ba

Znaš kako nekad ležiš u krevetu i razmišljaš o proteklom danu i onda skontaš kako bi lijepo bilo podijeliti misli sa ljudima oko sebe (stvarnim i virtualnim), sjetiš se da možeš napisati post i onda iz čista mira ustaneš, upališ računar i počneš pisati. Pa uz to skontaš kako nema više reklama (ili ih barem ja ne vidim) i sjetiš se da te dugo nije bilo na blogger.ba. I skontaš da više nemaš ni stari template, ali nema veze, pišeš. Načićeš ga valjda negdje na nekom od stikova.

Da bi izašao iz svoje čahure, posebno ako je ona satkana od negativnosti i poricanja, čovjek mora da se kreće, da upoznaje ljude, da se druži i razmjenjuje mišljenja. Čovjek mora da vidi kako drugi žive, da spozna drugačiju realnost, da se osvjesti. Opet putujem. I upoznajem ljude. Malo drugačije od sarajlija. Ja ih zovem “obični ljudi“. Jer sarajlije su za mene neobični ljudi. U stvari opterećeni ljudi. Obični ljudi žive u Kostajnici, Dubici, Prijedoru, Ugljeviku, Čeliću, Teočaku, Loparama, Oštroj Luci, Novom Gradu. Ljudi čija realnost je opterećena nekim drugim problemima od problema koji imaju sarajlije. Ljudi koji žive jedan tihi i miran život sa vrlo skromnim primanjima. Ili se to samo meni čini ili u ovoj zemlji žive sasvim normalni ljudi, ne toliko opterećeni vjerom koliko se želi prikazati kroz medije. Putovanja u meni bude nadu da ima nade. Sve dok ne upalim televizor.

Hvala svima koji su me pratili na blogspotu. Tratinčica se vraća na blogger.ba.

3 comments:

  1. dobro došla nazad :)

    al nemoj molim te sve sarajlije u isti koš. ima ih dosta normalnih, neopterećenih koji žive svoje živote i ne smetaju nikome.

    ReplyDelete
  2. kada bi malo vise o njihovim problemima mislili, a ne o vlastitim kompleksima, svi bismo bili malo humaniji i sretniji.

    ReplyDelete