Cvjetak je proskijao. Znamo plug i pravimo zavoje.
Samo kao informacija, ukoliko imate želju da vam dijete nauči skijati, možete ga staviti prvi put na skije još sa 3 godine ali ne očekujte da će nešto puno naučiti. Sa 4 to je već druga priča :).
Najvažnije je da nađete dobrog instruktora/instruktoricu koja se zna ophoditi sa vašim djetetom.
Ja vam tu ne mogu preporučiti nikoga, ali sam čula da je škola Real way u Sarajevu izuzetno dobra. Ne znam samo sa koliko godina počinju raditi sa djecom.
Pozdravljam vas.
Showing posts with label Djeca. Show all posts
Showing posts with label Djeca. Show all posts
Monday, January 16, 2012
Monday, December 26, 2011
A Cvjetak raste...
Danas idemo da učimo klizati.
Mama je više uzbuđena od Cvjetka.
Nisam stala na klizaljke od osnovne škole. Ako ne slomim koji ud večeras i naredna 4 dana, niko me iz Zetre više izvaditi neće.
Osim toga, imali smo i prvu predstavu za roditelje na kojoj su polaznici plesne škole, između ostalih Cvjetak, pokazali šta su naučili prethodnih mjeseci. Za mene je to bilo takvo uzbuđenje, posebno što je roditeljima bio zabranjen pristup časovima a curice su još male da znaju ponoviti šta su radile, tako da smo bukvalno svih ovih mjeseci bili uskraćeni saznanja šta se dešava iza zatvorenih vrata.
Predstava se sastojala od demonstracije onoga što uče na času i male koreografije uz pjesmu Mamina lutka. Kada je izašla u onom malo kostimu na sceni mama se oduzela od sreće. Mali koraci u onim baletankama, zategnuti prsti, pravo tijelo, ples...šta da vam pričam.
A i engleski nam tako dobro ide....
Mama lebdi u oblacima.
Mama je više uzbuđena od Cvjetka.
Nisam stala na klizaljke od osnovne škole. Ako ne slomim koji ud večeras i naredna 4 dana, niko me iz Zetre više izvaditi neće.
Osim toga, imali smo i prvu predstavu za roditelje na kojoj su polaznici plesne škole, između ostalih Cvjetak, pokazali šta su naučili prethodnih mjeseci. Za mene je to bilo takvo uzbuđenje, posebno što je roditeljima bio zabranjen pristup časovima a curice su još male da znaju ponoviti šta su radile, tako da smo bukvalno svih ovih mjeseci bili uskraćeni saznanja šta se dešava iza zatvorenih vrata.
Predstava se sastojala od demonstracije onoga što uče na času i male koreografije uz pjesmu Mamina lutka. Kada je izašla u onom malo kostimu na sceni mama se oduzela od sreće. Mali koraci u onim baletankama, zategnuti prsti, pravo tijelo, ples...šta da vam pričam.
A i engleski nam tako dobro ide....
Mama lebdi u oblacima.
Monday, November 14, 2011
Cvjetak: talenat za jezike
Još kada sam ostala u drugom stanju odmah sam se pretplatila na e-mail newsletter koji šalje Babycentar, po meni jedna od najboljih stranica sa svim mogućim informacijama o trudnoći, porodu i kasnije o djeci i odgoju.
I dan danas primam newsletter i sad već po koji put isti na temu "Kako prepoznati da li vam je dijete talentirano". Valjda se već u najranijoj dobi može otkriti da li dijete ima afinitet prema nekim stvarima i koliko je talentirano, mada je poenta da se ne treba forsirati pa čak i ako iskaže neki talent.
Baš sam sinoć razmišljala o afinitetima svog djeteta sa evo sada pune 4 godine. Ona definitivno ne voli da crta i pjeva, tako da od umjetničkog talenta nema ništa. Nema zanimanja ni za čitanje toliko. Znam da su mali rođaci upijali knjige o životinjama, planeti, državama, mumijama, ratnicima..nju to ništa ne zanima.
Moje dijete voli jezike. Ona je definitnivno talent za jezike. Da, upisali smo je na onaj engleski kurs Helen Doron o kome sam pisala na blogger.ba i zaista su rezultati fantastični. Sigurno da to zavisi od djeteta do djeteta ali ona tako lijepo uči i ima super izgovor. Bolji od mene 100 puta. Govori i truski, bolje od mene 100 puta. Naravno, dječiji mozak jezik uči na sasvim drugačiji način nego mozak odraslog, ali vidim da se to njoj sviđa, da uživa da priča na engleskom, neke pjesmice je naučila - ma koliko već to može dijete od 4 godine.
To me nekako raduje. Stvarno mislim da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori.
Ova priča o talentima mi se nekako uvijek povezuje sa učenjem u školi i našim sistemom obrazovanja. Ali mislim da ću o tome napisati poseban post.
Novo okruženje osvježava inspiraciju.
I za kraj, možda vam bude interesanto:
http://www.seo.ba/blog/ostalo/avalon-pomaze-bh-bloggerima/
Ovakve akcije u potpunosti podržavam najviše iz razloga što se nadam da će blogger.ba malo da se probudi i učini nešto vezano za posljednja dešavanja.
I dan danas primam newsletter i sad već po koji put isti na temu "Kako prepoznati da li vam je dijete talentirano". Valjda se već u najranijoj dobi može otkriti da li dijete ima afinitet prema nekim stvarima i koliko je talentirano, mada je poenta da se ne treba forsirati pa čak i ako iskaže neki talent.
Baš sam sinoć razmišljala o afinitetima svog djeteta sa evo sada pune 4 godine. Ona definitivno ne voli da crta i pjeva, tako da od umjetničkog talenta nema ništa. Nema zanimanja ni za čitanje toliko. Znam da su mali rođaci upijali knjige o životinjama, planeti, državama, mumijama, ratnicima..nju to ništa ne zanima.
Moje dijete voli jezike. Ona je definitnivno talent za jezike. Da, upisali smo je na onaj engleski kurs Helen Doron o kome sam pisala na blogger.ba i zaista su rezultati fantastični. Sigurno da to zavisi od djeteta do djeteta ali ona tako lijepo uči i ima super izgovor. Bolji od mene 100 puta. Govori i truski, bolje od mene 100 puta. Naravno, dječiji mozak jezik uči na sasvim drugačiji način nego mozak odraslog, ali vidim da se to njoj sviđa, da uživa da priča na engleskom, neke pjesmice je naučila - ma koliko već to može dijete od 4 godine.
To me nekako raduje. Stvarno mislim da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori.
Ova priča o talentima mi se nekako uvijek povezuje sa učenjem u školi i našim sistemom obrazovanja. Ali mislim da ću o tome napisati poseban post.
Novo okruženje osvježava inspiraciju.
I za kraj, možda vam bude interesanto:
http://www.seo.ba/blog/ostalo/avalon-pomaze-bh-bloggerima/
Ovakve akcije u potpunosti podržavam najviše iz razloga što se nadam da će blogger.ba malo da se probudi i učini nešto vezano za posljednja dešavanja.
Thursday, October 20, 2011
Istina, istina i samo istina
22.09.2011.
Nekada davno sam pročitala negdje, a ko zna možda i među vašim komentarima na ovom blogu, da djetetu nikada ne treba lagati.
O kako je samo ispravna bila ta misao/uputa.
Još od malih nogu nikada, ama baš nikada, svom Cvjetku nisam rekla neku neistinu ili je pokušala nečim prevariti odnosno neispuniti zadatu riječ. Čak ni kada je bila beba koja ne razumije ili ne zna pričati (ali u stvari itekako razumije šta joj se govori).
Bilo mi je vrlo važno da je ne zavaravam nekim neistinama tipa
i milion stvari sličnih ovim gore.
Čak i u trenutcima kada bi joj npr. obećala sladoled pa zbog nekog razloga nismo stigli pojesti ranije, ja ću joj taj sladoled dati pa makar i bila ponoć i prethodno ona oprala zube.
Mala laž, ma koliko beznačajna bila u tom trenutku ili poslužila samo da se dijete zavara, je medvjeđa usluga koju činimo i sebi i djetetu.
Djete jednostavno prestane vjerovati u ono što mu govorite i odatle dolazi jedan pravac neposlušnosti, otimanja i negodovanja na nešto što roditelj želi.
Kada je dijete malo, ispravnost ovakvog postupka se baš ne vidi. Znači rezultat ne dolazi odmah. Ali čim je dijete malo svjesnije sebe, počne pričati, ispoljavati svoj karakter, zauzimati stav, voditi vodu na svoj mlin, tek onda se osjete koristi neupotrebljavanja sitnih laži da bi dijete privolili na ono što mi želimo.
Ja sada zaista uživam u koristima "nelaganja". Cvjetku mnogo lakše mogu objasniti neke stvari jer zna da je mama neće slagati. Kada žellim da idem na neko mjesto koje ona ne želi, lako mi je objasniti čime ću joj to kompenzirati. Mogu je ostaviti bilo gdje jer zna da je neću ostaviti ili ako ću je ostaviti zna gdje ću biti i kada se vratiti iako u ovim godinama još nema pojam o vremenu ali joj objasnim redoslijedom radnji npr. sad ćeš šetati sa nenom, pa ćeš onda pojesti sladoled, doći u BBI i mama će doći tamo.
Zaista želim da podijelim ovo sa vama, iako nije neko mudro slovo, ali često čujem mame kako djecu zavaravaju sitnicama. Nesvjesno ili možda ne razmišljajući o posljedicama.
Sada, kada osjetim koristi ovakvog pristupa, mogu s pravom reći da će vam život biti puno lakši ako ni u kom kontekstu ne budete lagali ili zavaravali svoju djecu. Ali niti jednom. Jednom izrečena laž ili napravljena prevara narušava povjerenje koje je poslije teško ponovno zadobiti. Biliv mi. A da ne govorimo o tome da učite dijete da se isto tako ponaša i počne vas lagati kada odraste.
Nekada davno sam pročitala negdje, a ko zna možda i među vašim komentarima na ovom blogu, da djetetu nikada ne treba lagati.
O kako je samo ispravna bila ta misao/uputa.
Još od malih nogu nikada, ama baš nikada, svom Cvjetku nisam rekla neku neistinu ili je pokušala nečim prevariti odnosno neispuniti zadatu riječ. Čak ni kada je bila beba koja ne razumije ili ne zna pričati (ali u stvari itekako razumije šta joj se govori).
Bilo mi je vrlo važno da je ne zavaravam nekim neistinama tipa
- "Pojedi ovo pa ćeš dobiti sladoled" a da joj ne dam sladoled
- "Pusti me da se sada odmorim a poslije ćemo izaći" a da ne izađemo
- da joj kažem da idemo npr. u Pionirsku da bi je privolila da izađemo, a da odemo npr. kod nene
- da joj slažem da će negdje ostati samo malo a da je ostavim da spava
- da joj slažem da će dobiti neku igračku a da je ne dobije
i milion stvari sličnih ovim gore.
Čak i u trenutcima kada bi joj npr. obećala sladoled pa zbog nekog razloga nismo stigli pojesti ranije, ja ću joj taj sladoled dati pa makar i bila ponoć i prethodno ona oprala zube.
Mala laž, ma koliko beznačajna bila u tom trenutku ili poslužila samo da se dijete zavara, je medvjeđa usluga koju činimo i sebi i djetetu.
Djete jednostavno prestane vjerovati u ono što mu govorite i odatle dolazi jedan pravac neposlušnosti, otimanja i negodovanja na nešto što roditelj želi.
Kada je dijete malo, ispravnost ovakvog postupka se baš ne vidi. Znači rezultat ne dolazi odmah. Ali čim je dijete malo svjesnije sebe, počne pričati, ispoljavati svoj karakter, zauzimati stav, voditi vodu na svoj mlin, tek onda se osjete koristi neupotrebljavanja sitnih laži da bi dijete privolili na ono što mi želimo.
Ja sada zaista uživam u koristima "nelaganja". Cvjetku mnogo lakše mogu objasniti neke stvari jer zna da je mama neće slagati. Kada žellim da idem na neko mjesto koje ona ne želi, lako mi je objasniti čime ću joj to kompenzirati. Mogu je ostaviti bilo gdje jer zna da je neću ostaviti ili ako ću je ostaviti zna gdje ću biti i kada se vratiti iako u ovim godinama još nema pojam o vremenu ali joj objasnim redoslijedom radnji npr. sad ćeš šetati sa nenom, pa ćeš onda pojesti sladoled, doći u BBI i mama će doći tamo.
Zaista želim da podijelim ovo sa vama, iako nije neko mudro slovo, ali često čujem mame kako djecu zavaravaju sitnicama. Nesvjesno ili možda ne razmišljajući o posljedicama.
Sada, kada osjetim koristi ovakvog pristupa, mogu s pravom reći da će vam život biti puno lakši ako ni u kom kontekstu ne budete lagali ili zavaravali svoju djecu. Ali niti jednom. Jednom izrečena laž ili napravljena prevara narušava povjerenje koje je poslije teško ponovno zadobiti. Biliv mi. A da ne govorimo o tome da učite dijete da se isto tako ponaša i počne vas lagati kada odraste.
Raspamećeni roditelj
11.09.2011.
Još malo i Cvjetak puni 4 godine. U proteklih godinu dana je naglo narasla i sada je znatno viša od svojih vršnjaka, čak je viša i od neke djece koja imaju 5 godina. Uz to mršava, definitivno ne na mamu, počela je lagano da krivi leđa. Tačnije da ima neki pogureni stav kada stoji uspravno.
Ako se sjećate, pisala sam da smo prošle godine Cvjetak upisali na sportske aktivnosti u akademiju Score. Bili smo poprilično zadovoljni uz par sitnica tamo i vamo, ali nekako osjećam da ove godine to jednostavno nije dovoljno. S obzirom da se radi više o igri nego o nekom sportu gdje se ne forsiraju stvari kao što su pravilno držanje, počinjem da razmišljam o nekom baletu ili gimnastici kako bi preventivno djelovali na potencijalno krivljenje kičme. Tim više jer najmanje tri sata dnevno provodi pred TV-om ili igrajući se na iPad-u, a dolazi i zima. Tako sam sada raspamećena jer ne znam gdje da je upišem, ali svakako ću podijeliti bilo kakvo saznanje ako ga budem imala. A i vi posavjetujte ako imate šta.
S druge strane, sada će te već pomisliti da sam totalno luda, želim da je upišem na neki kurs engleskog. U stvari već sam je upisala. Priča slijedi.
Poznato je da dječiji mozak raste do nekih 6-7 godina i da je tada najplodnije tlo za usvajanje novih znanja. Djeca tog uzrasta mogu naučiti do 3 jezika tečno i to im ne predstavlja nikakav problem. Naravno, metode i načini trebaju biti prilagođeni tom uzrastu, dakle učenje kroz igru.
Ona dijelom gleda i crtane i dječije filmove na engleskom i igra edukativne igrice na iPad-u koje su namjenjene predskolskoj djeci također na engleskom. Ljetos smo na moru upoznali jednog malog Šveđanina i bilo je naprosto zapanjujuće kako sa njim pokušava da komunicira na engleskom jer je u svom malom mozgu shvatila da dječak ne zna ni jedan jezik koji ona zna pa je izvukla nešto treće što djelimično poznaje. Onda smo je testirali kod kuće bez veze pričajući sa njom neke osnovno stvari i skontali da ona zaista puno toga razumije ali tome ne zna dati oblik.
Sve u svemu, razmišljala sam da pronađem nekoga sa kim bi ona mogla pričati i ko bi sa njom komunicirao samo na engleskom, jer bilo bi zaista previše da mi sada uvedemo još jedan jezik u kuću, kada se pojavio na SA-X oglas za ovu skolu Helen Doron koja se upravo otvorila u Sarajevu. Oni rade sa bebama od 20 mj pa nadalje i to upravo na ovaj način na kojim sam ja to zamislila - stvaraju okruženje u kome se priča i igra na engleskom i na taj način djetetu usađuju jezik. Organizirali su i te neke demo časove, bili smo, ali ne mogu reći da sam pala na trepavice od oduševljenja. Prvenstveno zato što tete nisu sa engleskog govornog područja već naše cure, a za pare koje traže bi morali ponuditi nešto da se padne na trepavice. S obzirom da za sada ne znam za nešto bolje u Sarajevu, odlučili smo je upisati pa da vidimo.
Kao što vidite, počela sam da razmišljam i da se ponašam kao raspamećeni roditelj koji ne zna gdje bi prije svoje dijete upisao na dodatne aktivnosti. Možda zvučim i kao jedan od onih preambicioznih roditelja i puno sam razmišljala o tome, gdje treba postaviti granicu. Često čujem priče da djecu treba pustiti da se igraju, kako su naši roditelji to radili, daj im krišku u ruku i na ulicu, ne daj da gledaju TV, ne daj tehnologiju (kompjuter, igrice, iPad, mobitele)....Ali...
Mi više ne živimo u tom svijetu u kome su živjeli naši roditelji i mi kao djeca. Danas je je život mnogo teži, mnogo zahtjevniji, nije više socijalizam, za zaposlenje nije dovoljno više završiti srednju školu, pa ni fakultet. Traže se dodatna znanja, sve oko nas je na engleskom, stvari su dostupne preko interneta i njegovo korištenje tačnije korištenje kompjutera je neophodno. Za naše roditelje su TV i faks mašina bile wow, a mi smo se rodili sa tim. Danas su za nas internet, kompjuter, mobitel i touch screen wow a naša djeca su se rodila sa tim. Ne treba im uskraćivati nova znanja. Ne treba im sužavati vidike niti ih sprječavati da istražuju, ako čovjek ima uslova da im pruži. Naravno, nikada nije kasno, čovjek se uči dok je živ, ali ako je to sada lakše i brže se usvaja, postaje neodvojiv dio osobe, onda sam ja za.
Naravno, bitno je pronaći balans, ne dozvoliti po cijeli dan da bulji u sve to, ostaviti vrijeme i igru i šetnju i razgovor i kino i sport, ali omogućiti da ima dodira sa svim čudima današnjeg doba. Također treba prepoznati afinitete svog djeteta, ne gurati na silu tamo gdje neće ili ne voli. Uloga roditelja je vrlo delikatna u tom smislu.
Napisah ja svašta ovdje, ali jedno je činjenica. Prošle su bebeće godine, sada je vrijeme da se dijete polako gradi. I nije ni malo lako. Roditelj mora biti maksimalno posvećen. I to su, vjerujte, velike dileme, posebno kada se radi o roditelju koji radi 8 sati dnevno.
No vidjećemo...
Još malo i Cvjetak puni 4 godine. U proteklih godinu dana je naglo narasla i sada je znatno viša od svojih vršnjaka, čak je viša i od neke djece koja imaju 5 godina. Uz to mršava, definitivno ne na mamu, počela je lagano da krivi leđa. Tačnije da ima neki pogureni stav kada stoji uspravno.
Ako se sjećate, pisala sam da smo prošle godine Cvjetak upisali na sportske aktivnosti u akademiju Score. Bili smo poprilično zadovoljni uz par sitnica tamo i vamo, ali nekako osjećam da ove godine to jednostavno nije dovoljno. S obzirom da se radi više o igri nego o nekom sportu gdje se ne forsiraju stvari kao što su pravilno držanje, počinjem da razmišljam o nekom baletu ili gimnastici kako bi preventivno djelovali na potencijalno krivljenje kičme. Tim više jer najmanje tri sata dnevno provodi pred TV-om ili igrajući se na iPad-u, a dolazi i zima. Tako sam sada raspamećena jer ne znam gdje da je upišem, ali svakako ću podijeliti bilo kakvo saznanje ako ga budem imala. A i vi posavjetujte ako imate šta.
S druge strane, sada će te već pomisliti da sam totalno luda, želim da je upišem na neki kurs engleskog. U stvari već sam je upisala. Priča slijedi.
Poznato je da dječiji mozak raste do nekih 6-7 godina i da je tada najplodnije tlo za usvajanje novih znanja. Djeca tog uzrasta mogu naučiti do 3 jezika tečno i to im ne predstavlja nikakav problem. Naravno, metode i načini trebaju biti prilagođeni tom uzrastu, dakle učenje kroz igru.
Ona dijelom gleda i crtane i dječije filmove na engleskom i igra edukativne igrice na iPad-u koje su namjenjene predskolskoj djeci također na engleskom. Ljetos smo na moru upoznali jednog malog Šveđanina i bilo je naprosto zapanjujuće kako sa njim pokušava da komunicira na engleskom jer je u svom malom mozgu shvatila da dječak ne zna ni jedan jezik koji ona zna pa je izvukla nešto treće što djelimično poznaje. Onda smo je testirali kod kuće bez veze pričajući sa njom neke osnovno stvari i skontali da ona zaista puno toga razumije ali tome ne zna dati oblik.
Sve u svemu, razmišljala sam da pronađem nekoga sa kim bi ona mogla pričati i ko bi sa njom komunicirao samo na engleskom, jer bilo bi zaista previše da mi sada uvedemo još jedan jezik u kuću, kada se pojavio na SA-X oglas za ovu skolu Helen Doron koja se upravo otvorila u Sarajevu. Oni rade sa bebama od 20 mj pa nadalje i to upravo na ovaj način na kojim sam ja to zamislila - stvaraju okruženje u kome se priča i igra na engleskom i na taj način djetetu usađuju jezik. Organizirali su i te neke demo časove, bili smo, ali ne mogu reći da sam pala na trepavice od oduševljenja. Prvenstveno zato što tete nisu sa engleskog govornog područja već naše cure, a za pare koje traže bi morali ponuditi nešto da se padne na trepavice. S obzirom da za sada ne znam za nešto bolje u Sarajevu, odlučili smo je upisati pa da vidimo.
Kao što vidite, počela sam da razmišljam i da se ponašam kao raspamećeni roditelj koji ne zna gdje bi prije svoje dijete upisao na dodatne aktivnosti. Možda zvučim i kao jedan od onih preambicioznih roditelja i puno sam razmišljala o tome, gdje treba postaviti granicu. Često čujem priče da djecu treba pustiti da se igraju, kako su naši roditelji to radili, daj im krišku u ruku i na ulicu, ne daj da gledaju TV, ne daj tehnologiju (kompjuter, igrice, iPad, mobitele)....Ali...
Mi više ne živimo u tom svijetu u kome su živjeli naši roditelji i mi kao djeca. Danas je je život mnogo teži, mnogo zahtjevniji, nije više socijalizam, za zaposlenje nije dovoljno više završiti srednju školu, pa ni fakultet. Traže se dodatna znanja, sve oko nas je na engleskom, stvari su dostupne preko interneta i njegovo korištenje tačnije korištenje kompjutera je neophodno. Za naše roditelje su TV i faks mašina bile wow, a mi smo se rodili sa tim. Danas su za nas internet, kompjuter, mobitel i touch screen wow a naša djeca su se rodila sa tim. Ne treba im uskraćivati nova znanja. Ne treba im sužavati vidike niti ih sprječavati da istražuju, ako čovjek ima uslova da im pruži. Naravno, nikada nije kasno, čovjek se uči dok je živ, ali ako je to sada lakše i brže se usvaja, postaje neodvojiv dio osobe, onda sam ja za.
Naravno, bitno je pronaći balans, ne dozvoliti po cijeli dan da bulji u sve to, ostaviti vrijeme i igru i šetnju i razgovor i kino i sport, ali omogućiti da ima dodira sa svim čudima današnjeg doba. Također treba prepoznati afinitete svog djeteta, ne gurati na silu tamo gdje neće ili ne voli. Uloga roditelja je vrlo delikatna u tom smislu.
Napisah ja svašta ovdje, ali jedno je činjenica. Prošle su bebeće godine, sada je vrijeme da se dijete polako gradi. I nije ni malo lako. Roditelj mora biti maksimalno posvećen. I to su, vjerujte, velike dileme, posebno kada se radi o roditelju koji radi 8 sati dnevno.
No vidjećemo...
Wednesday, October 19, 2011
Kupanje djeteta=noćna mora
22.12.2010.
Kada je bila mala, Cvjetak je uživala u kupanju. Međutim, negdje oko 2 godine, kako je postala svjesna o čemu se tu radi, počele su noćne more vezane za kupanje.
Tu vrisku koja bi nastala spominjanjem čina kupanja ja ne mogu objasniti. Prije nego je napunila 3 godine nekako bi je uspijevala prevariti da uđe u tuš kabinu, ali čim bi postala svjesna da je dovedena pred čin kupanja počela bi da se dere iz sveg glasa - adžiz mahala. Komotno je neko mogao pomisliti da je zlostavljam i poslati mi policiju na vrata. U ljetnom periodu bih je nekako uspjela nagovoriti na tuširanje, ali samo ako kažem da nećemo prati kosu.
Pretpostavljam da je ključni problem u vodi koja zajedno sa šamponom teče po licu. Zaova mi je rekla da je negdje pročitala kako djeca dobiju i panični strah gledajući u vodu koja se gubi u odvodu no mislim da nje nije bilo toga strah.
Zbog svega toga, sramota me je reći dijete sam znala ne okupati i po tri sedmice. Znam, znam, kakva sam ja to nemajka, ali sam čin kupanja je zahtijevao psihološke pripreme.
Svašta sam pokušala. Pravila joj mali bazen u tuš kadi, kupovala igračke za vodu, davala joj da se sama tušira i sapunja, ali to ništa nije palilo.
Ono što je upalilo i što, ovako ponosna, obznanjujem svima jer može nekome pomoći jesu DM i mali peškirići.
Naime u DM-u ima kupiti dječiju farbu (sapun) za tuširanje u bojama (druga tuba sa lijeva na slici). Raspoložive boje su crvena, žuta i plava. Prije tuširanja se farbamo po tijelu. Praktično uzmem farbu na prst i crtam joj svašta po tijelu - sunce, srce, krila, tačkice, šare po rukama i nogama, nacrtam joj gaćice ili majicu, malo po licu, itd. U svim bojama.
Onda se malo folira po kući, gleda na ogledalo da bi onda išli na tuširanje. Vodu otvaram samo na česmi. Nikako tuš. Onda se ona sapire, naravno ja joj pomažem. U svoj toj priči ja šamponiram kosu ali tako da joj je navlažim vlažnim rukama i našamponiram. Ne dozvoljavam da joj pjena ili voda curi po licu. Za to vrijeme se ona zabavlja sapiranjem boje sa tijela. Nekada joj dam i mali lončić da puni vodom na česmi i da se polijeva.
Kada je vrijeme da se sapere kosa, dam joj mali peškirić da stavi na lice i onda prvo saperem zadnji dio glave koji kad perem svakako voda ide prema leđima, a prednji operem brzinom svjetlosti. Zahvaljujući peškiriću lice ostane suho. Ovo je trik starih majstora - mame jedne moje prijateljice.
Nadam se da će ovo nekome pomoći. Mi smo se mučili, pa i godinu i po, dok nismo nadošli na ovo rješenje.
Sad još samo da riješimo problem rezanja noktiju na nogama... :) Svi savjeti, osim onoga da režemo dok spava, koji znam i ne odobravam jer dijete mora naučiti da mu se režu nokti, su dobro došli.
Kada je bila mala, Cvjetak je uživala u kupanju. Međutim, negdje oko 2 godine, kako je postala svjesna o čemu se tu radi, počele su noćne more vezane za kupanje.
Tu vrisku koja bi nastala spominjanjem čina kupanja ja ne mogu objasniti. Prije nego je napunila 3 godine nekako bi je uspijevala prevariti da uđe u tuš kabinu, ali čim bi postala svjesna da je dovedena pred čin kupanja počela bi da se dere iz sveg glasa - adžiz mahala. Komotno je neko mogao pomisliti da je zlostavljam i poslati mi policiju na vrata. U ljetnom periodu bih je nekako uspjela nagovoriti na tuširanje, ali samo ako kažem da nećemo prati kosu.
Pretpostavljam da je ključni problem u vodi koja zajedno sa šamponom teče po licu. Zaova mi je rekla da je negdje pročitala kako djeca dobiju i panični strah gledajući u vodu koja se gubi u odvodu no mislim da nje nije bilo toga strah.
Zbog svega toga, sramota me je reći dijete sam znala ne okupati i po tri sedmice. Znam, znam, kakva sam ja to nemajka, ali sam čin kupanja je zahtijevao psihološke pripreme.
Svašta sam pokušala. Pravila joj mali bazen u tuš kadi, kupovala igračke za vodu, davala joj da se sama tušira i sapunja, ali to ništa nije palilo.
Ono što je upalilo i što, ovako ponosna, obznanjujem svima jer može nekome pomoći jesu DM i mali peškirići.
Naime u DM-u ima kupiti dječiju farbu (sapun) za tuširanje u bojama (druga tuba sa lijeva na slici). Raspoložive boje su crvena, žuta i plava. Prije tuširanja se farbamo po tijelu. Praktično uzmem farbu na prst i crtam joj svašta po tijelu - sunce, srce, krila, tačkice, šare po rukama i nogama, nacrtam joj gaćice ili majicu, malo po licu, itd. U svim bojama.
Onda se malo folira po kući, gleda na ogledalo da bi onda išli na tuširanje. Vodu otvaram samo na česmi. Nikako tuš. Onda se ona sapire, naravno ja joj pomažem. U svoj toj priči ja šamponiram kosu ali tako da joj je navlažim vlažnim rukama i našamponiram. Ne dozvoljavam da joj pjena ili voda curi po licu. Za to vrijeme se ona zabavlja sapiranjem boje sa tijela. Nekada joj dam i mali lončić da puni vodom na česmi i da se polijeva.
Kada je vrijeme da se sapere kosa, dam joj mali peškirić da stavi na lice i onda prvo saperem zadnji dio glave koji kad perem svakako voda ide prema leđima, a prednji operem brzinom svjetlosti. Zahvaljujući peškiriću lice ostane suho. Ovo je trik starih majstora - mame jedne moje prijateljice.
Nadam se da će ovo nekome pomoći. Mi smo se mučili, pa i godinu i po, dok nismo nadošli na ovo rješenje.
Sad još samo da riješimo problem rezanja noktiju na nogama... :) Svi savjeti, osim onoga da režemo dok spava, koji znam i ne odobravam jer dijete mora naučiti da mu se režu nokti, su dobro došli.
Torba za porodilište
28.11.2010.
Torba za porodilište Nisam dugo napisala ništa na temu beba i djece. Ruku na srce, kako godine odmiču sve je teže pisati o djeci jer je fokus uglavnom na odgoju a to je tako individualna stvar da se ne može ništa posebno savjetovati na tu temu.
Ipak, još uvjek sam nekako okružena ljudima, što stvarnim što virtualnim, koji traže savjete vezano za prve dane/godinu sa bebom pa sam u zadnje vrijeme diskutovala sa mamama o temama poput dojenje sa šeširićima i rutina, a sada imamo i par aktuelnih trudnica čija pitanja su uglavnom "šta je potrebno za dolazak bebe", "koja kolica kupiti", "šta ponijeti u bolnicu" i sl.
Sreća moja da sam sve pisala tako da je lako podsjetiti se i nekih stvari koje za mene više nisu aktuelne. Šta je potrebno za dolazak bebe imate u linkovima desno, ali sam skontala da nikada nisam napisala šta bi po meni trebalo staviti u torbu za porodilište. Zato evo spiska iz arhive, uz male naknadne dopune:
Neke mame koje misle odmah davati cuclu a koje su rodile na carski pa će u bolnici biti par dana, dobro bi bilo da tu istu cuclu ponesu sa sobom. Osim toga, u bolnicu ne treba nositi stvari za bebu. Njih treba spremiti i muž da ih donese pred izlazak. Ne treba nositi ni pelene niti nešto u čemu će beba biti u bolnici jer pelene uglavnom imaju tamo a beba nije obučena već je umotana u pamučne pelene od glave do pete, kao štruca, cijelo vrijeme boravka u bolnici.
Odmotavanje, pranje/brisanje vlažnim maramicama, presvlačenje i ponovno zamotavanje obavljaju sestre. Vi praktično dijete ne vidite golo tokom cijelog boravka u bolnici. Osim ako niste freak kao ja pa ga namjerno odmotate da vidite da nema na tijelu neku modricu ili slično što se može dovesti u vezu sa nemarom sestara ili anomaliju koju niko nije primjeitio (šesti prst npr.) , a kao izgovor kažete da ste htjeli sami da je pokušate presvući kako bi naučili. To možete slagati samo ako imate pelene kod sebe. Mi smo bili dobili poklon paket Violete pa sam imala "podlogu za laž".
To bi bilo otprilike to. Sa radošću primam vijest da je ginekologija prešla na Jezero i sretna sam zbog svih budućih mama koje će svoje bebe napokon rađati u uvjetima dostojnim čovjeka.
Torba za porodilište Nisam dugo napisala ništa na temu beba i djece. Ruku na srce, kako godine odmiču sve je teže pisati o djeci jer je fokus uglavnom na odgoju a to je tako individualna stvar da se ne može ništa posebno savjetovati na tu temu.
Ipak, još uvjek sam nekako okružena ljudima, što stvarnim što virtualnim, koji traže savjete vezano za prve dane/godinu sa bebom pa sam u zadnje vrijeme diskutovala sa mamama o temama poput dojenje sa šeširićima i rutina, a sada imamo i par aktuelnih trudnica čija pitanja su uglavnom "šta je potrebno za dolazak bebe", "koja kolica kupiti", "šta ponijeti u bolnicu" i sl.
Sreća moja da sam sve pisala tako da je lako podsjetiti se i nekih stvari koje za mene više nisu aktuelne. Šta je potrebno za dolazak bebe imate u linkovima desno, ali sam skontala da nikada nisam napisala šta bi po meni trebalo staviti u torbu za porodilište. Zato evo spiska iz arhive, uz male naknadne dopune:
- Zdravstvenu knjižicu. Ovo mi je bilo prvo na spisku, ali mi ona u stvari nije uopće trebala. Knjižicu je donio muž prvi put kada je dolazio po otpusno pismo. No ne znači da vama neće trebati, zato je prva na spisku.
- Nekoliko paketa vatenih uložaka (VIR 80). Ulošci trebaju i ako rađate na carski rez, jedina razlika je što tada nemate nikakve rane pa možete koristiti i one tanke uloške sa krilcima. Naravno, night varijantu ;) Neke mame kažu da su koristile i jedne i druge u isto vrijeme.
- Voda i/ili sok i plastična čaša.
- Krekeri ili neki suhi keksi, čak i čokoladica.
- WC papir, još bolje jedan onaj veliki kuhinjski ubrus. Doduše ne znam kakvi su sada uvjeti na Jezeru, ali ipak treba staviti jedan.
- Grudnjak za dojenje. Dosta handy su sportski grudnjaci jer je kopčanje stvarno maltretiranje.
- Jastučići/blaznice za grudnjak. Ako ste duže u bolnici zbog rađanja na carski, kada nadođe mlijeko jastučići tj. vatene blaznice su "must".
- Nešto za čitanje a i ne mora. Kad dođe beba nije vam do toga :) Ako imate neku knjigu o dojenju ili slično, možete nju ponijeti. Dakle, samo "stručna literatura" :)
- Spavaćicu za pred porod i spavaćicu za iza poroda sa dugmićima na prednjoj strani. Ako rađate na carski, ne mora biti spavaćica, može i pidžama sam da gornji dio ima dugmiće - radi dojenja.
- Ogrtač za hodanje po bolnici
- Papuče s kojima se može i pod tuš , ili dvoje, jedne za pod tuš jedne za hodanje po bolnici.
- 2-3 para čarapa
- stvari za ličnu higijenu (četkica i pasta za zube, blagi sapun, sapun za intimnu njegu, šampon, 2 srednja peškira). Ovako piše na originalnom spisku, ali ovaj sapun za intimnu njegu ja mislim da ne dolazi u obzir ako ste rađali prirodno.
- Mobitel i punjač i slušalice za radio i/ili ipod/mp3 player. Radio/muzika su spas i prije i poslije poroda da ne morate slušati žene oko vas i bebe koje plaču dan/noć!
- Krema za ruke (zbog bebe je potrebno često prati ruke pa se jako suše)
- Deo bez mirisa ili s mirisom kojeg ćete koristiti cijelo vrijeme dok dojite (dijete ponekad može prestati dojiti ukoliko mama miriši drugačije)
- Jednokratne gaćice (barem 4 komada) ili kupiti neke na pijaci velike tzv "nananske" duboke gaće koje ćete odmah baciti u smeće nakon upotrebe.
- Byvacin sprey za rane, nakon nužde i za rashlađivanje rane od epiziotomije. Ovo je pisalo na originalnom spisku, ali ja znam da nisam to nosila. Čini mi se da mi je neko rekao da se to ne bi trebalo koristiti, pa ja nisam.
- Papirnate i pogotovo (baby) vlažne maramice za ruke i sl.
- Steznik (može a ne mora)
- Neka lanolinska mast za bradavice radi ispravnog početka dojenja. Meni je najbolja bila Aventova. Znači, poslije dojenja prvo namazati svojim mlijekom, pustiti da se osuši na zraku i onda namazati kremom. Svaki put nakon dojenja.
Neke mame koje misle odmah davati cuclu a koje su rodile na carski pa će u bolnici biti par dana, dobro bi bilo da tu istu cuclu ponesu sa sobom. Osim toga, u bolnicu ne treba nositi stvari za bebu. Njih treba spremiti i muž da ih donese pred izlazak. Ne treba nositi ni pelene niti nešto u čemu će beba biti u bolnici jer pelene uglavnom imaju tamo a beba nije obučena već je umotana u pamučne pelene od glave do pete, kao štruca, cijelo vrijeme boravka u bolnici.
Odmotavanje, pranje/brisanje vlažnim maramicama, presvlačenje i ponovno zamotavanje obavljaju sestre. Vi praktično dijete ne vidite golo tokom cijelog boravka u bolnici. Osim ako niste freak kao ja pa ga namjerno odmotate da vidite da nema na tijelu neku modricu ili slično što se može dovesti u vezu sa nemarom sestara ili anomaliju koju niko nije primjeitio (šesti prst npr.) , a kao izgovor kažete da ste htjeli sami da je pokušate presvući kako bi naučili. To možete slagati samo ako imate pelene kod sebe. Mi smo bili dobili poklon paket Violete pa sam imala "podlogu za laž".
To bi bilo otprilike to. Sa radošću primam vijest da je ginekologija prešla na Jezero i sretna sam zbog svih budućih mama koje će svoje bebe napokon rađati u uvjetima dostojnim čovjeka.
Slikovnice
22.06.2010.
Kao vjerovatno i većina vas, i mi dosta vremena pred spavanje provodimo čitajući slikovnice. Kroz naše ruke su prošle različite slikovnice, od onih strašnih poput Palčića i drugih bajki, do onih dosadnih i nemaštovitih (npr. slikovnice iz serije Hippa!).
Svrha ovog posta je da vam preporuči jednu slikovnicu, ili bolje rečeno seriju slikovnica koje zaista smatram najboljim za uzrast djeteta od 2-3 godine, pa i više.
Radi se o slikovnici koja orbađuje lik male zečice Miffy autora Dicka Brune (http://www.miffy.com). Ono što je jako žalosno je da te slikovnice nema kupiti kod nas već u Zagrebu, te smo i mi tako slučajno došli do njih kada nam se babo vraćao sa službenog puta preko zagrebačkog aerodroma na kojem ih je i kupio.
Slikovnice su jednostavne, sa jednostavnim ilustracijama i bez suvišnog teksta. Svaku ilustraciju prati jedan stih koji se lako pamti i na taj način djetetu razvijate govor i za vrlo kratko vrijeme i ono počne da učestvuje u čitanju ponavljajući zadnju riječ svake strofe. Npr. prva strofa iz slikovnice Miffy u zoolškom vrtu
"Idemo u zoo danas
To je prava radost za nas
Upravo mi reče tata
Krećemo za pola sata"
i druga
"Tramvaj hita, tramvaj žuri
Cilju svome brzo juri
U tramvaj Miffy sjeda
i ulice vani gleda"
i jedna iz sredine kada Miffy posjećuje kavez sa majmunima
"Majmunu je ovom prvo
Da skoči na neko drvo
Kao da nam želi reći
Svakim danom sve sam veći"
Kao što vidite, znam manje više sve napamet :).
Doduše kada čitam zamijenim neke hrvatske riječi sa našima ali se u većini slučajeva ne izgubi rima.
Teme su također super:
Miffy na plaži
Miffy na igralištu
Miffy mala vila
Miffy na snijegu
Miffy plače
Miffy slavi rođenda
Miffy u kući
Miffy u zoološkom vrtu
Miffy u bolnici
itd.
U svakom slučaju, u moru slikovnica koje ničemu ne služe i nenose nikakvu poruku, želim vam preporučiti ove u kojima će te i vi i vaši maleni, sigurna sam, zaista uživati.
http://www.forum.hr/showthread.php?t=81275
http://www.profil.hr/knjiga/miffy-u-bolnici/5871/
http://www.ezadar.hr/clanak/miffy-dobila-muzej-u-nizozemskoj
http://www.vjesnik.hr/html/2010/05/22/Clanak.asp?r=kul&c=4
Kao vjerovatno i većina vas, i mi dosta vremena pred spavanje provodimo čitajući slikovnice. Kroz naše ruke su prošle različite slikovnice, od onih strašnih poput Palčića i drugih bajki, do onih dosadnih i nemaštovitih (npr. slikovnice iz serije Hippa!).
Svrha ovog posta je da vam preporuči jednu slikovnicu, ili bolje rečeno seriju slikovnica koje zaista smatram najboljim za uzrast djeteta od 2-3 godine, pa i više.
Radi se o slikovnici koja orbađuje lik male zečice Miffy autora Dicka Brune (http://www.miffy.com). Ono što je jako žalosno je da te slikovnice nema kupiti kod nas već u Zagrebu, te smo i mi tako slučajno došli do njih kada nam se babo vraćao sa službenog puta preko zagrebačkog aerodroma na kojem ih je i kupio.
Slikovnice su jednostavne, sa jednostavnim ilustracijama i bez suvišnog teksta. Svaku ilustraciju prati jedan stih koji se lako pamti i na taj način djetetu razvijate govor i za vrlo kratko vrijeme i ono počne da učestvuje u čitanju ponavljajući zadnju riječ svake strofe. Npr. prva strofa iz slikovnice Miffy u zoolškom vrtu
"Idemo u zoo danas
To je prava radost za nas
Upravo mi reče tata
Krećemo za pola sata"
i druga
"Tramvaj hita, tramvaj žuri
Cilju svome brzo juri
U tramvaj Miffy sjeda
i ulice vani gleda"
i jedna iz sredine kada Miffy posjećuje kavez sa majmunima
"Majmunu je ovom prvo
Da skoči na neko drvo
Kao da nam želi reći
Svakim danom sve sam veći"
Kao što vidite, znam manje više sve napamet :).
Doduše kada čitam zamijenim neke hrvatske riječi sa našima ali se u većini slučajeva ne izgubi rima.
Teme su također super:
Miffy na plaži
Miffy na igralištu
Miffy mala vila
Miffy na snijegu
Miffy plače
Miffy slavi rođenda
Miffy u kući
Miffy u zoološkom vrtu
Miffy u bolnici
itd.
U svakom slučaju, u moru slikovnica koje ničemu ne služe i nenose nikakvu poruku, želim vam preporučiti ove u kojima će te i vi i vaši maleni, sigurna sam, zaista uživati.
http://www.forum.hr/showthread.php?t=81275
http://www.profil.hr/knjiga/miffy-u-bolnici/5871/
http://www.ezadar.hr/clanak/miffy-dobila-muzej-u-nizozemskoj
http://www.vjesnik.hr/html/2010/05/22/Clanak.asp?r=kul&c=4
Tuesday, October 18, 2011
Prijateljstvo i odgoj
24.03.2010.
U 10 minuta vožnje od kuće do posla slušam jutros onu emisiju na regionalnom RSG radiju, gdje zadaju temu pa raja komentariše SMS-om ili mailom a teta nam sve to čita u eter i usput dodaje svoje viđenje iste teme.
Pošto nisam od početka slušala nisam sigurna šta je bila tema, ali se vrtilo oko djece, odgoja, uloge škole, države sa najvećim akcentom na današnji odnos roditelja i djece kojeg mnogi krive za sve negativne stvari koje se dešavaju u društvu.
U tom kontekstu, jedna majka je poslala poruku u kojoj kaže da krivcem smatra današnji odnos između roditelja i djece, koji je više prijateljski a manje autoritativan, iz čega razumijem da je odnos prije bio više autoritativan a manje prijateljski.
Meni je to malo zaparalo uši. Ja sam uvijek mislila da roditelj treba da bude više prijatelj sa svojim djetetom a manje roditelj kome je "batina iz raja izašla". Mada ne smatram da se autoritet postiže isključivo batinom, ali mi je to u tom trenutku tako zvučalo.
Postavljam sebi pitanje zar nije moguće biti i prijatelj i autoritet u isto vrijeme, pri tome taj isti autorite uspostavljati razgovorom a ne batinom? Zašto bi jedno drugo isključivalo i zašto bi prijateljstvo između roditelja i djeteta moglo da bude uzročnik devijantnih ponašanja omladine.
Ono što je meni uvijek nedostajalo je upravo to prijateljstvo između mene i oba moja roditelja. Daleko od toga da smo imali nekih problema ili da se mrzimo, ali jednostavno nismo bili raja. Mama je uvijek bila čvrsta ruka u kući, organizator, nosioc. Stari uvijek u poslovima. Klasika. I u svemu tome nekako nije bilo prostora za stvaranje prijateljstva. Ponekad mislim da je jednostavno takvo vrijeme bilo, vrijeme u kome je to bio neki društveni obrazac po kome su se odgajala djeca.
Ja želim da moje dijete meni dođe kao Slovkino (referiram na jedan stari Slovkin post) i priča mi. Želim da idem sa njom na klizanje, rolanje, vožnju biciklom, da se igramo gume, skijamo, šetamo, idemo u šoping. Ja želim da svom djetetu budem najbolji prijatelj, da provodimo vrijeme zajedno. I mislim da na taj način najbolje mogu odgojiti svoje dijete.
U 10 minuta vožnje od kuće do posla slušam jutros onu emisiju na regionalnom RSG radiju, gdje zadaju temu pa raja komentariše SMS-om ili mailom a teta nam sve to čita u eter i usput dodaje svoje viđenje iste teme.
Pošto nisam od početka slušala nisam sigurna šta je bila tema, ali se vrtilo oko djece, odgoja, uloge škole, države sa najvećim akcentom na današnji odnos roditelja i djece kojeg mnogi krive za sve negativne stvari koje se dešavaju u društvu.
U tom kontekstu, jedna majka je poslala poruku u kojoj kaže da krivcem smatra današnji odnos između roditelja i djece, koji je više prijateljski a manje autoritativan, iz čega razumijem da je odnos prije bio više autoritativan a manje prijateljski.
Meni je to malo zaparalo uši. Ja sam uvijek mislila da roditelj treba da bude više prijatelj sa svojim djetetom a manje roditelj kome je "batina iz raja izašla". Mada ne smatram da se autoritet postiže isključivo batinom, ali mi je to u tom trenutku tako zvučalo.
Postavljam sebi pitanje zar nije moguće biti i prijatelj i autoritet u isto vrijeme, pri tome taj isti autorite uspostavljati razgovorom a ne batinom? Zašto bi jedno drugo isključivalo i zašto bi prijateljstvo između roditelja i djeteta moglo da bude uzročnik devijantnih ponašanja omladine.
Ono što je meni uvijek nedostajalo je upravo to prijateljstvo između mene i oba moja roditelja. Daleko od toga da smo imali nekih problema ili da se mrzimo, ali jednostavno nismo bili raja. Mama je uvijek bila čvrsta ruka u kući, organizator, nosioc. Stari uvijek u poslovima. Klasika. I u svemu tome nekako nije bilo prostora za stvaranje prijateljstva. Ponekad mislim da je jednostavno takvo vrijeme bilo, vrijeme u kome je to bio neki društveni obrazac po kome su se odgajala djeca.
Ja želim da moje dijete meni dođe kao Slovkino (referiram na jedan stari Slovkin post) i priča mi. Želim da idem sa njom na klizanje, rolanje, vožnju biciklom, da se igramo gume, skijamo, šetamo, idemo u šoping. Ja želim da svom djetetu budem najbolji prijatelj, da provodimo vrijeme zajedno. I mislim da na taj način najbolje mogu odgojiti svoje dijete.
Posjeta očnom doktoru
15.02.2010.
Kada sam razmišljala o rastu i razvoju svog djeteta u to razmišljanje su uvijek bile ugrađene i misli o pregledu vida u određenoj životnoj dobi, a svakako prije škole. Tu posjetu oftalmologu sam stavila u isti rang kao i posjetu zubaru koju treba napraviti nekada u najranijoj dobi bez obzira da li ima karijes u ustima ili ne, ne precizirajući sebi u glavi kada. Jednostavno da vidimo da je sve u redu bez obzira što nije upitno da dijete vidi. Tek kasnije sam saznala neke stvari koje želim podijeliti sa vama.
Naime, da bi se utvrdilo da li dijete dobro vidi, tj. da li ima neku dioptriju ili neki drugi očni problem kao što je npr. strabizam (predlažem da obavezno pročitate šta je strabizam) nije dovoljno da ga pregleda pedijatar prilikom standardnih posjeta u dobi između 0-5/6 godina, dakle prije polaska u školu. Prvi ozbiljan pregled vida svakako i ide tek u sklopu sistematskog prije polaska u školu, što je jako, jako kasno za bilo kakve popravke.
Ono što svaka mama treba znati jeste da se dijoptrija kao i većina poremećaja kao što je strabizam uspješno liječi u periodu od rođenja pa do 4-5 godina, tako da pregled sa šest godina dolazi prekasno da se radi na korekcijama vida. Tada se mogu preporučiti naočale i vrlo vjerovatno je da će se one morati nositi cijeli život. Pri tome molim Letećeg Holanđanina, našeg dragog bloggera oftalmologa, da komentira ove moje riječi ili da napiše post na svom blogu a ja ću ga rado linkati.
Neki ljudi nikada ni ne otkriju da imaju strabizam pa ga ni ne liječe, kao što je slučaj sa mojim zetom koji je taj problem uočio danas sa 30 i kusur kada su kod njegovog sina dijagnosticirali isti. Da li dijete ima dijoptriju ili ne možete saznati tek nakon ozbiljnog oftalmološkog pregleda jer dijete ne zna reći da li ima problema sa vidom. Ono se rodi sa tim i oči prilagođava postojećoj situaciji.
Što vam sve ovo pišem? Cvijetak od prije 5 dana nosi naočale. Istina je da sam htjela otići oftalmologu ali kako nisam zadala sebi u glavi kada, vjerovatno to ne bi još ni učinila da sinu gore spomenutog zeta i zaove nisu sa 4 god dijagnosticirali strabizam te tragom te priče nismo saznali sve ovo gore navedeno. To me je i natjeralo da odemo oftalmologu, gdje smo nakon mučnog pregleda (ipak djete sa 2,5 godine teško može mirovati u mračnoj prostoriji sa svim onim "groznim" mašinama) ustanovili "+ 0,75" dioptriju koja nije strašna ali su naočale ipak preporučene. Neka vas ne obeshrabri mučnost pregleda jer drugo dijete od iste zaove je sa godinu dana i mjesec prošlo isti pregled bez problema. Nažalost, ili na sreću, i njoj je tako rano dijagnosticiran blagi strabizam ali ona ima puno više šanse da ga izliječi od svoga brata jer je on ušao u gornju granicu sa svoje 4 godine.
Dakle, djeci sa godinu dana je moguće izvršiti pregled i tako mala djeca također mogu nositi naočale. Ako uočite problem vezan za strabizam, uz napomenu da postoji i bebeći strabizam koji sam izlazi do navršenih 9 mj života, obavezno posjetite oftalmologa kao i ako roditelji imaju dioptriju i nose naočale. Naravno i svi ostali, jer ni ja ni suprug nemamo dioptriju ali Cvjetak ima.
A nadam se da će nam Leteći dati puno više informacija na ovu temu.
Želim da napišem jedan post koji bi trebao da bude vrsta preporuke mamama da prekontrolišu vid svoga djeteta u najranijoj dobi.
Kada sam razmišljala o rastu i razvoju svog djeteta u to razmišljanje su uvijek bile ugrađene i misli o pregledu vida u određenoj životnoj dobi, a svakako prije škole. Tu posjetu oftalmologu sam stavila u isti rang kao i posjetu zubaru koju treba napraviti nekada u najranijoj dobi bez obzira da li ima karijes u ustima ili ne, ne precizirajući sebi u glavi kada. Jednostavno da vidimo da je sve u redu bez obzira što nije upitno da dijete vidi. Tek kasnije sam saznala neke stvari koje želim podijeliti sa vama.
Naime, da bi se utvrdilo da li dijete dobro vidi, tj. da li ima neku dioptriju ili neki drugi očni problem kao što je npr. strabizam (predlažem da obavezno pročitate šta je strabizam) nije dovoljno da ga pregleda pedijatar prilikom standardnih posjeta u dobi između 0-5/6 godina, dakle prije polaska u školu. Prvi ozbiljan pregled vida svakako i ide tek u sklopu sistematskog prije polaska u školu, što je jako, jako kasno za bilo kakve popravke.
Ono što svaka mama treba znati jeste da se dijoptrija kao i većina poremećaja kao što je strabizam uspješno liječi u periodu od rođenja pa do 4-5 godina, tako da pregled sa šest godina dolazi prekasno da se radi na korekcijama vida. Tada se mogu preporučiti naočale i vrlo vjerovatno je da će se one morati nositi cijeli život. Pri tome molim Letećeg Holanđanina, našeg dragog bloggera oftalmologa, da komentira ove moje riječi ili da napiše post na svom blogu a ja ću ga rado linkati.
Neki ljudi nikada ni ne otkriju da imaju strabizam pa ga ni ne liječe, kao što je slučaj sa mojim zetom koji je taj problem uočio danas sa 30 i kusur kada su kod njegovog sina dijagnosticirali isti. Da li dijete ima dijoptriju ili ne možete saznati tek nakon ozbiljnog oftalmološkog pregleda jer dijete ne zna reći da li ima problema sa vidom. Ono se rodi sa tim i oči prilagođava postojećoj situaciji.
Što vam sve ovo pišem? Cvijetak od prije 5 dana nosi naočale. Istina je da sam htjela otići oftalmologu ali kako nisam zadala sebi u glavi kada, vjerovatno to ne bi još ni učinila da sinu gore spomenutog zeta i zaove nisu sa 4 god dijagnosticirali strabizam te tragom te priče nismo saznali sve ovo gore navedeno. To me je i natjeralo da odemo oftalmologu, gdje smo nakon mučnog pregleda (ipak djete sa 2,5 godine teško može mirovati u mračnoj prostoriji sa svim onim "groznim" mašinama) ustanovili "+ 0,75" dioptriju koja nije strašna ali su naočale ipak preporučene. Neka vas ne obeshrabri mučnost pregleda jer drugo dijete od iste zaove je sa godinu dana i mjesec prošlo isti pregled bez problema. Nažalost, ili na sreću, i njoj je tako rano dijagnosticiran blagi strabizam ali ona ima puno više šanse da ga izliječi od svoga brata jer je on ušao u gornju granicu sa svoje 4 godine.
Dakle, djeci sa godinu dana je moguće izvršiti pregled i tako mala djeca također mogu nositi naočale. Ako uočite problem vezan za strabizam, uz napomenu da postoji i bebeći strabizam koji sam izlazi do navršenih 9 mj života, obavezno posjetite oftalmologa kao i ako roditelji imaju dioptriju i nose naočale. Naravno i svi ostali, jer ni ja ni suprug nemamo dioptriju ali Cvjetak ima.
A nadam se da će nam Leteći dati puno više informacija na ovu temu.
Samo opušteno
02.02.2010.
Nisam odavno napisala niti jedan post o djeci i odnosu majka dijete pa je možda red da iz glave izađe ovaj jedan koji se kiseli poprilično dugo a nikako da ugleda svjetlo dana. A bude mi pravo drago kada vidim ovu kolekciju postova sa strane iz serije Mama Tratinčica savjetuje i ponekad odem i pročitam neki stari u kome nađem novih komentara. A i dan danas dobijem poneki mail od mama prvorotki :)
Nisam ja neki pedagog niti odgajam dijete savršeno (čak već vidim i lagane naznake razmaženog derišta :), ali mi se čini da pozitivan stav može dosta da utiče na druge kako bi i oni bili opušteniji u svom odnosu sa djetetom.
A biti opušten sa djetetom je stvarno itekako važno. Neko je opušten prirodno ali opuštenost se može i naučiti.
Dijete ne možete držati pod staklenim zvonom. To niti je racionalno niti je moguće.
Majke, opet provrotke najviše, su stalno u nekom stresu da je dijete PREčisto tj da se pere svako malo, uz to kupa svaki dan i da je namazano, sjajno i miriše na razne kreme na kilometar. Zatim su u stresu da dijete ne smije dotaći niti staviti u usta ništa što nije sterilizirano po 100 puta, a nedaj Bože da ispadne jednom na kućni pod pa da se vrati djetetu u usta. Zatim je tu stres od bolesti i kontakta sa drugim ljudima, koji jeste opravdan prvih 40tak dana, ali poslije toga po meni nije ni racionalan ni opravdan. Pri tome je uvijek pitanje da li izvesti dijete vani ako je ispod ugodnih 20 stepeni ili pada kiša/snijeg, da li ići na planinu, da li cijelu zimu provesti u kući zatvoren bez trunke zraka u prostoriji, i sve tome slično čime se može izbjeći da se dijete razboli. I kada se izađe dijete je ušuškano u stilu "nindža sam ti majko".
Ja lično mislim da se dijetetu na taj način čini medvjeđa usluga. Dijete mora da se razvija, izgrađuje imuni sistem, nauči da se bori sa bolestima. Jeste sve to stres, posebno prva temperatura, ali to je i normalno da se dešava i mora da se dešava.
Kupanje svako malo narušava prirodni balans kože. Vlažne maramice uopće nisu dobre. Kupke isušuju kožu. Kreme zapušuju pore. Puder također, još ga plus beba može udahnuti pa ni to nije dobro. Prati nakon piškenja ne mora se uvijek. Voda, voda i samo voda je sve što treba. Sapun urijetko, samo kada se ukaki, a vala ne mora ni tada (bio jednom jedan dobar post kod Letećeg o istraživanju na temu šta bolje ubija bakterije sapun, dezificijensi, antibakterijski sapuni ili voda pa kažu samo voda je u rangu sa običnim sapunom a ove antibakterijske fore čista laža).
Izazak vani otkazati samo ako padaju ćuskije ili je -20. Planina, čim mognete. Mi smo išli sa 3 mj. prvi put. Bio je mjesec januar. Naravno izbjegavati bolesne ljude i direktni kontakt sa njima. Ali ne i hodati šoping centrom u strahu da je svaka osoba koja ide u susret potencijalni prenosnik bolesti.
Sterilizaciju bočica neki kažu treba do godinu dana (link) a npr. američki doktori tvrde da nije uopće potrebno sterilizirati (link). To je do vas, ali ja mislim da je godina dana apsolutno previše. Mi smo prestali sa 3 mj. čini mi se a kada je počela čvrstu hranu tu opremu nismo uopće.
Dijete mi je znalo sjediti na podu po kafanama (naravno na jakni ili nečemu slično) glodati novčanike, mobitele, igračke koje bi nekada negdje pale na pod pa eventualno bile pod vodom sekund ili ni taj sekund.
I jednom mi je Zora rekla i u pravu je, ponekada djetetu treba i poremetiti rutinu jer ni tu sve ne treba da je savršeno. Čovjek pomisli kako muči dijete ako ga ne stavi da spava u tačno određeno vrijeme tamo gdje je naviklo da spava ili mu ne da da jede tačno onaj obrok u ono vrijeme u koje je naviklo. Snack usput, spavanje u automobilu, u kafani u naručju ili na dvije stolice, na izletu, kod rodbine i prijatelja ili potpuno bez spavanja taj dan, to sve su to stvari koje dijete treba da nauči i da se snalazi u njima.
Ne braniti djetetu da skače, da se valja po podu, da puže po ćoškovima i dira stvari (osim ako nije u pitanju struja ili očita opasnost). Radije skloniti ili zaključati opasnosti pa će tako biti i manje NE NE u vašem riječniku a i kad kažete NE NE to će biti povezano sa nekom stavrnom opasnošću i imaće veći značaj za dijete. Ne braniti da rovare po kuhinjskim ormarićima. Radije napraviti policu, ladicu ili ormarić dostupan djetetu koji će biti pun plastičnih stvari pa nek vadi i lupa, a skloniti brašno, rižu, staklo na više police. Ne braniti djeci da čine egzibicije kao što je skakanje po krevetu ili kauču osim ako je očigledno da će nešto slomiti radeći to. Oni to moraju naučiti.
I tako bih ja mogla nabrajati satima. Umjesto toga samo ću se vratiti na naslov posta i savjetovati - Samo opušteno mame! I dijete je insan koji treba da živi i diše i razvija se. Ne treba ga sputavati i izolirati od svih prirodnih pojava na ovom dunjaluku.
Nisam odavno napisala niti jedan post o djeci i odnosu majka dijete pa je možda red da iz glave izađe ovaj jedan koji se kiseli poprilično dugo a nikako da ugleda svjetlo dana. A bude mi pravo drago kada vidim ovu kolekciju postova sa strane iz serije Mama Tratinčica savjetuje i ponekad odem i pročitam neki stari u kome nađem novih komentara. A i dan danas dobijem poneki mail od mama prvorotki :)
Nisam ja neki pedagog niti odgajam dijete savršeno (čak već vidim i lagane naznake razmaženog derišta :), ali mi se čini da pozitivan stav može dosta da utiče na druge kako bi i oni bili opušteniji u svom odnosu sa djetetom.
A biti opušten sa djetetom je stvarno itekako važno. Neko je opušten prirodno ali opuštenost se može i naučiti.
Dijete ne možete držati pod staklenim zvonom. To niti je racionalno niti je moguće.
Majke, opet provrotke najviše, su stalno u nekom stresu da je dijete PREčisto tj da se pere svako malo, uz to kupa svaki dan i da je namazano, sjajno i miriše na razne kreme na kilometar. Zatim su u stresu da dijete ne smije dotaći niti staviti u usta ništa što nije sterilizirano po 100 puta, a nedaj Bože da ispadne jednom na kućni pod pa da se vrati djetetu u usta. Zatim je tu stres od bolesti i kontakta sa drugim ljudima, koji jeste opravdan prvih 40tak dana, ali poslije toga po meni nije ni racionalan ni opravdan. Pri tome je uvijek pitanje da li izvesti dijete vani ako je ispod ugodnih 20 stepeni ili pada kiša/snijeg, da li ići na planinu, da li cijelu zimu provesti u kući zatvoren bez trunke zraka u prostoriji, i sve tome slično čime se može izbjeći da se dijete razboli. I kada se izađe dijete je ušuškano u stilu "nindža sam ti majko".
Ja lično mislim da se dijetetu na taj način čini medvjeđa usluga. Dijete mora da se razvija, izgrađuje imuni sistem, nauči da se bori sa bolestima. Jeste sve to stres, posebno prva temperatura, ali to je i normalno da se dešava i mora da se dešava.
Kupanje svako malo narušava prirodni balans kože. Vlažne maramice uopće nisu dobre. Kupke isušuju kožu. Kreme zapušuju pore. Puder također, još ga plus beba može udahnuti pa ni to nije dobro. Prati nakon piškenja ne mora se uvijek. Voda, voda i samo voda je sve što treba. Sapun urijetko, samo kada se ukaki, a vala ne mora ni tada (bio jednom jedan dobar post kod Letećeg o istraživanju na temu šta bolje ubija bakterije sapun, dezificijensi, antibakterijski sapuni ili voda pa kažu samo voda je u rangu sa običnim sapunom a ove antibakterijske fore čista laža).
Izazak vani otkazati samo ako padaju ćuskije ili je -20. Planina, čim mognete. Mi smo išli sa 3 mj. prvi put. Bio je mjesec januar. Naravno izbjegavati bolesne ljude i direktni kontakt sa njima. Ali ne i hodati šoping centrom u strahu da je svaka osoba koja ide u susret potencijalni prenosnik bolesti.
Sterilizaciju bočica neki kažu treba do godinu dana (link) a npr. američki doktori tvrde da nije uopće potrebno sterilizirati (link). To je do vas, ali ja mislim da je godina dana apsolutno previše. Mi smo prestali sa 3 mj. čini mi se a kada je počela čvrstu hranu tu opremu nismo uopće.
Dijete mi je znalo sjediti na podu po kafanama (naravno na jakni ili nečemu slično) glodati novčanike, mobitele, igračke koje bi nekada negdje pale na pod pa eventualno bile pod vodom sekund ili ni taj sekund.
I jednom mi je Zora rekla i u pravu je, ponekada djetetu treba i poremetiti rutinu jer ni tu sve ne treba da je savršeno. Čovjek pomisli kako muči dijete ako ga ne stavi da spava u tačno određeno vrijeme tamo gdje je naviklo da spava ili mu ne da da jede tačno onaj obrok u ono vrijeme u koje je naviklo. Snack usput, spavanje u automobilu, u kafani u naručju ili na dvije stolice, na izletu, kod rodbine i prijatelja ili potpuno bez spavanja taj dan, to sve su to stvari koje dijete treba da nauči i da se snalazi u njima.
Ne braniti djetetu da skače, da se valja po podu, da puže po ćoškovima i dira stvari (osim ako nije u pitanju struja ili očita opasnost). Radije skloniti ili zaključati opasnosti pa će tako biti i manje NE NE u vašem riječniku a i kad kažete NE NE to će biti povezano sa nekom stavrnom opasnošću i imaće veći značaj za dijete. Ne braniti da rovare po kuhinjskim ormarićima. Radije napraviti policu, ladicu ili ormarić dostupan djetetu koji će biti pun plastičnih stvari pa nek vadi i lupa, a skloniti brašno, rižu, staklo na više police. Ne braniti djeci da čine egzibicije kao što je skakanje po krevetu ili kauču osim ako je očigledno da će nešto slomiti radeći to. Oni to moraju naučiti.
I tako bih ja mogla nabrajati satima. Umjesto toga samo ću se vratiti na naslov posta i savjetovati - Samo opušteno mame! I dijete je insan koji treba da živi i diše i razvija se. Ne treba ga sputavati i izolirati od svih prirodnih pojava na ovom dunjaluku.
Monday, October 17, 2011
Dojenje
01.09.2009.
Dojenje -kako funkcionira?
Već duže vremena žarko želim napisati jedan posto o dojenju ali nikako da presaberem misli i napišem ga. A pošto je tema jako osjetljiva nije lako ni osmisliti ispravan pristup takvom postu. No, evo ga, pa kako ispadne...
U jednom od ovih postova iz serije "Mama Tratinčica savjetuje" napisala sam da je dojenje tako kompleksna materija da se bukvalno može cijeli fakultet izučiti na njoj. Za prvorotke to je i najveći izvor stresa u prvim danima nakon poroda koji u ženama povuče tako silne emocije oko (ne)mogućnosti uspostavljanja dojenja da to ponekad graniči sa ludilom (barem je kod mene tako bilo).
Kada sam se porodila, pa prve posjete pedijatru, blago sam se šokirala kada sam vidjela koliko majki svoju djecu hrani flašicama, kada sam čula diskusije koje su se vodile između mama zašto i kako ne doje uz sufliranje njihovih mama kako su savjetovale da se djetetu da bočica, te koji se sve razlozi pronalaze za nedojenje. Nikako mi nije bilo jasno kako je to moguće kada je najprirodnija stvar da majka doji svoje dijete - pa zato nas je između ostalog Bog obdario grudima. No vremenom, kao i u svim drugim stvarima stekne se neko iskustvo, kockice se poslože i stvari postanu jasnije.
Ako ćemo analizirati razloge, iz mog ugla, dva su ključna razloga:
1. buduće majke nemaju mogućnost da saznaju bilo šta o dojenju, osim u slučajevima kada koriste internet ili idu na vježbe za porodilje. Žene se iz bolnice otpuštaju odmah po porodu, sestre i babice, umjesto da pokažu kako da doje, radije frkću i sikću na porodilje, a patronažna kaže ima li mlijeka ili ne i skoro nikada ne pokazuje tehniku, samo usmeno nešto kaže ala "doji 10 minuta na jednoj, 10 na drugoj" i to je otprilike to. Stručnjaka za dojenje nema, nemaš koga nazvati pa pitati da ti pomogne, i tako ostaneš prepušten sam sebi.
2. zbog prethodno navedenog, prvorotke se oslanjaju na savjete mama i mahale, a mame i mahala su tako puni negativnih komentara i primjedbi koje bi i najodlučniju dojilju stavile na iskušenje da se zapita da li treba početi hraniti na bočicu. Komentari i ubjeđivanja tipa "tanko ti je mlijeko", "ne curi ti mlijeko, nemaš ga dovoljno", "grudi su ti mekane, ne proizvode dovoljno", "stalno plače, gladno je", "kaka mu je zelena, gladno je" su najčešći i oni imaju tako snažan uticaj na ionako labilnu prvorotku da se odmah leti u granap po adaptirano mlijeko.
U jednom od prethodnih postova sam napisala da dati adaptirano mlijeko tu i tamo neće ubiti bebu, posebno ako se radi o situaciji pred nervni slom. Ali to nikako ne znači da ja propagiram da se hrani na bočicu i kad treba i kad netreba. Tu moraš biti odlučan da nećeš dohranjivati, jer kad daš jednom, daćeš i drugi put, pa treći, pa ćeš vidjeti da beba začas spuca bočicu dok na grudima boravi satima, pa ćeš se pitati zašto ona popije 150 ml na bočicu mislići da na grudima ne može da izdoji toliko, pa ćeš sa jedne preći na dvije pa na tri bočice dnevno i nešto malo ćeš davati svoje mlijeko, i tako ćeš upasti u začarani krug koji će se završiti tako da će tvoje grudi smanjiti proizvodnju na minimum i konačno možda i prestati proizvoditi mlijeko.
Mala digresija, pišem ovaj post a samo mi nadolaze u misli zablude i problemi oko dojenja i ne znam uopšte koliko bi mi postova trebalo da obradim temu dojenja, iz mog ugla. Naprosto je nevjerovatno koliko toga treba majka da zna da bi uspješno dojila dijete i da ne bi pokekla pred mahalom...
Nejse, da se vratim na temu.
Ako mogu ja da nešto molim i savjetujem, onda molim sve buduće majke i one koje su to nedavno postale i bore se sa problemom dojenja, da NE SLUŠAJU nikoga i nikakve savjete kao što su ovi gore nabrojani, već da slušaju samo sebe i svoje instinkte. Odluka o tome da li će dojiti ili dohranjivati je samo njihova i tu niko ne može i ne treba da se petlja, ali prije nego donesu tu odluku moraju znati osnove dojenja i same zaključiti da li imaju problem ili ne. Jer činjenica je da se može desiti da tijelo jednostavno ne proizvodi mlijeko a to je najčešće posljedica traumatičnih poroda i velikog stresa nakon istog.
Dojenje je tako prirodna stvar! Bog nam je dao grudi i napravio da proizvodnja mlijeka funkcioniše po određenim prinicipima. Taj princip je prvenstveno princip ponude i potražnje, što znači da što više beba provodi na grudima i sisa/navlači mlijeko, to će ga one više proizvoditi. Ako beba urijedi broj podoja zbog dohrane, tijelo to shvata kao da nema potrebe da proizvodi mlijeko i smanji proizvodnju. I kako onda očekivati da vam mlijeko curi i da su vam grudi pune kada dohranjujete 2 ili 3 puta dnevno? Normalno onda da će mahala biti u pravu.
Što se tiče osjećaja prepunjenosti, treba znati da se i tijelo u toku dana umori te da je proizvodnja najveća ujutro a najmanja uvečer. Zato mekane grudi predvečer nikako ne znače da nema mlijeka. Jednostavno se tijelo umorilo i smanjilo proizvodnju. U toku noći se organizam obnavlja, broj podoja je i manji u toku noći (jedan ili dva podoja) tako da ujutro tijelo spremno povećava proizvodnju.
Druga stvar je da se majčino mlijeko po sastavu mijenja kako beba raste i prema njenim potrebama. Kakva savršena mašina! Zato na samom početku, kada tek rodite, umjesto mlijeka grudi proizvode kolostrum koji je bjelkasta, skoro providna tečnost ali najvažnija za bebu u smislu prenošenja imuniteta. Mahalaši kada vide tu bjeličastu tečnost odmah tvrde kako je mlijeko tanko i da odmah treba početi dohranjivati. A to naravno nije tačno. U tom trenutku takvo mlijeko je sve što vaša beba treba. Pravo mlijeko nadolazi tek 4-5 dana nakon poroda i vremenom postaje gušće i bjelje, s tim da prvih mjesec dana uvijek na početku podoja, prvih par minuta, ima tu neku povidnu bijelu boju dok beba ne navuče masnije mlijeko nakon 10tak minuta dojenja (tako kažu, ali neke bebe su jače i efikasnije u dojenju pa ga mogu navući i ranije).
Dalje treba znati da nije mlijeko svake majke isto i da je mlijeko nekih majki mnogo masnije i kaloričnije i da njihova djeca stvarno mogu naglo da počnu da se debljaju i postanu "bebe giganti ;)" (imam komšinicu čija je beba, mjesec starija do moje, bila dojena a moju curu je mogla nositi u zubima). Kod drugih majki opet mlijeko nije tako kalorično i njihova djeca ne kvasaju već dobivaju neki normalan procenat na kilaži. To nikako ne znači da im mlijeko ne valja, da je tanko, i da nije dovoljno njihovoj bebi, te da ju je potrebno dohranjivati. Naravno u situacijama kada beba ne dobiva na kilaži ili je nedaj bože konstantno gubi odmah se treba posavjetovati sa pedijatrom. Jer istina je da dajete bočicu beba počne da dobiva na kilaži i da kvasa naglo. Ali je to tako neprirodno...a neki to uzimaju kao pokazatelj da je dobro uhranjena i da treba nastaviti sa dohranom. Ovdje treba imati na umu da je moguće i da dojilje ne dopuštaju djetetu dovoljno dugo da sisa na jednoj dojci i dođe do onog masnijeg mlijeka te da zbog toga ne dobiva na kilaži. Ali u takvim situacijama kažem treba se uvijek posavjetovati sa pedijatrom.
I da, stvarno je tačno da kada beba popije bočicu spava u komadu po 4-5-6 sati navečer. Zašto je to tako, pa ja mislim da je zato što je adaptirano mlijeko napravljeno od kravljih ili sojinih ili ko zna kakvih proteina koji su mnogo zasitniji nego majčino mlijeko. Znači, to je istina, ali je pitanje da li je i najbolje za vašu bebu, ako već imate mlijeka, ili ste samo sebični i pribjegavate bočici jer je to najbolje za vas.
To su samo neki principi, a toliko toga još ima da se kaže o dojenju....Koliko stvari treba imati u glavi i znati kako bi se riješili neki sitni problemi i uspostavilo dojenje...Ali o tome bi trebala pisati u drugom postu jer će ovaj ako nastavim postati roman...
Hoću da napišem samo još nešto. Imala sam veliku čast dati tu i tamo pokoji savjet jednoj bloggerki koja je bila u velikim dilemama oko dojenja i dohranjivanja. Nadam se da neće zamjeriti što ovo pišem. Beba danas ima oko 3 mjeseca i nedavno je potpuno prešla na dojenje. U jednoj SMS poruci mi je napisala "već 15 dana isključivo dojimo i tek sada se osjećam kao prava mama". Ne trebam ni reći da mi je natjerala suze na oči. Pri tome ne želim reći kako one majke koje ne doje nisu prave mame...samo želim reći da je osjećaj nemjerljiv.
06.09.2009.
Dojenje - fore i fazoni
Prvo da zahvalim na komentarima, da ne bi svakome pojedinačno odgovarala. Uopše nije problem ako ostavite roman umjesto komentara, jer svako iskustvo koje podijelite sa drugima zlata vrijedi. Još jedna bloggerica je poželjela podijeliti svoje iskustvo sa nama pa posjetite i njen blog http://aginicinhalvat.blogger.ba/. Ako još neko odluči pisati neka prijavi u komentarima da linkam.
A sada nastavak.
Ako nešto naučite slušajući druge i posmatrajući sebe, onda je to da ni jedna majka i ni jedna beba nisu iste. U samom početku, dok se ne uhodate, dojenje jednostavno nije šablon i u principu mislim da je najbolje saznati i čuti što više trikova kako bi od toga izabrali ono što mislite da u vašem slučaju pali.
To u prijevodu znači da se neke bebe rode naučene da doje dok druge jednostavno trebaju vrijeme da nauče prihvatiti dojku bez obzira što imaju urođen instinkt za sisanje. Zatim, neke bebe su uspavane i njih je teže razbuditi da doje dok su druge bebe stalno u pripravnosti i jedva čekaju da ponovno doje. Isto je i sa majkama i njihovim dojkama. Pa kada napravite križaljku svih situacija dobijete nemoguće kombinacije od kojih je svaka jedinstvena i zahtijeva poseban tretman.
Ali imaju neke fore i fazoni koje bi svaka dojilja trebala da zna i primjenjujući ih da pokuša što prije uspostaviti ispravno dojenje. U principu, najbolja stranica na kojoj sve živo piše što vas može interesovati o dojenju je Roda sa svojim podlinkom o dojenju http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=239 . Tu možete saznati sve od ispravnog položaja do tehnika dojenja i to su jednostavno osnove koje morate znati. Tekstovi su iscrpni i mislim da ih svaka buduća majka treba pročitati i naučiti napamet :)))
Ja bi samo pokušala sažeti par stvari koje smatram najbitnijim a tiču se i majke i bebe.
Znači, prvo treba znati da većina beba ne zna kako da doji prvih dana. To nipošto ne znači da od dojenja treba odustati u startu već je treba naučiti. Osnovna stvar je da bebu treba što češće stavljati na dojku jer, naravno, kroz praksu se uči. Kako vi, tako i beba. To ponekad znači da joj morate po sto puta staviti dojku u usta, da će ona po sto puta da joj isklizne ali samo tako je možete naučiti da prihvati dojku kako treba. Pošto za to treba vremena, par dana najčešće, u međuvremenu je potrebno izdajati i davati joj na kaščicu, šoljicu ili bočicom. 10-20 ml je sve što beba može pojesti prvih par dana. Post o izdajanju imate u desnom meniju.
Pri tom, svi kažu da se daje na kaščicu da beba ne bi zamijenila dojku za sisaljku, što je maltretiranje prve vrste. Ja bih rekla suprotno što je isključivo samo moje mišljenje i nije potkrijepljeno nikakvim naučnim činjenicama. Dakle, ja mislim da ako beba ne zna kako da doji, ukoliko joj se daje majčino mlijeko na bočicu prvih dan-dva da će ona prije da skonta kako da sisa i prihvati sisaljku, te mi se čini da će prije i lakše prihvatiti dojku. Moja cura je prva dva dana pila isključivo adaptirano na bočicu u bolnici dok su mene pustili sa intenzivne poslije carskog. Kada su mi je donijeli, ona je odmah znala savršeno da doji. Ja mislim da je zbog sisaljke, ali opet ponavljam, to je isključivo moje mišljenje. Ako neko ima slično iskustvo, neka se javi. Pri tome na Rodi opet imate tekst kakvu bočicu izabrati da se mogućnost konfuzije između bočice i dojke smanji na minimum.
Kod samog dojenja tri su zlatna pravila kako majka ne bi imala problema sa oštećenim bradavicama. Beba treba da prihvati cijelu bradavicu as aureolom, stoga nek vam ne bude mrsko tjerati je da što više otvori usta kako bi to i uspjela. To se može postići laganim doticanjem donje usne ili čak fizičkim otvaranjem usta povlačenjem donje čeljusti prema dole. Pošto beba sisanjem stvara vakuum, prilikom izvlačenja dojke prvo joj gurnuti prst u ugao usta da razbijete vakuum pa tek onda izvući dojku. Tako će te spriječiti trenje i oštećenje bradavica. Nakon svakog podoja prvo namazati bradavice svojim mlijekom i pustiti da se osuše na zraku a potom nekom od lanolinskih masti. I neka vam to ne bude mrsko uraditi pri svakom dojenju jer će te se tako riješiti problema bolnih bradavica.
Ako su grudi bolne nakon nadolaženja mlijeka, meni je pomogao kupus. Mastitis nisam imala ali u principu tu jedino pomaže što češće dojenje. Za što lakši položaj kod dojenja a da leđa najmanje trpe ja sam koristila jastuk za dojenje i to mogu preporučiti da se kupi.
Što se tiče majke i njenog opšteg stanja, da bi uspješno dojila nekoliko je zlatnih pravila koja zvuče kao dosadni kliše ali je nažalost tako:
1. No stres
2. Voda, voda i samo voda
3. Lagana ishrana.
Koliko god zvuči nemoguće, potrebno je pokušati se opustiti i uzeti dojenje kao jednu najprirodniju stvar na svijetu za koju je potrebno malo vremena da se uspostavi. Paničiti u smislu "gladno je a ja mu nemam šta dati jer nemam mlijeka" nikome ne čini dobro i samo nervozu prenosite na dijete. Možete pročitati na raznim mjestimada beba osjeti majčinu nervozu i čak odbije dojiti. Meni se desilo te sam imala sreću da mi je uskočila zaova i podojila par puta (zato moja cura ima majku po mlijeku :). Cvjetak bi jednostavno histerično plakao u mom naručju i nije htjela uopšte prihvatiti dojku, dok bi u njenom naručju to učinila istog trena. Vjerujte, nije ni malo lako gledati drugu ženu da vam doji djete, ali sve se predevera a vi izvučete lekciju br 1. No stres.
Drugo, najvažnije je da vam je organizam dobro hidriran. Moja preporuka je kod svakog dojenja popiti veliku čašu vode ili čaj za dojilje. Piti voćne sokove je najveća glupost jer od toga samo kvasate a nikakve posebne fajde, odnosno postižete isti efekat kao sa vodom. A voda je puno zdravija. Osim toga, što pijete i jedete više slatko to vam je mlijeko slađe. O da, čuli ste za to, čak su vam rekli da je to super jer će beba bolje dojiti. A u stvari joj pravite medvjeđu uslugu jer njenu gušteraču bezveze opterećujete i tjerate da proizvodi dodatni inzulin. Mlijeko je dobro piti radi vas i vaših kostiju ali ne pretjerano. Čaša-dvije dnevno je sasvim ok. Naravno treba neizostavno uzimati Prenatal ili neki drugi vitamin samo pod uvjetom da ima kalcij u sebi. Ako to ne uradite odmah ćete osjetiti da vam kosti krckaju i koljena bole :)
Što se tiče ishrane, to sam već elaborirala u postu pod nazivom Grčevi, ali evo da ponovim ukratko i ovdje. Sasvim je svejedno šta jedete, jer ako bi sada pravili spisak hrane koja može proizvesti grčeve onda bi završili na restriktivnoj dijeti koja nikako nije dobra za vaše zdravlje. Međutim, ako primjetiti da ste nešto jeli a da to smeta vašoj bebi i proizvodi joj grčeve to izbacite iz ishrane. Za više detalja pročitajete post o Grčevima - link u desnom meniju. Hrana koju jedete uopšte ne mora da bude super kalorična. Potrebno je jesti redovno, ne preskakati obroke ni u snu, voće, povrće, meso, ali ništa sada pretjerano masno ili slično. Ko je vegetarijanac, to vam najbolje može reći O Blože ili Spejsbegovica (a ne bi bilo loše i da napiše post o tome), ništa ne smeta proizvodnji mlijeka. Dokaz su slike njenog mališana koji je jedna savim normalna, uhranjena beba :) Dakle, ishrana treba da je sasvim normalna i raznovrsna. I ne pretjerujte sa slatkim. Jedan razlog je gore naveden a drugi je da se tih kilograma nikada nećete riješiti. Upravo čitate post jedne koja je zbog baklava u prvom mjesecu nakon poroda nabacila 5 kg viška i nikada ih se do dan danas nije riješila :) A ko zna hoće li ikada :)
Šta još? Pa evo ne mogu sada da se sjetim ali ako mi padne na pamet napisaću i treći post. Ovo je samo oko uspostavljanja dojenja, ali toliko toga još ima da se kaže o dojenju i koja je njegova uloga kod grčeva, brzom otpuštanju mlijeka, položajima, dužini dojenja, kako znati da li beba uzima dovoljno mlijeka...ali mislim da je to sve super objašnjeno na Rodinoj stranici.
Jedna gošća na bloggeru je u komentarima kod Eni napisala da ima jako puno majki koje bi dojile ali nažalost nemaju od koga potražiti pomoć. I to je nažalost tačno i rijetke su patronažne sestre koje će zaista i pomoći oko uspostavljanja dojenja. One svakako ni ne dolaze svaki dan, tako da ako ih nećete privatno pozvati od njih ne možete očekivati neku pomoć. A iskreno, pošto kod nas edukacija završava sa završenim fakultetom ili srednjom školom, pitanje je kakav koristan savjet uopće možete dobiti od njih. Zato sam se pravo iznenadila kada sam nedavno na Grbavici ugledala tabelu "Centar za dojenje - dr. Mira Ademović". Pozitivno naravno, jer mislim da je to nešto fantastično. Ne poznajem dotičnu niti sam ikada imala priliku da čujem iskustva njenih pacijenata, ali znati da ima neko ko je specijaliziran samo za tu oblast je jako ohrabrujuće. Njena ordinacija se nalazi u Ul. Grbavička br. 87, a to je jedna od zadnjih zgrada u nizu sa desne strane prije semafora kada idete od skretanja za Vraca prema Željinom stadionu. Gošća koja je bila kod nje može ostaviti br tel u komentarima ako ga ima kao i dodatne informacije a koje smatra da mogu pomoći drugim mamama.
Ne znam da li dolazi u kućne posjete, ali ako ne onda nažalost prvih dana opet ostajete prepušteni sami sebi. Zato žene, čitajte, obrazujte se, pripremite se koliko možete za dojenje. Jer to je nešto najbolje što možete pružiti vašoj bebi, a i sebi boga mi :)
****
Updejt:
Jedna dobra stranica sa video klipovima na temu dojenja: http://www.drjacknewman.com/
Dojenje -kako funkcionira?
Već duže vremena žarko želim napisati jedan posto o dojenju ali nikako da presaberem misli i napišem ga. A pošto je tema jako osjetljiva nije lako ni osmisliti ispravan pristup takvom postu. No, evo ga, pa kako ispadne...
U jednom od ovih postova iz serije "Mama Tratinčica savjetuje" napisala sam da je dojenje tako kompleksna materija da se bukvalno može cijeli fakultet izučiti na njoj. Za prvorotke to je i najveći izvor stresa u prvim danima nakon poroda koji u ženama povuče tako silne emocije oko (ne)mogućnosti uspostavljanja dojenja da to ponekad graniči sa ludilom (barem je kod mene tako bilo).
Kada sam se porodila, pa prve posjete pedijatru, blago sam se šokirala kada sam vidjela koliko majki svoju djecu hrani flašicama, kada sam čula diskusije koje su se vodile između mama zašto i kako ne doje uz sufliranje njihovih mama kako su savjetovale da se djetetu da bočica, te koji se sve razlozi pronalaze za nedojenje. Nikako mi nije bilo jasno kako je to moguće kada je najprirodnija stvar da majka doji svoje dijete - pa zato nas je između ostalog Bog obdario grudima. No vremenom, kao i u svim drugim stvarima stekne se neko iskustvo, kockice se poslože i stvari postanu jasnije.
Ako ćemo analizirati razloge, iz mog ugla, dva su ključna razloga:
1. buduće majke nemaju mogućnost da saznaju bilo šta o dojenju, osim u slučajevima kada koriste internet ili idu na vježbe za porodilje. Žene se iz bolnice otpuštaju odmah po porodu, sestre i babice, umjesto da pokažu kako da doje, radije frkću i sikću na porodilje, a patronažna kaže ima li mlijeka ili ne i skoro nikada ne pokazuje tehniku, samo usmeno nešto kaže ala "doji 10 minuta na jednoj, 10 na drugoj" i to je otprilike to. Stručnjaka za dojenje nema, nemaš koga nazvati pa pitati da ti pomogne, i tako ostaneš prepušten sam sebi.
2. zbog prethodno navedenog, prvorotke se oslanjaju na savjete mama i mahale, a mame i mahala su tako puni negativnih komentara i primjedbi koje bi i najodlučniju dojilju stavile na iskušenje da se zapita da li treba početi hraniti na bočicu. Komentari i ubjeđivanja tipa "tanko ti je mlijeko", "ne curi ti mlijeko, nemaš ga dovoljno", "grudi su ti mekane, ne proizvode dovoljno", "stalno plače, gladno je", "kaka mu je zelena, gladno je" su najčešći i oni imaju tako snažan uticaj na ionako labilnu prvorotku da se odmah leti u granap po adaptirano mlijeko.
U jednom od prethodnih postova sam napisala da dati adaptirano mlijeko tu i tamo neće ubiti bebu, posebno ako se radi o situaciji pred nervni slom. Ali to nikako ne znači da ja propagiram da se hrani na bočicu i kad treba i kad netreba. Tu moraš biti odlučan da nećeš dohranjivati, jer kad daš jednom, daćeš i drugi put, pa treći, pa ćeš vidjeti da beba začas spuca bočicu dok na grudima boravi satima, pa ćeš se pitati zašto ona popije 150 ml na bočicu mislići da na grudima ne može da izdoji toliko, pa ćeš sa jedne preći na dvije pa na tri bočice dnevno i nešto malo ćeš davati svoje mlijeko, i tako ćeš upasti u začarani krug koji će se završiti tako da će tvoje grudi smanjiti proizvodnju na minimum i konačno možda i prestati proizvoditi mlijeko.
Mala digresija, pišem ovaj post a samo mi nadolaze u misli zablude i problemi oko dojenja i ne znam uopšte koliko bi mi postova trebalo da obradim temu dojenja, iz mog ugla. Naprosto je nevjerovatno koliko toga treba majka da zna da bi uspješno dojila dijete i da ne bi pokekla pred mahalom...
Nejse, da se vratim na temu.
Ako mogu ja da nešto molim i savjetujem, onda molim sve buduće majke i one koje su to nedavno postale i bore se sa problemom dojenja, da NE SLUŠAJU nikoga i nikakve savjete kao što su ovi gore nabrojani, već da slušaju samo sebe i svoje instinkte. Odluka o tome da li će dojiti ili dohranjivati je samo njihova i tu niko ne može i ne treba da se petlja, ali prije nego donesu tu odluku moraju znati osnove dojenja i same zaključiti da li imaju problem ili ne. Jer činjenica je da se može desiti da tijelo jednostavno ne proizvodi mlijeko a to je najčešće posljedica traumatičnih poroda i velikog stresa nakon istog.
Dojenje je tako prirodna stvar! Bog nam je dao grudi i napravio da proizvodnja mlijeka funkcioniše po određenim prinicipima. Taj princip je prvenstveno princip ponude i potražnje, što znači da što više beba provodi na grudima i sisa/navlači mlijeko, to će ga one više proizvoditi. Ako beba urijedi broj podoja zbog dohrane, tijelo to shvata kao da nema potrebe da proizvodi mlijeko i smanji proizvodnju. I kako onda očekivati da vam mlijeko curi i da su vam grudi pune kada dohranjujete 2 ili 3 puta dnevno? Normalno onda da će mahala biti u pravu.
Što se tiče osjećaja prepunjenosti, treba znati da se i tijelo u toku dana umori te da je proizvodnja najveća ujutro a najmanja uvečer. Zato mekane grudi predvečer nikako ne znače da nema mlijeka. Jednostavno se tijelo umorilo i smanjilo proizvodnju. U toku noći se organizam obnavlja, broj podoja je i manji u toku noći (jedan ili dva podoja) tako da ujutro tijelo spremno povećava proizvodnju.
Druga stvar je da se majčino mlijeko po sastavu mijenja kako beba raste i prema njenim potrebama. Kakva savršena mašina! Zato na samom početku, kada tek rodite, umjesto mlijeka grudi proizvode kolostrum koji je bjelkasta, skoro providna tečnost ali najvažnija za bebu u smislu prenošenja imuniteta. Mahalaši kada vide tu bjeličastu tečnost odmah tvrde kako je mlijeko tanko i da odmah treba početi dohranjivati. A to naravno nije tačno. U tom trenutku takvo mlijeko je sve što vaša beba treba. Pravo mlijeko nadolazi tek 4-5 dana nakon poroda i vremenom postaje gušće i bjelje, s tim da prvih mjesec dana uvijek na početku podoja, prvih par minuta, ima tu neku povidnu bijelu boju dok beba ne navuče masnije mlijeko nakon 10tak minuta dojenja (tako kažu, ali neke bebe su jače i efikasnije u dojenju pa ga mogu navući i ranije).
Dalje treba znati da nije mlijeko svake majke isto i da je mlijeko nekih majki mnogo masnije i kaloričnije i da njihova djeca stvarno mogu naglo da počnu da se debljaju i postanu "bebe giganti ;)" (imam komšinicu čija je beba, mjesec starija do moje, bila dojena a moju curu je mogla nositi u zubima). Kod drugih majki opet mlijeko nije tako kalorično i njihova djeca ne kvasaju već dobivaju neki normalan procenat na kilaži. To nikako ne znači da im mlijeko ne valja, da je tanko, i da nije dovoljno njihovoj bebi, te da ju je potrebno dohranjivati. Naravno u situacijama kada beba ne dobiva na kilaži ili je nedaj bože konstantno gubi odmah se treba posavjetovati sa pedijatrom. Jer istina je da dajete bočicu beba počne da dobiva na kilaži i da kvasa naglo. Ali je to tako neprirodno...a neki to uzimaju kao pokazatelj da je dobro uhranjena i da treba nastaviti sa dohranom. Ovdje treba imati na umu da je moguće i da dojilje ne dopuštaju djetetu dovoljno dugo da sisa na jednoj dojci i dođe do onog masnijeg mlijeka te da zbog toga ne dobiva na kilaži. Ali u takvim situacijama kažem treba se uvijek posavjetovati sa pedijatrom.
I da, stvarno je tačno da kada beba popije bočicu spava u komadu po 4-5-6 sati navečer. Zašto je to tako, pa ja mislim da je zato što je adaptirano mlijeko napravljeno od kravljih ili sojinih ili ko zna kakvih proteina koji su mnogo zasitniji nego majčino mlijeko. Znači, to je istina, ali je pitanje da li je i najbolje za vašu bebu, ako već imate mlijeka, ili ste samo sebični i pribjegavate bočici jer je to najbolje za vas.
To su samo neki principi, a toliko toga još ima da se kaže o dojenju....Koliko stvari treba imati u glavi i znati kako bi se riješili neki sitni problemi i uspostavilo dojenje...Ali o tome bi trebala pisati u drugom postu jer će ovaj ako nastavim postati roman...
Hoću da napišem samo još nešto. Imala sam veliku čast dati tu i tamo pokoji savjet jednoj bloggerki koja je bila u velikim dilemama oko dojenja i dohranjivanja. Nadam se da neće zamjeriti što ovo pišem. Beba danas ima oko 3 mjeseca i nedavno je potpuno prešla na dojenje. U jednoj SMS poruci mi je napisala "već 15 dana isključivo dojimo i tek sada se osjećam kao prava mama". Ne trebam ni reći da mi je natjerala suze na oči. Pri tome ne želim reći kako one majke koje ne doje nisu prave mame...samo želim reći da je osjećaj nemjerljiv.
06.09.2009.
Dojenje - fore i fazoni
Prvo da zahvalim na komentarima, da ne bi svakome pojedinačno odgovarala. Uopše nije problem ako ostavite roman umjesto komentara, jer svako iskustvo koje podijelite sa drugima zlata vrijedi. Još jedna bloggerica je poželjela podijeliti svoje iskustvo sa nama pa posjetite i njen blog http://aginicinhalvat.blogger.ba/. Ako još neko odluči pisati neka prijavi u komentarima da linkam.
A sada nastavak.
Ako nešto naučite slušajući druge i posmatrajući sebe, onda je to da ni jedna majka i ni jedna beba nisu iste. U samom početku, dok se ne uhodate, dojenje jednostavno nije šablon i u principu mislim da je najbolje saznati i čuti što više trikova kako bi od toga izabrali ono što mislite da u vašem slučaju pali.
To u prijevodu znači da se neke bebe rode naučene da doje dok druge jednostavno trebaju vrijeme da nauče prihvatiti dojku bez obzira što imaju urođen instinkt za sisanje. Zatim, neke bebe su uspavane i njih je teže razbuditi da doje dok su druge bebe stalno u pripravnosti i jedva čekaju da ponovno doje. Isto je i sa majkama i njihovim dojkama. Pa kada napravite križaljku svih situacija dobijete nemoguće kombinacije od kojih je svaka jedinstvena i zahtijeva poseban tretman.
Ali imaju neke fore i fazoni koje bi svaka dojilja trebala da zna i primjenjujući ih da pokuša što prije uspostaviti ispravno dojenje. U principu, najbolja stranica na kojoj sve živo piše što vas može interesovati o dojenju je Roda sa svojim podlinkom o dojenju http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=239 . Tu možete saznati sve od ispravnog položaja do tehnika dojenja i to su jednostavno osnove koje morate znati. Tekstovi su iscrpni i mislim da ih svaka buduća majka treba pročitati i naučiti napamet :)))
Ja bi samo pokušala sažeti par stvari koje smatram najbitnijim a tiču se i majke i bebe.
Znači, prvo treba znati da većina beba ne zna kako da doji prvih dana. To nipošto ne znači da od dojenja treba odustati u startu već je treba naučiti. Osnovna stvar je da bebu treba što češće stavljati na dojku jer, naravno, kroz praksu se uči. Kako vi, tako i beba. To ponekad znači da joj morate po sto puta staviti dojku u usta, da će ona po sto puta da joj isklizne ali samo tako je možete naučiti da prihvati dojku kako treba. Pošto za to treba vremena, par dana najčešće, u međuvremenu je potrebno izdajati i davati joj na kaščicu, šoljicu ili bočicom. 10-20 ml je sve što beba može pojesti prvih par dana. Post o izdajanju imate u desnom meniju.
Pri tom, svi kažu da se daje na kaščicu da beba ne bi zamijenila dojku za sisaljku, što je maltretiranje prve vrste. Ja bih rekla suprotno što je isključivo samo moje mišljenje i nije potkrijepljeno nikakvim naučnim činjenicama. Dakle, ja mislim da ako beba ne zna kako da doji, ukoliko joj se daje majčino mlijeko na bočicu prvih dan-dva da će ona prije da skonta kako da sisa i prihvati sisaljku, te mi se čini da će prije i lakše prihvatiti dojku. Moja cura je prva dva dana pila isključivo adaptirano na bočicu u bolnici dok su mene pustili sa intenzivne poslije carskog. Kada su mi je donijeli, ona je odmah znala savršeno da doji. Ja mislim da je zbog sisaljke, ali opet ponavljam, to je isključivo moje mišljenje. Ako neko ima slično iskustvo, neka se javi. Pri tome na Rodi opet imate tekst kakvu bočicu izabrati da se mogućnost konfuzije između bočice i dojke smanji na minimum.
Kod samog dojenja tri su zlatna pravila kako majka ne bi imala problema sa oštećenim bradavicama. Beba treba da prihvati cijelu bradavicu as aureolom, stoga nek vam ne bude mrsko tjerati je da što više otvori usta kako bi to i uspjela. To se može postići laganim doticanjem donje usne ili čak fizičkim otvaranjem usta povlačenjem donje čeljusti prema dole. Pošto beba sisanjem stvara vakuum, prilikom izvlačenja dojke prvo joj gurnuti prst u ugao usta da razbijete vakuum pa tek onda izvući dojku. Tako će te spriječiti trenje i oštećenje bradavica. Nakon svakog podoja prvo namazati bradavice svojim mlijekom i pustiti da se osuše na zraku a potom nekom od lanolinskih masti. I neka vam to ne bude mrsko uraditi pri svakom dojenju jer će te se tako riješiti problema bolnih bradavica.
Ako su grudi bolne nakon nadolaženja mlijeka, meni je pomogao kupus. Mastitis nisam imala ali u principu tu jedino pomaže što češće dojenje. Za što lakši položaj kod dojenja a da leđa najmanje trpe ja sam koristila jastuk za dojenje i to mogu preporučiti da se kupi.
Što se tiče majke i njenog opšteg stanja, da bi uspješno dojila nekoliko je zlatnih pravila koja zvuče kao dosadni kliše ali je nažalost tako:
1. No stres
2. Voda, voda i samo voda
3. Lagana ishrana.
Koliko god zvuči nemoguće, potrebno je pokušati se opustiti i uzeti dojenje kao jednu najprirodniju stvar na svijetu za koju je potrebno malo vremena da se uspostavi. Paničiti u smislu "gladno je a ja mu nemam šta dati jer nemam mlijeka" nikome ne čini dobro i samo nervozu prenosite na dijete. Možete pročitati na raznim mjestimada beba osjeti majčinu nervozu i čak odbije dojiti. Meni se desilo te sam imala sreću da mi je uskočila zaova i podojila par puta (zato moja cura ima majku po mlijeku :). Cvjetak bi jednostavno histerično plakao u mom naručju i nije htjela uopšte prihvatiti dojku, dok bi u njenom naručju to učinila istog trena. Vjerujte, nije ni malo lako gledati drugu ženu da vam doji djete, ali sve se predevera a vi izvučete lekciju br 1. No stres.
Drugo, najvažnije je da vam je organizam dobro hidriran. Moja preporuka je kod svakog dojenja popiti veliku čašu vode ili čaj za dojilje. Piti voćne sokove je najveća glupost jer od toga samo kvasate a nikakve posebne fajde, odnosno postižete isti efekat kao sa vodom. A voda je puno zdravija. Osim toga, što pijete i jedete više slatko to vam je mlijeko slađe. O da, čuli ste za to, čak su vam rekli da je to super jer će beba bolje dojiti. A u stvari joj pravite medvjeđu uslugu jer njenu gušteraču bezveze opterećujete i tjerate da proizvodi dodatni inzulin. Mlijeko je dobro piti radi vas i vaših kostiju ali ne pretjerano. Čaša-dvije dnevno je sasvim ok. Naravno treba neizostavno uzimati Prenatal ili neki drugi vitamin samo pod uvjetom da ima kalcij u sebi. Ako to ne uradite odmah ćete osjetiti da vam kosti krckaju i koljena bole :)
Što se tiče ishrane, to sam već elaborirala u postu pod nazivom Grčevi, ali evo da ponovim ukratko i ovdje. Sasvim je svejedno šta jedete, jer ako bi sada pravili spisak hrane koja može proizvesti grčeve onda bi završili na restriktivnoj dijeti koja nikako nije dobra za vaše zdravlje. Međutim, ako primjetiti da ste nešto jeli a da to smeta vašoj bebi i proizvodi joj grčeve to izbacite iz ishrane. Za više detalja pročitajete post o Grčevima - link u desnom meniju. Hrana koju jedete uopšte ne mora da bude super kalorična. Potrebno je jesti redovno, ne preskakati obroke ni u snu, voće, povrće, meso, ali ništa sada pretjerano masno ili slično. Ko je vegetarijanac, to vam najbolje može reći O Blože ili Spejsbegovica (a ne bi bilo loše i da napiše post o tome), ništa ne smeta proizvodnji mlijeka. Dokaz su slike njenog mališana koji je jedna savim normalna, uhranjena beba :) Dakle, ishrana treba da je sasvim normalna i raznovrsna. I ne pretjerujte sa slatkim. Jedan razlog je gore naveden a drugi je da se tih kilograma nikada nećete riješiti. Upravo čitate post jedne koja je zbog baklava u prvom mjesecu nakon poroda nabacila 5 kg viška i nikada ih se do dan danas nije riješila :) A ko zna hoće li ikada :)
Šta još? Pa evo ne mogu sada da se sjetim ali ako mi padne na pamet napisaću i treći post. Ovo je samo oko uspostavljanja dojenja, ali toliko toga još ima da se kaže o dojenju i koja je njegova uloga kod grčeva, brzom otpuštanju mlijeka, položajima, dužini dojenja, kako znati da li beba uzima dovoljno mlijeka...ali mislim da je to sve super objašnjeno na Rodinoj stranici.
Jedna gošća na bloggeru je u komentarima kod Eni napisala da ima jako puno majki koje bi dojile ali nažalost nemaju od koga potražiti pomoć. I to je nažalost tačno i rijetke su patronažne sestre koje će zaista i pomoći oko uspostavljanja dojenja. One svakako ni ne dolaze svaki dan, tako da ako ih nećete privatno pozvati od njih ne možete očekivati neku pomoć. A iskreno, pošto kod nas edukacija završava sa završenim fakultetom ili srednjom školom, pitanje je kakav koristan savjet uopće možete dobiti od njih. Zato sam se pravo iznenadila kada sam nedavno na Grbavici ugledala tabelu "Centar za dojenje - dr. Mira Ademović". Pozitivno naravno, jer mislim da je to nešto fantastično. Ne poznajem dotičnu niti sam ikada imala priliku da čujem iskustva njenih pacijenata, ali znati da ima neko ko je specijaliziran samo za tu oblast je jako ohrabrujuće. Njena ordinacija se nalazi u Ul. Grbavička br. 87, a to je jedna od zadnjih zgrada u nizu sa desne strane prije semafora kada idete od skretanja za Vraca prema Željinom stadionu. Gošća koja je bila kod nje može ostaviti br tel u komentarima ako ga ima kao i dodatne informacije a koje smatra da mogu pomoći drugim mamama.
Ne znam da li dolazi u kućne posjete, ali ako ne onda nažalost prvih dana opet ostajete prepušteni sami sebi. Zato žene, čitajte, obrazujte se, pripremite se koliko možete za dojenje. Jer to je nešto najbolje što možete pružiti vašoj bebi, a i sebi boga mi :)
****
Updejt:
Jedna dobra stranica sa video klipovima na temu dojenja: http://www.drjacknewman.com/
Mamina maza
23.12.2008.
Evo još malo pa će moj Cvjetak napuniti 15 mjeseci. Narasla je, visinom čak i iznad prosjeka, komunicira, još malo pa mi se čini da će i riječima a ne samo pokretima i nesuvislim kovanicama, ima svoj stav, svoj karakter, zna Boga mi ponekada i prodiskutovati samnom kada joj nešto nije pravo, sama jede, sama se igra, super komunicira sa drugom djecom... A mama se svakim danom čudi tom malom biću i onome što zna i umije.
Primjetila sam da smo stigli do one tačke kada je već vrijeme da se počne sa odgojem. Ali to me ne brine toliko koliko me brine kako da NE RAZMAZIM dijete. I ja i suprug joj poklanjamo stvarno previše pažnje . Ona i jeste centar našeg svemira, stalno je grlimo, mazimo, ljubimo, pa je i ona postala takva nekakva, stalno se mazi, dijeli puse, grli sve oko sebe, po sto puta me poljubi dnevno...
Ali zato kada njoj nešto nije pravo ili kada joj nešto ne daš, spopadne je vriska i ritanje da ne povjeruješ da iz onolišnog tijela može izaći onakav glas. I naravno to traje sve dok joj ili nedaš to što traži ili joj uspješno odvratiš pažnju na nešto drugo. U principu sam negdje pročitala da je to vrlo efikasno rješenje i kod tantruma i kada dijete "navre" da nešto hoće. Samo mu odvratiš pažnju na nešto drugo. I to pali stvarno, ali u nekim slučajevima i popustim pa joj dam šta hoće osim ako je to izričito NE NE stvar.
Čula sam jedan, po meni malo glup savjet, a to je da je ne mazimo i ljubimo previše jer će od toga da postane mamina maza i razmaženko. Meni je nekako apsolutno priprodno da se dijete mazi i gli i ljubi preko svih granica. Jeste da sam čitala da to djeci daje samopouzdanje kada su mali, ali možda nakon određenih godina treba prestati toliko maziti.
Pišem ovaj post jer u stvari tražim savjet po ovom pitanju. Kako NE razmaziti dijete? Ako imate da podijelite neko iskustvo molim vas da učinite to. Sigurna sam da će mnoge mame biti zahvalne. Komentari su otvoreni i za goste.
Evo još malo pa će moj Cvjetak napuniti 15 mjeseci. Narasla je, visinom čak i iznad prosjeka, komunicira, još malo pa mi se čini da će i riječima a ne samo pokretima i nesuvislim kovanicama, ima svoj stav, svoj karakter, zna Boga mi ponekada i prodiskutovati samnom kada joj nešto nije pravo, sama jede, sama se igra, super komunicira sa drugom djecom... A mama se svakim danom čudi tom malom biću i onome što zna i umije.
Primjetila sam da smo stigli do one tačke kada je već vrijeme da se počne sa odgojem. Ali to me ne brine toliko koliko me brine kako da NE RAZMAZIM dijete. I ja i suprug joj poklanjamo stvarno previše pažnje . Ona i jeste centar našeg svemira, stalno je grlimo, mazimo, ljubimo, pa je i ona postala takva nekakva, stalno se mazi, dijeli puse, grli sve oko sebe, po sto puta me poljubi dnevno...
Ali zato kada njoj nešto nije pravo ili kada joj nešto ne daš, spopadne je vriska i ritanje da ne povjeruješ da iz onolišnog tijela može izaći onakav glas. I naravno to traje sve dok joj ili nedaš to što traži ili joj uspješno odvratiš pažnju na nešto drugo. U principu sam negdje pročitala da je to vrlo efikasno rješenje i kod tantruma i kada dijete "navre" da nešto hoće. Samo mu odvratiš pažnju na nešto drugo. I to pali stvarno, ali u nekim slučajevima i popustim pa joj dam šta hoće osim ako je to izričito NE NE stvar.
Čula sam jedan, po meni malo glup savjet, a to je da je ne mazimo i ljubimo previše jer će od toga da postane mamina maza i razmaženko. Meni je nekako apsolutno priprodno da se dijete mazi i gli i ljubi preko svih granica. Jeste da sam čitala da to djeci daje samopouzdanje kada su mali, ali možda nakon određenih godina treba prestati toliko maziti.
Pišem ovaj post jer u stvari tražim savjet po ovom pitanju. Kako NE razmaziti dijete? Ako imate da podijelite neko iskustvo molim vas da učinite to. Sigurna sam da će mnoge mame biti zahvalne. Komentari su otvoreni i za goste.
Sunday, October 16, 2011
Atopijski dermatitis/ekcema
6.05.2009.
Tratinčica u epizodi: Mi vs. atopijski dermatitis
Veoma mi je teško posložiti u glavi sve ono što se dešavalo proteklih 5 mjeseci, i dalje se dešava, a da to sve ima neki logički slijed i da bude jasno čitaocu. Ali pokušaću, a vi ne zamjerite ako nešto bude na preskoke.
Dakle, prije jedno 5 mjeseci Cvjetak je počeo da ispoljava neku reakciju na obrazima u vidu crvenila koje je povremeno znalo malo zasvrbiti. Ja ispočetka nisam obraćala pažnju na to ali sam poslije nekog vremena primjetila da to crvenilo ne prestaje pa sam pokušala da upratim o čemu se radi i učinilo mi se da to može biti alergijska reakcija na sok od narandže. Imala je i stravičan ojed od kivija pa mi se učinilo da to može biti alergija na citruse. Bila sam u pravu i to crvenilo se povuklo kada sam joj prestala davati narandžu. Znala je nekada da se počne češati po stomaku, ali nikada nije bilo nekog posebnog crvenila.
Nakon toga je crvenilo počelo da se pojavljuje na rukama obje nadlanice, lijevom zglobu sa unutarnje strane a vremenom se proširilo na cijelu ruku do lakta (u vidu crvenih fleka), obraze, kesice ispod očiju i očni kapak. Naravno ne odmah već postepeno. Prva posjeta pedijatru je rezultirala saznanjem da je Cvjetak alergičan na nešto što jede i da redom izbacujem stvari iz ishrane na koje sumnjam a da počnem sa mlijekom, glutenom, jajima (stvarima koji su inače čest alergen kod djece) i svu prerađenu hranu (smoki, konzerviranu hranu, mesne prerađevine, slatkiše, monte, čokolade i sl.) što ona svakako nikada u životu nije ni probala (hvala Bogu jer bi nam posao bio stoduplo teži).
Problem sa ovom tzv. eliminacionom dijetom je taj što se mora ići redom, jedna po jedna namirnica i što svaku treba pratiti 15 tak dana da bi alergen izašao iz organizma. Dalje, upratiti šta izaziva reakciju je također teško jer neke namirnice reakciju proizvedu odmah, neke za par sati a neke mogu čak i dan poslije. A promjene na koži se šire, to sve svrbi, ona se češe, narušava stanje kože....Uz to ne jede pola stvari koje bi trebala, bez mlijeka i mliječnih proizvoda valja skontati kako nadomjestiti kalcij, da li je alergična na soju i smijem li to probati (što mnoga djeca koja su alergična na mlijeko jesu), ako izbacim gluten šta će onda jesti, ionako ima jedva 10 kg, od voća svakako imaju samo jabuke i banane da su sezonske ako ne smije citruse, a možda jesu jabuke, možda su i banane, počneš na sve da sumnjaš, učini ti se da jede stalno jednolično, da ne uzima dovoljno vitamina, ma sve ti se sastavi...
Tako sam se ja dala u analiziranje šta je Cvjetak jeo u tom periodu a da je drugačije u odnosu na prije i zaključila da je to med i plazma. Ništa više. Mlijeko je u hrani bilo od 8 mjeseca (prvo jogurt, pa sir, pa puter a samo mlijeko kao mlijeko od 10 mj dok ga je počela piti u periodu kada se počela javljati alergija). Jaja je jela nakon godinu dana, nije bilo problema. Gluten, pa nisam bila sigurna, jer je i hljeb probala sa godinu dana, povremeno ga jela i nije bilo reakcije.
U međuvremenu sam skontala da sam i prestala dojiti u tom periodu na šta mi je pedijatrica (ali naknadno u nekoj od narednih posjeta) rekla da je vjerovatno Cvjetak bio zaštićen mojim mlijekom te da je moguće da je nakon prestanka dojenja postala osjetljiva na neke stvari koje je jela i prije što nam je usložnilo proces eliminacije hrane. Zato mame - mala digresija - ako možete dojiti pune dvije godine to bi bilo jako značajno za vaše dijete jer, barem sa aspekta alergija, većina alergija se preraste do 2., eventulano 3. godine.
Uglavnom, probali smo mi izbacivati mlijeko, pa med, ali je stanje bilo sve gore i ta eliminacija nije vodila ničemu jer traje beskonačno dugo. U jednom trenutku je to bilo tako crveno da se moglo usporediti sa opekotinom 2 stepena na šta je pedijatrica (napokon) uspostavila dijagnozu Neurodermatitis i poslala nas alergologu i dermatologu.
I alergolog i dermatolog, čim su vidjeli, uspostavili su dijagnozu - Atopijski dermatitis. To vam je otprilike, za laika, dijagnoza koja znači - vaše dijete ima promjene na koži za koje mi ne znamo čime su uzrokovane i treba vam sada deverati sa tim.
A ljudi moji, nije to problem što ona ima promjene na koži već je problem što to svrbi, pa se ona češe, a dijete je to - ne možeš objasniti da se ne češe, neće hladne obloge da umiri svrab, pa je onda to u noći uhvati da se češe po cijelu noć, pa se ujutro probudimo krvavi i ja i ona i čaršafi i jastučnice i prekrivači jer zguli kožu sa ruku.
I tu počinje u stvari prava priča.
Dermatolog, bez imalo analiziranja šta bi mogao biti uzrok, odmah gleda kako da oporavi kožu. Terapija su antihistaminici - da se dijete ne češe i hormonske tj. kortikortizonske kreme koje se ne preporučuju ni odraslima a kamo li djeci. Sve sa ciljem da se koža smiri. A to što će sve biti isto kada se to prestane koristiti - jer je uzrok u unušenju nečega u organizam što izaziva tu alergiju - njih ne interesuje. Prvi dermatolog kod koga smo bili prepisao je Lostop sirup i Afloderm od kojeg se njoj koža još više upalila pa smo tu krmeu odmah bacili u kantu a sirup nismo ni koristili. Ako koristite Lostop onda eliminaciona dijeta nema smisla jer ne možete utvrditi uzrok alergije kada u organizmu ima antihistaminik koji je blokira.
Alergolog kada je vidjela ruke rekla je samo - aaaa, da, atopijski dermatitis. Ipak ona za razliku od dermatologa pokušava outvrditi uzrok promjenama. Rade se testovi na standardne alergene i to oni famozni IgE testovi iz krvi jer je dijete malo da mu se rade oni potkožni testovi. Test smo radili prije 1,5 mjesec i do dan danas nisu gotovi rezultati. Jer nemaju neke reagense. Kada kažete 1,5 mjesec i ne zvuči tako strašno ali to je drugim riječima rečeno 45 dana konstantnog češanja i narušavanja stanja kože.
Alergolog nam je prepisala i neke tablete Sigulair koje za cilj imaju da spriječe alergijski i astmatični bronhitis ali su se navodno pokazale dobre i za kožu mada se u samom uputstvu to nigdje ne spominje. Problem sa tim tabletama je što ih moraš piti mjesec dana bez obzira ima li poboljšanja ili ne što meni nikako nije bilo jasno. Jeste mi bilo jasno u kontekstu astmatičnog bronhitisa i to lijepo piše u uputstvu da se piju prevencije radi da ne dođe do gušenja, ali glede kože, nije mi bilo jasno. Ipak smo mi to pili 20 i kusur dana dok mi nije dojadilo i onda smo ih bacili jer dijetetu dajemo neke hemikalije od kojih nema nikakve fajde - stanje isto sa povremenim epizodama pogoršanja.
Nakon 30tak dana od alergotestova koji nisu bili gotovi, na moj jedan poziv da provjerim da li ima rezultata, alergolog nas je naručio na kontrolu da vidimo šta da radimo jer se ne zna kada će biti testovi gotovi. Tu ti ona predloži da ipak radimo potkožni test na jaje, pšenicu i mlijeko na ono malo kože koja nije upaljena (više nije moglo stati). Taj test se svakako ne radi maloj djeci jer nepouzdan, ali eto ona reče da ga uradimo možda nam da neki rezultat. Test je bio negativan ali je ona ipak predložila, iako je sto puta rekla da ne može biti mlijeko jer su mliječni proteini u ishrani od 8 mj, da izbacimo mlijeko i uvedemo neku hipoalergenu formulu umjesto mlijeka.
Ja je gledam, kontam se u sebi ženo draga reci mi nešto novo, nešto što ne znam. Znači nakon 3 mjeseca maltretiranja po doktorima ona me vraća na početak, na mlijeko koje smo probali izbaciti na samom početku i prije nego smo bili kod nje, što sam joj i rekla, ali je ona rekla da pokušamo još jednom. Tu sam ja već potkovana informacija do kojih sam došla vlastitim istraživanjem (a o tome u drugom postu), ali ne progovaram. Samo kažem ok, probaćemo i izađem.
Tu već poluluda odlučim da odemo na privatne alergotestove (ne znam što to nisam ranije uradila). Tamo opet neki dermatolog, samo baci oko i ko iz topa - atopijski dermatitis. Ona nije preporučila nikakve hormonske kreme ni sirupe, samo mi je rekla da ne možemo raditi alergotest iz krvi dok ne prestane piti Singulair (dok su joj u KCUS radili potkožne alergotestove testove pod Sigulairom - pa ne znam ko je tu lud). Nakon par dana odlučim da prestanemo taj Singulair i odemo nakon 3 dana na test koji nam pokaže da je alergična na mesne i riblje prerađevine, raženo brašno i celer, te malo na jaje. Od toga ovo prvo troje nikada nije ni jela, celer samo u iskuhanoj supi a i jaje urijetko, samo ako ga stavimo u zeljanik i to bi bilo to. Prženo ili kuhano jaje ne voli i nije ga uopšte puno jela u periodu kada je stanje sa rukama bilo grozno (vodim dnevnik ishrane). Meni se učinilo da nije samo to u skladu sa dnevnikom ishrane i da tu mora biti još nešto. Među standardnim alergenima nema citrusa tako da do dan danas nisam potvrdila da li je stvarno alergična na citruse. Tako da i taj privatni alergotest ima ograničenja ali barem eliminišeš one osnovne alergene iz dalje priče.
Tu se sada priča već počinje preklapati sa onom drugom, "internet i sam svoj doktor" pričom pa ću prekinuti i nastaviti u narednom postu.
Ipak prije nego pređem na narednu priču samo ću još reći i ovo - dijagnozu atopijski dermatitis je najlakše uspostaviti. I ćorav vidi da imaju neke promjene na koži i da su uzrokovane nečim što se unosi u organizam. Fol je pronaći ono što uzrokuje promjene na koži. Znam ženu čije dijete ima 5 godina i koja nikada nije istraživala dalje od te dijagnoze. Dermatolog rekao atopijski dermatitis i ona se pomirila sa tim. Maže povremeno kremama kada je grozno, daje kapi i sirupe i to je to. A koliko ima takvih žena...
Kod nas se dijagnoze uspostavljaju generički, stvari rade generički. Čim upitaš nešto doktora što izlazi iz tog šablona on se pogubi. Meni nije bilo jasno kakava je to debilna dijagnoza-dermatitis ničim uzrokovan. Uzrok mora postojati, a na meni je da ga otkrijem. Zato sam se bacila na internet. I hvala Bogu. Mislim da smo na pragu rješenja.
28.05.2009.
Tratinčica u epizodi: Doktori vs. internet
Mala napomena: ova priča je tekla praktično paralelno sa prethodnom. Pišem je već dva dana pa se nadam da nisam nešto ispustila.
Dakle, da sumiramo prethodni post, Tratinčica je svoj cvjetak vodila kod 4 doktora koji su svi uspostavili tačnu dijagnozu Atopijski dermatitis. Nisam je ja vodila kod 4 doktora zato što im nisam vjerovala nego je tako tekla priča. Prvo smo išli kod pedijatra koja nas je uputila alergologu i dermatologu. Kod dermatologa smo išli jednom, kod alergologa dva puta. Slijedom informacija sa interenta pedijatrica nas je uputila i dermatologu na kožnu kliniku, a vidjeli smo i dermatologa koji privatno radi alergotestove (dva puta).
Dermatolozi su prepisivali kreme i kapi - njih uzrok ne interesuje. Alergolog nam je radio alergo testove, dao Singulair i predlagao eliminacionu dijetu.
Ono što je zajedničko svim doktorima je da su pri prvoj posjeti pitali - Ima li neko u porodici da ima alergije. Moj suprug i njegova sestra su bili alergicni na kvasac pa su radili desenzibilizaciju u mladosti i to im je prošlo. Svi smo haman alergični na polen, ja na neke vrste lijekova. Svi doktori su uredno bili informirani o istom da bi to samo konstatovali. Alergolog je u nalazu napisala "Otac atopičar" što ja ne znam šta znači jer se kod njega uvijek znao uzrok a promjene nisu izlazile po koži već u vidu astmatijskog bronhitisa. Al hajd.
Niko od gore navedenih doktora nije sumnjao na polen. Niko od navedenih doktora nije sumnjao na kvasac. Što bi po meni (a to sada znam što tada nisam) bilo najlogičnije. U početku sam slušala pedijatricu pa sam krenula od mlijeka, meda i tako dalje. Nije mi ni napamet palo da izbacim stvari koje u sebi imaju kvasac. U stvari, ono što me je u početku kočilo jesu oprečne informacije o tome da li se alergija može pojaviti na nešto što je dijete jelo odavno. Npr. hljeb je jela sa godinu dana i da li je moguće da kvasac postane problematičan za 4 mjeseca nakon prve upotrebe. Zbog toga sam isto milslila da gluten ne može biti, ili da ne mogu biti mliječni proizvodi.
Nakon jedno mjesec dana, kada smo došli u fazu opekotine 2 stepena (kako je grozno to izgledalo) skontam da sam budala i odmah izbacim kvasac. Okrenem onu kutiju plazme i Hipp keksića koje je jela, vidim na njima piše kvasac. Hljeb je isto jela u tom periodu svaki dan. Povremeno je jela i štapiće od pira iz DM, u njima isto ima kvasac. Nakon dan stanje je bilo 50% bolje. Mislila sam to je to, ali se stanje nije potpuno smirilo ni nakon 7 dana. Ali je bilo 50% bolje.
U međuvremenu smo bili u drugom krugu posjeta doktorima koje sam redovno izvjestila da smo izbacili kvasac i da je stanje 50 % bolje, tačnije nikada više nije bio konstatni svrab samo kada legnemo u krevet i dok spava (to je zbog podignute temperature tijela u krevetu što ne pogoduje atopičarima) i nikada više nije bilo kao opekotina. Dakle dalo se kontrolisati. Meni je to bio znak da jeste kvasac ali da tu ima još nešto. Svi doktori su to samo konstatovali i prešli preko toga kao da ništa nisam rekla. Alergolog je predložio izbacivanje mlijeka (vidi prethodnu priču).
Ja sam tu i dalje sva u analiziranju, i nikako mi se stvari nisu poklapale. Nakon mjeseci zapisivanja šta i kako jede zaključila sam da joj mlijeko i žuti sir smetaju ali jogurt ne. Da može pojesti same špagete sa puterom da joj ništa ne smeta a kada pojede zobene pahuljice sa suhim voćem da joj smeta. Dakle priča mi se nikako ne slaže ni za gluten, ni za mlijeko. Znala je pojesti zeljanik u njemu jaje, nije joj smetalo. Ali pojede palačinke sa medom i smeta joj. Nije mi logično bilo ni za jaje.
Nakon jedno 15 dana od izbacivanja kvasca, sine meni da bi mogla pogledati na internet šta zaboga znači kada neko ima alergiju na kvasac. Da li je dovoljno izbaciti samo stvari koje u sebi sadrže kvasac ili ima tu još nešto. Aleluja!
Prvo skontam da to nije alergija na kvasac nego na gljivice, plijesan i kvasac između ostalog. Dalje, osim što moraš izbaciti stvari koje sadrže kvasac moraš iz ishrane izbaciti sve ono što na sebi ima gljivicee i plijesan od hrane kao npr. suho voće ! koje na sebi ima gljivice (odmah skontam zašto su zobene pahuljice sa suhim voćem bile problem a da ne govorim da nam je suho voće bio jedini slatkiš kojeg smo jeli u količinama, svaki dan) , slatkiše na kojem gljivice rastu i razmnožavaju se u organizmu (npr. med), pa onda kruška i jabuka se moraju guliti jer na kori imaju gljivice, sir jer se radi uz pomoć gljivica, mlijeko zbog mliječnog šećera laktoze, naravno sve konzervirane stvari itd. Napokon mi se sve posložilo! Ovdje imate laički opis šta je to i koja hrana sadrži gljivice a koja ne.
Tu pročitam da osim alergije može biti da dijete ima i gljivičnu infekciju ili kandidijazu koja, ako se još dublje zadubite u problematiku (link) također proizvodi promjene na koži u vidu AD ili ekceme (AD i ekcem su sinonimi jer se rade o sličnim odnosno istim oboljenjima kože). Dermatolozi koje sam ispitivala o vezi između infekcije i AD-a, naravno u ulozi laika koji je to kao negdje načuo, su mi negirali ikakvu povezanost?!?! Pročitam još da se radi kožni test (sastruže se gornji epitel kože i onda se analizira na gljivice, ali nemam sada link) da se utvrdi da li ima kožna kandidijaza. Razlika između alergije i kandidijaze je u tome što je dijeta kod kandidijaze malo strožija nego kod obične alergije (voće ne bi trebalo uopšte jesti osim kiselog voća osim npr limuna) i naravno moraju se piti Nystatin kapi da se unište gljivice. I to je izlječivo u kratkom roku s tim da se sa dijetom treba nastaviti jedno vrijeme i polako vraćati namirnice u ishranu da bi se utvrdilo da li neka izaziva probleme.
Uzbudim se ko malo dijete na ova otkrića i odmah odletim pedijatrici. Hvala Bogu ona je žena sa kojom se može pričati da si nešto istraživao na internetu. Ona mi odmah da uputnicu na Koševo -Kožnu kliniku i napiše da se uradi taj test na koži plus IgE na gljivice ako ga tamo rade.
Na Kožnoj klinici sam naravno priču upakovala u "Pedijatrica sumnja da mi možda mogla biti kandidijaza pa nas je poslala da uradimo kožni test" a ne "Internet kaže" jer bi inače, vjerujem, bila s noge na nogu izbačena. Kod nas ni doktori ne vole jedne druge, a posebno kad se pedijatri prave pametni i miješaju u njihovu struku, pa se ova odmah smrknula rekla da je to tipični AD i da, kad već pedijatrica sumnja, što nije napisala da se radi bris usta i stolica na kandidu. Analizu kože nije htjela da uradi. Promijenila mi Afloderm kremu na Adventan jer ona tvrdi da je Afloderm previše mastan za takvu kožu i neodgovarajući te da se od njega zato koža upali. Taj Adventan nam je stvarno dobro činio kada je Cvjetak jednom krišom odgrizao komad kifle pa se opet upalila koža, ali nije bilo strašno. Napisala nam da uradimo ovaj bris usta i stolicu na kandidu čiji rezultati su bili prije neki dan. I hvala Bogu, nema kandidijazu. To znači da se vodimo samo ovom listom koja se odnosi na ljude koji su alergični na gljivice i pljesni.
Prije nego je bio gotov taj bris, ja sam se vodila listom hrane koja ne sadrži gljivice, samo sam malo lutala među tom listom i listom za kandidijazu koje su u suštini iste ali nisam htjela da idem na strogu varijantu dijete. Stanje je bilo 80% bolje u odnosu na ono "ala opekotine" stanje ali nije skroz prošlo. Znači bilo je tu još nešto. Tih dana je krišom otkinula komad kifle i dva dana nakon sam joj dala limunadu jer je ona kao dobra za kandidijazu (moja greška) pa smo definitivo zakjljučili da je alergična na kvasac i citruse.
Tu smo bili već u fazi privatnih alergotestova koji su pokazali da je Cjetak malo alergičan na jaje i na celer. A njoj je svaki dan ručak iskuhana pileća ili teleća supa u koju se navalja povrća i proso ili riža ili tako nešto i naravno CELER koji se iskuha zajedno sa mrkvom i peršunom. Znalo se desiti da pojede i nešto što je za nas kuhano sa Alnatura smjesom povrtnih začina iz DM-a u kojem opet ima sušeni celer.
Uglavnom, od prije nekoliko dana ne jedemo više celer, kvasac i limun bi trebalo da su do sada izašli iz organizma, prekjučer smo prestali mazati Adventan i piti Fenistil koje sam uključila zbog ove kifle i limuna, i evo 2 dana smo bez ikakvih problema. Nadam se da smo riješili problem. Čekamo još nalaz sa jezera da vidmo screening na polen i citruse (kao zvaničnu potvrdu) i to je to.
E sada, nisam ja nikakvu revolucionarnu stvar napravila što sam pogledala na internet šta znači biti alergičan na kvasac. Ali sam problem mogla riješiti možda i puno ranije, ili ga barem ublažiti da su doktori uradili ono što su po mom mišljenju trebali. A to je:
1. Kada su me pitali za istoriju bolesti, odmah posumnjati da je nešto na šta smo alergični mi u porodici i predložiti prvo izbacivanje kvasca a ne mlijeka i ostalih standardnih alergena.
2. Kada sam već otkrila da jeste kvasac i da se problem riješio za 50% ne gledati u mene kao tele u šarena vrata već me posavjetovati da kvasca ima i u drugim namirnicama, preložiti mi šta još trebam da izbacim. Valjda bi doktor trebao to da zna.
3. Zamjeram sve i jednom dermatologu koji nije predložio da se rade alergotestovi već je samo konstatovao AD i dao kapi/sirup i kremu. Tu ubrajam ne samo dermatologe koje sam ja posjetila već i sve one koji liječe djecu za koju ja znam da imaju AD a nisu nikada radili alergotestove. Čak mi je jučer došla kolegica sa posla čije dijete 2 dana starije od mojeg i prije 15 dana je dobilo osip i svrab plus crvenilo na pregibima. Znajući za moj slučaj pitala je dermatologa treba li da radi testove ona je rekla da NE, da nema potrebe, da su oni nepouzdani za tako malu djecu itd. Jesu nepouzdani možda oni potkožni ali testovi iz krvi se mogu uraditi sa velikom tačnošću. Pa barem ćeš imati nekakav rezultat. Naravno doktor joj je dao Lostop i Afloderm.
Ne znam da li sam u poziciji da bilo šta savjetujem bilo kome, ali ako se iz moje priče mogu izvući neki zaključci to bi bilo:
1. Ne odustajte od traženju uzorka. AD je izgovor doktora da ne znaju da utvrde na osnovu čega se koža upali.
2. Obavezno uraditi alergotestove. Dijete može biti alergično na više stvari.
3. Obavezno voditi dnevnik ishrane sa naznakama kakvo je stanje kože (ujutro i navečer) i šta ste mazali taj dan.
4. Nemojte misliti da problem možete riješiti preko noći. Upornost se isplati.
5. Ne zanemarujte moć interneta :)
interesantan članak
17.08.2009.
Atopijski dermatitis i homeopatija
U petom mjesecu ove godine sam pisala o Atopijskom dermatitisu koji je imao Cvjetak a koji se ispoljavao u vidu crvenila i svraba po rukama i bio vezan za alergiju na određene vrste hrane. Samo podsjećanja radi, koža je u jednom trenutku izgledala kao opekotina i trebalo nam je nekoliko mjeseci da otkrijemo o kojoj hrani se radi. Nismo odustajali od potrage iako su nas doktori uvjeravali da je to normalna pojava kod djece i da se protiv toga ne može boriti.
U principu, stvarnu potvrdu putem alergotesta smo jedino dobili za celer, dok me je posmatranje reakcija na koži navelo da mislim da su u pitanju još i alergija na kvasac, gljivice i pljesni kao i alergija na citruse. Detalje o istrazi možete pročitati u gore linkanom postu.
Kod bilo koje vrste alergije najvažnije je izgraditi imunitet kako bi tijelo alergen prestalo prepoznavati kao strano tijelo i prestalo izbacivati reakciju na kožu ili bilo kakvu drugu reakciju. Doktori su nam i govorili da se protiv AD ne borimo i da trebamo čekati da se njeno tijelo samo izbori.
To za mene nije bila opcija i morala sam naći na šta je alergična i to izbaciti iz ishrane. Nakon višemjesečnog istraživanja došli smo do tri gore navedene grupe alergena i izbacili ih iz ishrane. Međutim, moram reći da iako su se alrgijske reakcije povukle 100%, na koži su na nekoliko mjesta ostali crveni plikovi, ili bolje rečeno lišajevi, koji bi izazivali svrab kod povećanja temperature tijela (kada joj je vruće, najčešće pred spavanje i u snu).
Ključno pitanje je bilo kako pojačati imunitet i pomoći tijelu da prevaziđe problem, prvenstveno ove lišajeve a onda i da izgradi imunitet prema alergenima kako bi ih mogli vratiti u prehranu. Hajde, celer i nije neki problem, ali kada si alergičan na gljivice, kvasac i pljesni ne smiješ jesti ništa što ima kvasac, ali ni piti mlijeko i jesti sir što dosta sužava broj namirnica koje možeš konzumirati.
Uglavnom, nakon kraćeg razmišljanja odlučila sam se da pokušamo sa homeopatijom. Ako pitate zašto, pa iskreno ne znam ni sama. Pokušala sam na internetu pronaći neke informacije, i iskreno, homeopatija kao koncept mi je dosta nejasna. To razrjeđivanje i koncentrisanje energije je nešto što moj mozak ne može da pojmi ali činjenica da homeopatski pripravci nemaju apsolutno nikakave štetne posljedice me je navela da počenm ozbiljno razmišljati o tome. Kada je Cvjetak bio mali i imao problema sa zubima konzumirali smo Osanit - homeopatski pripravak od kamilice koji ima kupiti u slobodnoj prodaju u apotekama u Njemačkoj i Austriji i on joj je nevjerovatno pomagao. To je još jedan od razloga koji me je nagnao da se odlučim da pokušamo sa homeopatijom.
Nekako u isto vrijeme mi je i komšinica ispričala za slučaj djeteta koje je imalo iste probleme i homeopaticu koja mu je pomogla. I tako smo otišli toj homeopatici sredinom juna ove godine.
Homeopatija je stvarno čudna stvar. Cijela terapija se određuje na osnovu direktnog razgovora sa homeopatom koji skenira tvoju ličnost postavljajući ti milion pitanja o tebi i tvom ponašanju, osjećanjima, odnosu sa ljudima, stvarima i prirodom. To se radi da bi te svrstao u jednu od, ja mislim, 4 grupe ljudi na osnovu čega se i određuje tzv. konstitucijski lijek. Za jednu grupu je osnovni sastojak npr. morska so, za drugu kamilica itd.
Uglavnom, nakon podužeg razgovora sa homeopaticom, dotična nam je pripremila u prvoj turi: neke 3 granule za koje mi nije objasnila šta je, samo je rekla da se moraju popiti, granule za detoxifikaciju organizma, granule imuniteta i granule potpore. I to svega za mjesec dana terapije.
Nakon samo par dana, svi lišajevi sa ruku su nestali. Da li smijem tvrditi da je to bilo od navedene terapije? Mislim da smijem jer u tom periodu nismo ništa drugo konzumirali.
Naravno ohrabrena tim poboljšanjem, nastavila sam joj davati sve to puni mjesec dana. Tačno pred odlazak na more potrošili smo terapiju pa sam je ja nazvala da vidimo šta dalje. U svojoj glavi sam imala plan da koristimo njene preparate sve dok ne isprobamo vratiti jednu po jednu namirnicu u ishranu. Dala nam je opet imunitet, za koji je rekla da još uvijek ne smijemo prestati trošiti i konstitucijski lijek. Počeli smo to trošiti prije odlaska na more par dana.
I onda dođemo na more i Cvjetak mazne krišku hljeba i pojede. I ništa. Poslije toga mazne kroasan, i ništa. Par dana poslije popije šolju mlijeka i napuca se sira i opet ništa. Nikakve reakcije na koži. Ima 15 dana pije mlijeko i jede sir i stvari koje u sebi imaju kvasac i nema nikakvih problema.
Šta da vam kažem? Naravno da mojoj sreći nije bilo kraja. Ali opet čovjek ne može a da ne počne sumnjati da možda nije ni bila alergična na kvasac, gljivice i pljesni jer ponavljam da je to bila samo moja obzervacija bez zvanične potvrde putem alergo testa. Pa onda kontam da je možda ta alergija na celer bila toliko jaka ali se onda opet sjetim kako bi se upali kada bi pojela malo sira bez da je tada jela neke supe sa celerom.
Zato ne smijem da tvrdim 100% da je homeopatija ta koja je pomogla u savladavanju alergije. Ali je činjenica da su lišajevi odmah nestali te da Cvjetak nije jedini kojem se alergija povukla nakon homeopatskog tretmana. Ipak mislim da ću najbolju potvrdu imati kada joj ponovno dam celer na šta se lagano spremam. Ali ću prvo probati citruse kako bi u slučaju nepojavljivanja reakcija na citruse a pojavljivanja reakcije na celer znala u stvari u čemu je problem. A o tome ćete biti blagovremeno obavješteni.
I tako. Homeopatski pregled sa prvom terapijom košta 50 KM. Poslije se svaka kesica granula plaća 8 ili 10 KM. Homeopatija nema nikakvu štetnost po organizam jer u suštini su te granule ništa. Milion puta razrijeđeno nešto. Definitivno ne možemo govoriti o autosugestiji jer je to nemoguće kod djeteta od 22 mjeseca koje ne zna ni šta konzumira.
Dakle, da podvučemo. Ništa ne košta probati. Osim 50 KM.
27.08.2009.
Homeopatija, again
Ovo je samo mala informacija za čitatelje koji prate ovu moju odiseju vezanu za Atopijski dermatitis kod Cvjetka i ulogu homeopatije.
Dakle, kao nadogradnja na prethodni post, želim vam reći da je moja cura tri dana zaredom jela supu sa celerom i da nema nikakve reakcije.
Juhu!
8.12.2010.
Imam potrebu da napišem mali updjet na ovu temu ,godinu i nešto nakon završetka ove priče.
Naime, ključni alergeni koji su bili problem su celer i raževo brašno. Celer je bio u svakoj iskuhanoj supi i u VEGETI koja je bila u svakom ručku. Raževo brašno je sastojak mnogih "crnih" hljebova, pa čak i kada to nije isključivo ražev hljeb. Logika me je vodila da je hljeb problematičan zbog kvasca, ali ne, upravo je raž u crnom hljebu bila problematična. Osim toga, kada sam pisala ovaj post 2009., nisam znala da je sušeni celer sastavni dio Vegete tako da je ona u jednom obroku često imala iskuhan celer i plus sušeni celer u Vegeti! Vegeta se nalazila i u drugim jelima u kojima nije bilo celera.
Zato samo da kažem da je Alergotest bio vrijedan svake marke jer je ponudio sve odgovore koje sam tražila. Alergotest smo radili u Poliklinici Sanasa. Postoje dvije vrste testa, test za alergene koji se unose a usta i za alergene koji se udišu. Sve potrebne informacije imate na njihovoj web stranici.
Sa homeopatijom smo prestali nakon jedno 5 mjeseci jer sam shvatila da je dovoljno da joj ne dajem da jede hranu sa celerom i raži i da nemamo nikakvih problema. Danas kada pojede nešto sa npr. celerom, jer joj povremeno dajem da vidim da li je "prerasla" alergiju, ne desi se ništa posebno. Jedino u slučaju da jede dva ii tri dana za redom, počne se lagano češati po rukama ali bez pojave crvenila. Naravno, odmah po pjavi svraba prestanem davati tu hranu i time spriječim eventualnu pojavu crvenila i rana.
Tratinčica u epizodi: Mi vs. atopijski dermatitis
Veoma mi je teško posložiti u glavi sve ono što se dešavalo proteklih 5 mjeseci, i dalje se dešava, a da to sve ima neki logički slijed i da bude jasno čitaocu. Ali pokušaću, a vi ne zamjerite ako nešto bude na preskoke.
Dakle, prije jedno 5 mjeseci Cvjetak je počeo da ispoljava neku reakciju na obrazima u vidu crvenila koje je povremeno znalo malo zasvrbiti. Ja ispočetka nisam obraćala pažnju na to ali sam poslije nekog vremena primjetila da to crvenilo ne prestaje pa sam pokušala da upratim o čemu se radi i učinilo mi se da to može biti alergijska reakcija na sok od narandže. Imala je i stravičan ojed od kivija pa mi se učinilo da to može biti alergija na citruse. Bila sam u pravu i to crvenilo se povuklo kada sam joj prestala davati narandžu. Znala je nekada da se počne češati po stomaku, ali nikada nije bilo nekog posebnog crvenila.
Nakon toga je crvenilo počelo da se pojavljuje na rukama obje nadlanice, lijevom zglobu sa unutarnje strane a vremenom se proširilo na cijelu ruku do lakta (u vidu crvenih fleka), obraze, kesice ispod očiju i očni kapak. Naravno ne odmah već postepeno. Prva posjeta pedijatru je rezultirala saznanjem da je Cvjetak alergičan na nešto što jede i da redom izbacujem stvari iz ishrane na koje sumnjam a da počnem sa mlijekom, glutenom, jajima (stvarima koji su inače čest alergen kod djece) i svu prerađenu hranu (smoki, konzerviranu hranu, mesne prerađevine, slatkiše, monte, čokolade i sl.) što ona svakako nikada u životu nije ni probala (hvala Bogu jer bi nam posao bio stoduplo teži).
Problem sa ovom tzv. eliminacionom dijetom je taj što se mora ići redom, jedna po jedna namirnica i što svaku treba pratiti 15 tak dana da bi alergen izašao iz organizma. Dalje, upratiti šta izaziva reakciju je također teško jer neke namirnice reakciju proizvedu odmah, neke za par sati a neke mogu čak i dan poslije. A promjene na koži se šire, to sve svrbi, ona se češe, narušava stanje kože....Uz to ne jede pola stvari koje bi trebala, bez mlijeka i mliječnih proizvoda valja skontati kako nadomjestiti kalcij, da li je alergična na soju i smijem li to probati (što mnoga djeca koja su alergična na mlijeko jesu), ako izbacim gluten šta će onda jesti, ionako ima jedva 10 kg, od voća svakako imaju samo jabuke i banane da su sezonske ako ne smije citruse, a možda jesu jabuke, možda su i banane, počneš na sve da sumnjaš, učini ti se da jede stalno jednolično, da ne uzima dovoljno vitamina, ma sve ti se sastavi...
Tako sam se ja dala u analiziranje šta je Cvjetak jeo u tom periodu a da je drugačije u odnosu na prije i zaključila da je to med i plazma. Ništa više. Mlijeko je u hrani bilo od 8 mjeseca (prvo jogurt, pa sir, pa puter a samo mlijeko kao mlijeko od 10 mj dok ga je počela piti u periodu kada se počela javljati alergija). Jaja je jela nakon godinu dana, nije bilo problema. Gluten, pa nisam bila sigurna, jer je i hljeb probala sa godinu dana, povremeno ga jela i nije bilo reakcije.
U međuvremenu sam skontala da sam i prestala dojiti u tom periodu na šta mi je pedijatrica (ali naknadno u nekoj od narednih posjeta) rekla da je vjerovatno Cvjetak bio zaštićen mojim mlijekom te da je moguće da je nakon prestanka dojenja postala osjetljiva na neke stvari koje je jela i prije što nam je usložnilo proces eliminacije hrane. Zato mame - mala digresija - ako možete dojiti pune dvije godine to bi bilo jako značajno za vaše dijete jer, barem sa aspekta alergija, većina alergija se preraste do 2., eventulano 3. godine.
Uglavnom, probali smo mi izbacivati mlijeko, pa med, ali je stanje bilo sve gore i ta eliminacija nije vodila ničemu jer traje beskonačno dugo. U jednom trenutku je to bilo tako crveno da se moglo usporediti sa opekotinom 2 stepena na šta je pedijatrica (napokon) uspostavila dijagnozu Neurodermatitis i poslala nas alergologu i dermatologu.
I alergolog i dermatolog, čim su vidjeli, uspostavili su dijagnozu - Atopijski dermatitis. To vam je otprilike, za laika, dijagnoza koja znači - vaše dijete ima promjene na koži za koje mi ne znamo čime su uzrokovane i treba vam sada deverati sa tim.
A ljudi moji, nije to problem što ona ima promjene na koži već je problem što to svrbi, pa se ona češe, a dijete je to - ne možeš objasniti da se ne češe, neće hladne obloge da umiri svrab, pa je onda to u noći uhvati da se češe po cijelu noć, pa se ujutro probudimo krvavi i ja i ona i čaršafi i jastučnice i prekrivači jer zguli kožu sa ruku.
I tu počinje u stvari prava priča.
Dermatolog, bez imalo analiziranja šta bi mogao biti uzrok, odmah gleda kako da oporavi kožu. Terapija su antihistaminici - da se dijete ne češe i hormonske tj. kortikortizonske kreme koje se ne preporučuju ni odraslima a kamo li djeci. Sve sa ciljem da se koža smiri. A to što će sve biti isto kada se to prestane koristiti - jer je uzrok u unušenju nečega u organizam što izaziva tu alergiju - njih ne interesuje. Prvi dermatolog kod koga smo bili prepisao je Lostop sirup i Afloderm od kojeg se njoj koža još više upalila pa smo tu krmeu odmah bacili u kantu a sirup nismo ni koristili. Ako koristite Lostop onda eliminaciona dijeta nema smisla jer ne možete utvrditi uzrok alergije kada u organizmu ima antihistaminik koji je blokira.
Alergolog kada je vidjela ruke rekla je samo - aaaa, da, atopijski dermatitis. Ipak ona za razliku od dermatologa pokušava outvrditi uzrok promjenama. Rade se testovi na standardne alergene i to oni famozni IgE testovi iz krvi jer je dijete malo da mu se rade oni potkožni testovi. Test smo radili prije 1,5 mjesec i do dan danas nisu gotovi rezultati. Jer nemaju neke reagense. Kada kažete 1,5 mjesec i ne zvuči tako strašno ali to je drugim riječima rečeno 45 dana konstantnog češanja i narušavanja stanja kože.
Alergolog nam je prepisala i neke tablete Sigulair koje za cilj imaju da spriječe alergijski i astmatični bronhitis ali su se navodno pokazale dobre i za kožu mada se u samom uputstvu to nigdje ne spominje. Problem sa tim tabletama je što ih moraš piti mjesec dana bez obzira ima li poboljšanja ili ne što meni nikako nije bilo jasno. Jeste mi bilo jasno u kontekstu astmatičnog bronhitisa i to lijepo piše u uputstvu da se piju prevencije radi da ne dođe do gušenja, ali glede kože, nije mi bilo jasno. Ipak smo mi to pili 20 i kusur dana dok mi nije dojadilo i onda smo ih bacili jer dijetetu dajemo neke hemikalije od kojih nema nikakve fajde - stanje isto sa povremenim epizodama pogoršanja.
Nakon 30tak dana od alergotestova koji nisu bili gotovi, na moj jedan poziv da provjerim da li ima rezultata, alergolog nas je naručio na kontrolu da vidimo šta da radimo jer se ne zna kada će biti testovi gotovi. Tu ti ona predloži da ipak radimo potkožni test na jaje, pšenicu i mlijeko na ono malo kože koja nije upaljena (više nije moglo stati). Taj test se svakako ne radi maloj djeci jer nepouzdan, ali eto ona reče da ga uradimo možda nam da neki rezultat. Test je bio negativan ali je ona ipak predložila, iako je sto puta rekla da ne može biti mlijeko jer su mliječni proteini u ishrani od 8 mj, da izbacimo mlijeko i uvedemo neku hipoalergenu formulu umjesto mlijeka.
Ja je gledam, kontam se u sebi ženo draga reci mi nešto novo, nešto što ne znam. Znači nakon 3 mjeseca maltretiranja po doktorima ona me vraća na početak, na mlijeko koje smo probali izbaciti na samom početku i prije nego smo bili kod nje, što sam joj i rekla, ali je ona rekla da pokušamo još jednom. Tu sam ja već potkovana informacija do kojih sam došla vlastitim istraživanjem (a o tome u drugom postu), ali ne progovaram. Samo kažem ok, probaćemo i izađem.
Tu već poluluda odlučim da odemo na privatne alergotestove (ne znam što to nisam ranije uradila). Tamo opet neki dermatolog, samo baci oko i ko iz topa - atopijski dermatitis. Ona nije preporučila nikakve hormonske kreme ni sirupe, samo mi je rekla da ne možemo raditi alergotest iz krvi dok ne prestane piti Singulair (dok su joj u KCUS radili potkožne alergotestove testove pod Sigulairom - pa ne znam ko je tu lud). Nakon par dana odlučim da prestanemo taj Singulair i odemo nakon 3 dana na test koji nam pokaže da je alergična na mesne i riblje prerađevine, raženo brašno i celer, te malo na jaje. Od toga ovo prvo troje nikada nije ni jela, celer samo u iskuhanoj supi a i jaje urijetko, samo ako ga stavimo u zeljanik i to bi bilo to. Prženo ili kuhano jaje ne voli i nije ga uopšte puno jela u periodu kada je stanje sa rukama bilo grozno (vodim dnevnik ishrane). Meni se učinilo da nije samo to u skladu sa dnevnikom ishrane i da tu mora biti još nešto. Među standardnim alergenima nema citrusa tako da do dan danas nisam potvrdila da li je stvarno alergična na citruse. Tako da i taj privatni alergotest ima ograničenja ali barem eliminišeš one osnovne alergene iz dalje priče.
Tu se sada priča već počinje preklapati sa onom drugom, "internet i sam svoj doktor" pričom pa ću prekinuti i nastaviti u narednom postu.
Ipak prije nego pređem na narednu priču samo ću još reći i ovo - dijagnozu atopijski dermatitis je najlakše uspostaviti. I ćorav vidi da imaju neke promjene na koži i da su uzrokovane nečim što se unosi u organizam. Fol je pronaći ono što uzrokuje promjene na koži. Znam ženu čije dijete ima 5 godina i koja nikada nije istraživala dalje od te dijagnoze. Dermatolog rekao atopijski dermatitis i ona se pomirila sa tim. Maže povremeno kremama kada je grozno, daje kapi i sirupe i to je to. A koliko ima takvih žena...
Kod nas se dijagnoze uspostavljaju generički, stvari rade generički. Čim upitaš nešto doktora što izlazi iz tog šablona on se pogubi. Meni nije bilo jasno kakava je to debilna dijagnoza-dermatitis ničim uzrokovan. Uzrok mora postojati, a na meni je da ga otkrijem. Zato sam se bacila na internet. I hvala Bogu. Mislim da smo na pragu rješenja.
28.05.2009.
Tratinčica u epizodi: Doktori vs. internet
Mala napomena: ova priča je tekla praktično paralelno sa prethodnom. Pišem je već dva dana pa se nadam da nisam nešto ispustila.
Dakle, da sumiramo prethodni post, Tratinčica je svoj cvjetak vodila kod 4 doktora koji su svi uspostavili tačnu dijagnozu Atopijski dermatitis. Nisam je ja vodila kod 4 doktora zato što im nisam vjerovala nego je tako tekla priča. Prvo smo išli kod pedijatra koja nas je uputila alergologu i dermatologu. Kod dermatologa smo išli jednom, kod alergologa dva puta. Slijedom informacija sa interenta pedijatrica nas je uputila i dermatologu na kožnu kliniku, a vidjeli smo i dermatologa koji privatno radi alergotestove (dva puta).
Dermatolozi su prepisivali kreme i kapi - njih uzrok ne interesuje. Alergolog nam je radio alergo testove, dao Singulair i predlagao eliminacionu dijetu.
Ono što je zajedničko svim doktorima je da su pri prvoj posjeti pitali - Ima li neko u porodici da ima alergije. Moj suprug i njegova sestra su bili alergicni na kvasac pa su radili desenzibilizaciju u mladosti i to im je prošlo. Svi smo haman alergični na polen, ja na neke vrste lijekova. Svi doktori su uredno bili informirani o istom da bi to samo konstatovali. Alergolog je u nalazu napisala "Otac atopičar" što ja ne znam šta znači jer se kod njega uvijek znao uzrok a promjene nisu izlazile po koži već u vidu astmatijskog bronhitisa. Al hajd.
Niko od gore navedenih doktora nije sumnjao na polen. Niko od navedenih doktora nije sumnjao na kvasac. Što bi po meni (a to sada znam što tada nisam) bilo najlogičnije. U početku sam slušala pedijatricu pa sam krenula od mlijeka, meda i tako dalje. Nije mi ni napamet palo da izbacim stvari koje u sebi imaju kvasac. U stvari, ono što me je u početku kočilo jesu oprečne informacije o tome da li se alergija može pojaviti na nešto što je dijete jelo odavno. Npr. hljeb je jela sa godinu dana i da li je moguće da kvasac postane problematičan za 4 mjeseca nakon prve upotrebe. Zbog toga sam isto milslila da gluten ne može biti, ili da ne mogu biti mliječni proizvodi.
Nakon jedno mjesec dana, kada smo došli u fazu opekotine 2 stepena (kako je grozno to izgledalo) skontam da sam budala i odmah izbacim kvasac. Okrenem onu kutiju plazme i Hipp keksića koje je jela, vidim na njima piše kvasac. Hljeb je isto jela u tom periodu svaki dan. Povremeno je jela i štapiće od pira iz DM, u njima isto ima kvasac. Nakon dan stanje je bilo 50% bolje. Mislila sam to je to, ali se stanje nije potpuno smirilo ni nakon 7 dana. Ali je bilo 50% bolje.
U međuvremenu smo bili u drugom krugu posjeta doktorima koje sam redovno izvjestila da smo izbacili kvasac i da je stanje 50 % bolje, tačnije nikada više nije bio konstatni svrab samo kada legnemo u krevet i dok spava (to je zbog podignute temperature tijela u krevetu što ne pogoduje atopičarima) i nikada više nije bilo kao opekotina. Dakle dalo se kontrolisati. Meni je to bio znak da jeste kvasac ali da tu ima još nešto. Svi doktori su to samo konstatovali i prešli preko toga kao da ništa nisam rekla. Alergolog je predložio izbacivanje mlijeka (vidi prethodnu priču).
Ja sam tu i dalje sva u analiziranju, i nikako mi se stvari nisu poklapale. Nakon mjeseci zapisivanja šta i kako jede zaključila sam da joj mlijeko i žuti sir smetaju ali jogurt ne. Da može pojesti same špagete sa puterom da joj ništa ne smeta a kada pojede zobene pahuljice sa suhim voćem da joj smeta. Dakle priča mi se nikako ne slaže ni za gluten, ni za mlijeko. Znala je pojesti zeljanik u njemu jaje, nije joj smetalo. Ali pojede palačinke sa medom i smeta joj. Nije mi logično bilo ni za jaje.
Nakon jedno 15 dana od izbacivanja kvasca, sine meni da bi mogla pogledati na internet šta zaboga znači kada neko ima alergiju na kvasac. Da li je dovoljno izbaciti samo stvari koje u sebi sadrže kvasac ili ima tu još nešto. Aleluja!
Prvo skontam da to nije alergija na kvasac nego na gljivice, plijesan i kvasac između ostalog. Dalje, osim što moraš izbaciti stvari koje sadrže kvasac moraš iz ishrane izbaciti sve ono što na sebi ima gljivicee i plijesan od hrane kao npr. suho voće ! koje na sebi ima gljivice (odmah skontam zašto su zobene pahuljice sa suhim voćem bile problem a da ne govorim da nam je suho voće bio jedini slatkiš kojeg smo jeli u količinama, svaki dan) , slatkiše na kojem gljivice rastu i razmnožavaju se u organizmu (npr. med), pa onda kruška i jabuka se moraju guliti jer na kori imaju gljivice, sir jer se radi uz pomoć gljivica, mlijeko zbog mliječnog šećera laktoze, naravno sve konzervirane stvari itd. Napokon mi se sve posložilo! Ovdje imate laički opis šta je to i koja hrana sadrži gljivice a koja ne.
Tu pročitam da osim alergije može biti da dijete ima i gljivičnu infekciju ili kandidijazu koja, ako se još dublje zadubite u problematiku (link) također proizvodi promjene na koži u vidu AD ili ekceme (AD i ekcem su sinonimi jer se rade o sličnim odnosno istim oboljenjima kože). Dermatolozi koje sam ispitivala o vezi između infekcije i AD-a, naravno u ulozi laika koji je to kao negdje načuo, su mi negirali ikakvu povezanost?!?! Pročitam još da se radi kožni test (sastruže se gornji epitel kože i onda se analizira na gljivice, ali nemam sada link) da se utvrdi da li ima kožna kandidijaza. Razlika između alergije i kandidijaze je u tome što je dijeta kod kandidijaze malo strožija nego kod obične alergije (voće ne bi trebalo uopšte jesti osim kiselog voća osim npr limuna) i naravno moraju se piti Nystatin kapi da se unište gljivice. I to je izlječivo u kratkom roku s tim da se sa dijetom treba nastaviti jedno vrijeme i polako vraćati namirnice u ishranu da bi se utvrdilo da li neka izaziva probleme.
Uzbudim se ko malo dijete na ova otkrića i odmah odletim pedijatrici. Hvala Bogu ona je žena sa kojom se može pričati da si nešto istraživao na internetu. Ona mi odmah da uputnicu na Koševo -Kožnu kliniku i napiše da se uradi taj test na koži plus IgE na gljivice ako ga tamo rade.
Na Kožnoj klinici sam naravno priču upakovala u "Pedijatrica sumnja da mi možda mogla biti kandidijaza pa nas je poslala da uradimo kožni test" a ne "Internet kaže" jer bi inače, vjerujem, bila s noge na nogu izbačena. Kod nas ni doktori ne vole jedne druge, a posebno kad se pedijatri prave pametni i miješaju u njihovu struku, pa se ova odmah smrknula rekla da je to tipični AD i da, kad već pedijatrica sumnja, što nije napisala da se radi bris usta i stolica na kandidu. Analizu kože nije htjela da uradi. Promijenila mi Afloderm kremu na Adventan jer ona tvrdi da je Afloderm previše mastan za takvu kožu i neodgovarajući te da se od njega zato koža upali. Taj Adventan nam je stvarno dobro činio kada je Cvjetak jednom krišom odgrizao komad kifle pa se opet upalila koža, ali nije bilo strašno. Napisala nam da uradimo ovaj bris usta i stolicu na kandidu čiji rezultati su bili prije neki dan. I hvala Bogu, nema kandidijazu. To znači da se vodimo samo ovom listom koja se odnosi na ljude koji su alergični na gljivice i pljesni.
Prije nego je bio gotov taj bris, ja sam se vodila listom hrane koja ne sadrži gljivice, samo sam malo lutala među tom listom i listom za kandidijazu koje su u suštini iste ali nisam htjela da idem na strogu varijantu dijete. Stanje je bilo 80% bolje u odnosu na ono "ala opekotine" stanje ali nije skroz prošlo. Znači bilo je tu još nešto. Tih dana je krišom otkinula komad kifle i dva dana nakon sam joj dala limunadu jer je ona kao dobra za kandidijazu (moja greška) pa smo definitivo zakjljučili da je alergična na kvasac i citruse.
Tu smo bili već u fazi privatnih alergotestova koji su pokazali da je Cjetak malo alergičan na jaje i na celer. A njoj je svaki dan ručak iskuhana pileća ili teleća supa u koju se navalja povrća i proso ili riža ili tako nešto i naravno CELER koji se iskuha zajedno sa mrkvom i peršunom. Znalo se desiti da pojede i nešto što je za nas kuhano sa Alnatura smjesom povrtnih začina iz DM-a u kojem opet ima sušeni celer.
Uglavnom, od prije nekoliko dana ne jedemo više celer, kvasac i limun bi trebalo da su do sada izašli iz organizma, prekjučer smo prestali mazati Adventan i piti Fenistil koje sam uključila zbog ove kifle i limuna, i evo 2 dana smo bez ikakvih problema. Nadam se da smo riješili problem. Čekamo još nalaz sa jezera da vidmo screening na polen i citruse (kao zvaničnu potvrdu) i to je to.
E sada, nisam ja nikakvu revolucionarnu stvar napravila što sam pogledala na internet šta znači biti alergičan na kvasac. Ali sam problem mogla riješiti možda i puno ranije, ili ga barem ublažiti da su doktori uradili ono što su po mom mišljenju trebali. A to je:
1. Kada su me pitali za istoriju bolesti, odmah posumnjati da je nešto na šta smo alergični mi u porodici i predložiti prvo izbacivanje kvasca a ne mlijeka i ostalih standardnih alergena.
2. Kada sam već otkrila da jeste kvasac i da se problem riješio za 50% ne gledati u mene kao tele u šarena vrata već me posavjetovati da kvasca ima i u drugim namirnicama, preložiti mi šta još trebam da izbacim. Valjda bi doktor trebao to da zna.
3. Zamjeram sve i jednom dermatologu koji nije predložio da se rade alergotestovi već je samo konstatovao AD i dao kapi/sirup i kremu. Tu ubrajam ne samo dermatologe koje sam ja posjetila već i sve one koji liječe djecu za koju ja znam da imaju AD a nisu nikada radili alergotestove. Čak mi je jučer došla kolegica sa posla čije dijete 2 dana starije od mojeg i prije 15 dana je dobilo osip i svrab plus crvenilo na pregibima. Znajući za moj slučaj pitala je dermatologa treba li da radi testove ona je rekla da NE, da nema potrebe, da su oni nepouzdani za tako malu djecu itd. Jesu nepouzdani možda oni potkožni ali testovi iz krvi se mogu uraditi sa velikom tačnošću. Pa barem ćeš imati nekakav rezultat. Naravno doktor joj je dao Lostop i Afloderm.
Ne znam da li sam u poziciji da bilo šta savjetujem bilo kome, ali ako se iz moje priče mogu izvući neki zaključci to bi bilo:
1. Ne odustajte od traženju uzorka. AD je izgovor doktora da ne znaju da utvrde na osnovu čega se koža upali.
2. Obavezno uraditi alergotestove. Dijete može biti alergično na više stvari.
3. Obavezno voditi dnevnik ishrane sa naznakama kakvo je stanje kože (ujutro i navečer) i šta ste mazali taj dan.
4. Nemojte misliti da problem možete riješiti preko noći. Upornost se isplati.
5. Ne zanemarujte moć interneta :)
interesantan članak
17.08.2009.
Atopijski dermatitis i homeopatija
U petom mjesecu ove godine sam pisala o Atopijskom dermatitisu koji je imao Cvjetak a koji se ispoljavao u vidu crvenila i svraba po rukama i bio vezan za alergiju na određene vrste hrane. Samo podsjećanja radi, koža je u jednom trenutku izgledala kao opekotina i trebalo nam je nekoliko mjeseci da otkrijemo o kojoj hrani se radi. Nismo odustajali od potrage iako su nas doktori uvjeravali da je to normalna pojava kod djece i da se protiv toga ne može boriti.
U principu, stvarnu potvrdu putem alergotesta smo jedino dobili za celer, dok me je posmatranje reakcija na koži navelo da mislim da su u pitanju još i alergija na kvasac, gljivice i pljesni kao i alergija na citruse. Detalje o istrazi možete pročitati u gore linkanom postu.
Kod bilo koje vrste alergije najvažnije je izgraditi imunitet kako bi tijelo alergen prestalo prepoznavati kao strano tijelo i prestalo izbacivati reakciju na kožu ili bilo kakvu drugu reakciju. Doktori su nam i govorili da se protiv AD ne borimo i da trebamo čekati da se njeno tijelo samo izbori.
To za mene nije bila opcija i morala sam naći na šta je alergična i to izbaciti iz ishrane. Nakon višemjesečnog istraživanja došli smo do tri gore navedene grupe alergena i izbacili ih iz ishrane. Međutim, moram reći da iako su se alrgijske reakcije povukle 100%, na koži su na nekoliko mjesta ostali crveni plikovi, ili bolje rečeno lišajevi, koji bi izazivali svrab kod povećanja temperature tijela (kada joj je vruće, najčešće pred spavanje i u snu).
Ključno pitanje je bilo kako pojačati imunitet i pomoći tijelu da prevaziđe problem, prvenstveno ove lišajeve a onda i da izgradi imunitet prema alergenima kako bi ih mogli vratiti u prehranu. Hajde, celer i nije neki problem, ali kada si alergičan na gljivice, kvasac i pljesni ne smiješ jesti ništa što ima kvasac, ali ni piti mlijeko i jesti sir što dosta sužava broj namirnica koje možeš konzumirati.
Uglavnom, nakon kraćeg razmišljanja odlučila sam se da pokušamo sa homeopatijom. Ako pitate zašto, pa iskreno ne znam ni sama. Pokušala sam na internetu pronaći neke informacije, i iskreno, homeopatija kao koncept mi je dosta nejasna. To razrjeđivanje i koncentrisanje energije je nešto što moj mozak ne može da pojmi ali činjenica da homeopatski pripravci nemaju apsolutno nikakave štetne posljedice me je navela da počenm ozbiljno razmišljati o tome. Kada je Cvjetak bio mali i imao problema sa zubima konzumirali smo Osanit - homeopatski pripravak od kamilice koji ima kupiti u slobodnoj prodaju u apotekama u Njemačkoj i Austriji i on joj je nevjerovatno pomagao. To je još jedan od razloga koji me je nagnao da se odlučim da pokušamo sa homeopatijom.
Nekako u isto vrijeme mi je i komšinica ispričala za slučaj djeteta koje je imalo iste probleme i homeopaticu koja mu je pomogla. I tako smo otišli toj homeopatici sredinom juna ove godine.
Homeopatija je stvarno čudna stvar. Cijela terapija se određuje na osnovu direktnog razgovora sa homeopatom koji skenira tvoju ličnost postavljajući ti milion pitanja o tebi i tvom ponašanju, osjećanjima, odnosu sa ljudima, stvarima i prirodom. To se radi da bi te svrstao u jednu od, ja mislim, 4 grupe ljudi na osnovu čega se i određuje tzv. konstitucijski lijek. Za jednu grupu je osnovni sastojak npr. morska so, za drugu kamilica itd.
Uglavnom, nakon podužeg razgovora sa homeopaticom, dotična nam je pripremila u prvoj turi: neke 3 granule za koje mi nije objasnila šta je, samo je rekla da se moraju popiti, granule za detoxifikaciju organizma, granule imuniteta i granule potpore. I to svega za mjesec dana terapije.
Nakon samo par dana, svi lišajevi sa ruku su nestali. Da li smijem tvrditi da je to bilo od navedene terapije? Mislim da smijem jer u tom periodu nismo ništa drugo konzumirali.
Naravno ohrabrena tim poboljšanjem, nastavila sam joj davati sve to puni mjesec dana. Tačno pred odlazak na more potrošili smo terapiju pa sam je ja nazvala da vidimo šta dalje. U svojoj glavi sam imala plan da koristimo njene preparate sve dok ne isprobamo vratiti jednu po jednu namirnicu u ishranu. Dala nam je opet imunitet, za koji je rekla da još uvijek ne smijemo prestati trošiti i konstitucijski lijek. Počeli smo to trošiti prije odlaska na more par dana.
I onda dođemo na more i Cvjetak mazne krišku hljeba i pojede. I ništa. Poslije toga mazne kroasan, i ništa. Par dana poslije popije šolju mlijeka i napuca se sira i opet ništa. Nikakve reakcije na koži. Ima 15 dana pije mlijeko i jede sir i stvari koje u sebi imaju kvasac i nema nikakvih problema.
Šta da vam kažem? Naravno da mojoj sreći nije bilo kraja. Ali opet čovjek ne može a da ne počne sumnjati da možda nije ni bila alergična na kvasac, gljivice i pljesni jer ponavljam da je to bila samo moja obzervacija bez zvanične potvrde putem alergo testa. Pa onda kontam da je možda ta alergija na celer bila toliko jaka ali se onda opet sjetim kako bi se upali kada bi pojela malo sira bez da je tada jela neke supe sa celerom.
Zato ne smijem da tvrdim 100% da je homeopatija ta koja je pomogla u savladavanju alergije. Ali je činjenica da su lišajevi odmah nestali te da Cvjetak nije jedini kojem se alergija povukla nakon homeopatskog tretmana. Ipak mislim da ću najbolju potvrdu imati kada joj ponovno dam celer na šta se lagano spremam. Ali ću prvo probati citruse kako bi u slučaju nepojavljivanja reakcija na citruse a pojavljivanja reakcije na celer znala u stvari u čemu je problem. A o tome ćete biti blagovremeno obavješteni.
I tako. Homeopatski pregled sa prvom terapijom košta 50 KM. Poslije se svaka kesica granula plaća 8 ili 10 KM. Homeopatija nema nikakvu štetnost po organizam jer u suštini su te granule ništa. Milion puta razrijeđeno nešto. Definitivno ne možemo govoriti o autosugestiji jer je to nemoguće kod djeteta od 22 mjeseca koje ne zna ni šta konzumira.
Dakle, da podvučemo. Ništa ne košta probati. Osim 50 KM.
27.08.2009.
Homeopatija, again
Ovo je samo mala informacija za čitatelje koji prate ovu moju odiseju vezanu za Atopijski dermatitis kod Cvjetka i ulogu homeopatije.
Dakle, kao nadogradnja na prethodni post, želim vam reći da je moja cura tri dana zaredom jela supu sa celerom i da nema nikakve reakcije.
Juhu!
8.12.2010.
Imam potrebu da napišem mali updjet na ovu temu ,godinu i nešto nakon završetka ove priče.
Naime, ključni alergeni koji su bili problem su celer i raževo brašno. Celer je bio u svakoj iskuhanoj supi i u VEGETI koja je bila u svakom ručku. Raževo brašno je sastojak mnogih "crnih" hljebova, pa čak i kada to nije isključivo ražev hljeb. Logika me je vodila da je hljeb problematičan zbog kvasca, ali ne, upravo je raž u crnom hljebu bila problematična. Osim toga, kada sam pisala ovaj post 2009., nisam znala da je sušeni celer sastavni dio Vegete tako da je ona u jednom obroku često imala iskuhan celer i plus sušeni celer u Vegeti! Vegeta se nalazila i u drugim jelima u kojima nije bilo celera.
Zato samo da kažem da je Alergotest bio vrijedan svake marke jer je ponudio sve odgovore koje sam tražila. Alergotest smo radili u Poliklinici Sanasa. Postoje dvije vrste testa, test za alergene koji se unose a usta i za alergene koji se udišu. Sve potrebne informacije imate na njihovoj web stranici.
Sa homeopatijom smo prestali nakon jedno 5 mjeseci jer sam shvatila da je dovoljno da joj ne dajem da jede hranu sa celerom i raži i da nemamo nikakvih problema. Danas kada pojede nešto sa npr. celerom, jer joj povremeno dajem da vidim da li je "prerasla" alergiju, ne desi se ništa posebno. Jedino u slučaju da jede dva ii tri dana za redom, počne se lagano češati po rukama ali bez pojave crvenila. Naravno, odmah po pjavi svraba prestanem davati tu hranu i time spriječim eventualnu pojavu crvenila i rana.
Saturday, October 15, 2011
Mama, prvi put
14.07.2009.
Igrom slučaja sam ovih nekoliko zadnjih mjeseci bila okružena mamama koje su to postale prvi put. Tu i tamo bi me i upitale za moje mišljenje odnosno savjet "kako sam ja to radila" pa su mi nekako pomogle da se vratim u taj film koji se dešava prvih mjesec/dva nakon dolaska bebe.
Među mojim prvim postovima iz desnog boxa na ovom blogu, hvaleći knjige Gine Ford i samo uspostavljanje rutine kod djeteta, napisala sam da se majke prvorotke uglavnom za dolazak djeteta spremaju čitajući o dojenju, presvlačenju, kupanju, uopće o higijeni djeteta, i obično se porode potpuno nespremne za stvarni život sa bebom. Teme poput "šta sa bebom izvan dojenja i presvlačenja", a posebno "šta sa bebom koja konstantno plače, da ne kažem vrišti" jednostavno nisu u fokusu istraživanja. Isto je bilo i samnom.
I onda se porodiš i u ruke dobiješ jedno malo biće o kome moraš da se brineš. Kada kažu da beba u početku samo spava i jede - lažu. To možda prvih dan, dva pa i tri, ali nakon toga već počinje prava noćna mora.
Majke se nepodučene dojenju puštaju iz bolnice, onako umorne i nikakve stižu kući i trebaju da doje i presvlače. Hvata te panika, ne znaš imaš li mlijeka, ne znaš koliko dugo treba da dojiš da beba ne bi bila gladna, beba plače, hormoni rade, borba "adaptirano vs. dojenje" u tebi počinje a toliko si dobro čitala o dojenju, patronažna kaže imaš mlijeka, ali ti to ne osjetiš, živci se polako tanje, već u startu misliš da nisi dobra majka jer ne prepoznaješ potrebe svog djeteta, muž ionako zbunjen postaje još zbunjeniji tvojim ponašanjem, pokušava da razumije ali mu nije jasno jer nema on, zaboga, te hormone, ti bi malo plakala, malo vrištala, malo udarala glavom u zid, malo bacila bebu kroz prozor. Taman ukontaš dojenje, krenu grčevi. Beba ne plače, ne vrišti, ma to su jezivi zvuci koje ispušta. Ne možeš je smiriti, ne možeš joj olakšati bol iako su svi govorili da kapi za grčeve i masaža pomažu. Al' ne pomažu. U tebi opet rade hormoni, baby blue je na vrhuncu, a tek je prošlo par dana od poroda. Muž totalna koma, počinje polako da se vraća svakodnevnom životu jer mora, ako ništa, raditi, a ti počinješ biti ljubomorna na njegove muške slobode.
Da li ste se tek porodile i da li vam ovo zvuči poznato? Meni da, jer sam sve ovo gore preživjela od riječi do riječi Svoje prijateljice sam pokušala utješiti i uvjeriti da se to dešava ama baš svakoj mami, posebno prvorotkinjama. Sve što pročitaš je potpuno drugačije kada dođe beba. I jednostavno ne možeš biti spreman na svaku situaciju i smiren i staložen kad treba. Jer hormoni divljaju. I nastaviće da divljaju barem još mjesec ili dva. A onda polako sve dođe na svoje. Jer se beba i ti skontate. I počnete funkcionisati kao cjelina. Samo treba preživjeti prva dva mjeseca.
Ako će te poslušati par savjeta za prvorotke, isključivo iz moje glave i na osnovu mog iskustva (moguće je da će neko reći drugačije) onda bi to bilo:
1. Dobro upamtiti, svim majkama, ili barem većini, se dešava isto. Nije jedino vama. I sve se preživi.
2. Život vam se definitivno promijenio. Furati se da je sve ostalo isto je totalno neracionalno. Što prije skontate da nikada više nećete živjeti kao prije, računajući odnos između vas i muža, koji može biti puno bolji nego prije a može biti i gori, to za vas bolje.
2. Nigdje ne izlaziti sa bebom i nikoga ne primati u kuću, osim koga stvarno želite, prvih 40 dana. Ili barem mjesec. To je period navikavanja na bebu. Period u kome učite funkcionisati kao cjelina. Ne treba sebe opterećivati posjetama ni izlascima. To samo stvara dodatni stres u ionako stresnoj situaciji.
3. Primiti i tražiti svu moguću pomoć svijeta. Mame, nane, tetke, prijateljice, komšinice, ko god se ponudi da pomogne, ne odbijajte. Na spremanje kuće, kuhanje i ostalo ne pomišljajte. Muž nek uzme godišnji ili šta god hoće ali neka bude uz vas. Vaša jedina zadaća bi trebala biti da se naviknete na bebu, uspostavite dojenje i skontate neku rutinu za bebu. Zadaća muža je da nosa bebu i ljubi vas često.
4. Lijepo molim da slušate patronažnu koja će vam reći imate li mlijeka ili ne. Nije neophodno imati osjećaj prepunjenosti grudi ili da vam curi mlijeko da bi ste znali da ga imate. Ovo vam piše jedna koja nije imala ni jedno ni drugo pa je opet dojila 14 mj. I plus rodila na carski rez. Ne slušajte babe koje govore da se ne može dojiti poslije carskog reza. Uz svako dojenje obavezno popiti veliku čašu vode.
IPAK, prvih dana, koja bočica adaptiranog, tu i tamo, radi vašeg mentalnog zdravlja neće ubiti bebu, a ni vas. Slobodno posegnite za istom, ako ste na ivici nervnog sloma. Moju bebu su prva 2,5 dana isključivo hranili adaptiranim i nismo imali nikakvih problema kasnije sa dojenjem. Kako ja tako i neke od mojih prijateljica/poznanica. Ali tu i tamo, ne stalno, jer miješanje dvije različite vrste mlijeka pogoršava grčeve!
I još nešto. Beba prvih dana ne može dugo dojiti jer je njen prihvatni kapacitet želutca tako minijaturan. Zato jede svaka dva sata ili manje. Ako mislite da je malo dojila, vidite kako se ponaša. Ako je zaspala i/ili ne plače, ne treba se brinuti. Ona je pojela koliko je mogla. Možete joj i pipnuti stomak da vidite da li se napuhao/da li je napunjen. Kada opet bude gladna, zaplakat će, tu nema greške :)
5. Ne bježati od cucle! Prva tri mjeseca, a neko kaže i 6 mj, beba se ne može navići na cuclu! Poslije joj je jednostavno ukinete i to je to. Probala, radi. Kako ja, tako i neke moje prijateljice.
6. Izađite da prošetate bez bebe čim mognete i ako imate kome ostaviti bebu. Izađite sa mužem. To je jako dobro za vaše mentalno zdravlje.
7. Odmarajte. Zvuči kao dosadni kliše, ali to je fakat najvažnije. Voda, odmor i lagana hrana.
8. Nemojte se brinuti da će te bebu navići na nešto (ljuljanje, nosanje, cuclu, spavanje na dojci). To ne bi trebalo da je u fokusu vašeg razmišljanja jer stvara dodatni stres. I ako naviknete, pa šta. Sve to tako brzo prođe da vam poslije bude žao. U periodu prva dva mjeseca, odnosno dok ne prođu grčevi, sve je dozvoljeno što će smiriti bebu. Kada se upoznate sa bebom i prođu grčevi onda je po volji utjerujte u rutinu i odvikavajte od toga što ste je navikli. Do tada radite sve što će sačuvati vaše mentalno zdravlje, a smiriti bebu (tu naravno ne mislim nedaj Bože da udarate i tučete bebu već cucla, ljuljanje, nosanje, itd).
9. Iz iskustva jedne prijateljice, NE koristiti maramice za guzu. Dodatni osip na bebinoj koži vam definitivno ne treba. Voda, voda i samo voda. Čak ni sa sapunom ne treba pretjerivati, a kada se beba samo upiški ne treba je ni prati svaki put. Piša dojenih beba je sterilna.
10. Majke mi, vi ste najbolja mama na svijetu.
Igrom slučaja sam ovih nekoliko zadnjih mjeseci bila okružena mamama koje su to postale prvi put. Tu i tamo bi me i upitale za moje mišljenje odnosno savjet "kako sam ja to radila" pa su mi nekako pomogle da se vratim u taj film koji se dešava prvih mjesec/dva nakon dolaska bebe.
Među mojim prvim postovima iz desnog boxa na ovom blogu, hvaleći knjige Gine Ford i samo uspostavljanje rutine kod djeteta, napisala sam da se majke prvorotke uglavnom za dolazak djeteta spremaju čitajući o dojenju, presvlačenju, kupanju, uopće o higijeni djeteta, i obično se porode potpuno nespremne za stvarni život sa bebom. Teme poput "šta sa bebom izvan dojenja i presvlačenja", a posebno "šta sa bebom koja konstantno plače, da ne kažem vrišti" jednostavno nisu u fokusu istraživanja. Isto je bilo i samnom.
I onda se porodiš i u ruke dobiješ jedno malo biće o kome moraš da se brineš. Kada kažu da beba u početku samo spava i jede - lažu. To možda prvih dan, dva pa i tri, ali nakon toga već počinje prava noćna mora.
Majke se nepodučene dojenju puštaju iz bolnice, onako umorne i nikakve stižu kući i trebaju da doje i presvlače. Hvata te panika, ne znaš imaš li mlijeka, ne znaš koliko dugo treba da dojiš da beba ne bi bila gladna, beba plače, hormoni rade, borba "adaptirano vs. dojenje" u tebi počinje a toliko si dobro čitala o dojenju, patronažna kaže imaš mlijeka, ali ti to ne osjetiš, živci se polako tanje, već u startu misliš da nisi dobra majka jer ne prepoznaješ potrebe svog djeteta, muž ionako zbunjen postaje još zbunjeniji tvojim ponašanjem, pokušava da razumije ali mu nije jasno jer nema on, zaboga, te hormone, ti bi malo plakala, malo vrištala, malo udarala glavom u zid, malo bacila bebu kroz prozor. Taman ukontaš dojenje, krenu grčevi. Beba ne plače, ne vrišti, ma to su jezivi zvuci koje ispušta. Ne možeš je smiriti, ne možeš joj olakšati bol iako su svi govorili da kapi za grčeve i masaža pomažu. Al' ne pomažu. U tebi opet rade hormoni, baby blue je na vrhuncu, a tek je prošlo par dana od poroda. Muž totalna koma, počinje polako da se vraća svakodnevnom životu jer mora, ako ništa, raditi, a ti počinješ biti ljubomorna na njegove muške slobode.
Da li ste se tek porodile i da li vam ovo zvuči poznato? Meni da, jer sam sve ovo gore preživjela od riječi do riječi Svoje prijateljice sam pokušala utješiti i uvjeriti da se to dešava ama baš svakoj mami, posebno prvorotkinjama. Sve što pročitaš je potpuno drugačije kada dođe beba. I jednostavno ne možeš biti spreman na svaku situaciju i smiren i staložen kad treba. Jer hormoni divljaju. I nastaviće da divljaju barem još mjesec ili dva. A onda polako sve dođe na svoje. Jer se beba i ti skontate. I počnete funkcionisati kao cjelina. Samo treba preživjeti prva dva mjeseca.
Ako će te poslušati par savjeta za prvorotke, isključivo iz moje glave i na osnovu mog iskustva (moguće je da će neko reći drugačije) onda bi to bilo:
1. Dobro upamtiti, svim majkama, ili barem većini, se dešava isto. Nije jedino vama. I sve se preživi.
2. Život vam se definitivno promijenio. Furati se da je sve ostalo isto je totalno neracionalno. Što prije skontate da nikada više nećete živjeti kao prije, računajući odnos između vas i muža, koji može biti puno bolji nego prije a može biti i gori, to za vas bolje.
2. Nigdje ne izlaziti sa bebom i nikoga ne primati u kuću, osim koga stvarno želite, prvih 40 dana. Ili barem mjesec. To je period navikavanja na bebu. Period u kome učite funkcionisati kao cjelina. Ne treba sebe opterećivati posjetama ni izlascima. To samo stvara dodatni stres u ionako stresnoj situaciji.
3. Primiti i tražiti svu moguću pomoć svijeta. Mame, nane, tetke, prijateljice, komšinice, ko god se ponudi da pomogne, ne odbijajte. Na spremanje kuće, kuhanje i ostalo ne pomišljajte. Muž nek uzme godišnji ili šta god hoće ali neka bude uz vas. Vaša jedina zadaća bi trebala biti da se naviknete na bebu, uspostavite dojenje i skontate neku rutinu za bebu. Zadaća muža je da nosa bebu i ljubi vas često.
4. Lijepo molim da slušate patronažnu koja će vam reći imate li mlijeka ili ne. Nije neophodno imati osjećaj prepunjenosti grudi ili da vam curi mlijeko da bi ste znali da ga imate. Ovo vam piše jedna koja nije imala ni jedno ni drugo pa je opet dojila 14 mj. I plus rodila na carski rez. Ne slušajte babe koje govore da se ne može dojiti poslije carskog reza. Uz svako dojenje obavezno popiti veliku čašu vode.
IPAK, prvih dana, koja bočica adaptiranog, tu i tamo, radi vašeg mentalnog zdravlja neće ubiti bebu, a ni vas. Slobodno posegnite za istom, ako ste na ivici nervnog sloma. Moju bebu su prva 2,5 dana isključivo hranili adaptiranim i nismo imali nikakvih problema kasnije sa dojenjem. Kako ja tako i neke od mojih prijateljica/poznanica. Ali tu i tamo, ne stalno, jer miješanje dvije različite vrste mlijeka pogoršava grčeve!
I još nešto. Beba prvih dana ne može dugo dojiti jer je njen prihvatni kapacitet želutca tako minijaturan. Zato jede svaka dva sata ili manje. Ako mislite da je malo dojila, vidite kako se ponaša. Ako je zaspala i/ili ne plače, ne treba se brinuti. Ona je pojela koliko je mogla. Možete joj i pipnuti stomak da vidite da li se napuhao/da li je napunjen. Kada opet bude gladna, zaplakat će, tu nema greške :)
5. Ne bježati od cucle! Prva tri mjeseca, a neko kaže i 6 mj, beba se ne može navići na cuclu! Poslije joj je jednostavno ukinete i to je to. Probala, radi. Kako ja, tako i neke moje prijateljice.
6. Izađite da prošetate bez bebe čim mognete i ako imate kome ostaviti bebu. Izađite sa mužem. To je jako dobro za vaše mentalno zdravlje.
7. Odmarajte. Zvuči kao dosadni kliše, ali to je fakat najvažnije. Voda, odmor i lagana hrana.
8. Nemojte se brinuti da će te bebu navići na nešto (ljuljanje, nosanje, cuclu, spavanje na dojci). To ne bi trebalo da je u fokusu vašeg razmišljanja jer stvara dodatni stres. I ako naviknete, pa šta. Sve to tako brzo prođe da vam poslije bude žao. U periodu prva dva mjeseca, odnosno dok ne prođu grčevi, sve je dozvoljeno što će smiriti bebu. Kada se upoznate sa bebom i prođu grčevi onda je po volji utjerujte u rutinu i odvikavajte od toga što ste je navikli. Do tada radite sve što će sačuvati vaše mentalno zdravlje, a smiriti bebu (tu naravno ne mislim nedaj Bože da udarate i tučete bebu već cucla, ljuljanje, nosanje, itd).
9. Iz iskustva jedne prijateljice, NE koristiti maramice za guzu. Dodatni osip na bebinoj koži vam definitivno ne treba. Voda, voda i samo voda. Čak ni sa sapunom ne treba pretjerivati, a kada se beba samo upiški ne treba je ni prati svaki put. Piša dojenih beba je sterilna.
10. Majke mi, vi ste najbolja mama na svijetu.
Friday, October 14, 2011
Šta ponijeti na more za bebu?
04.07.2009.
Jedna draga mama bloggerka mi delegirala temu. Izmedju ostalog piše:
I tako žena napisa cijeli post za mene. Ja ga samo postavljam.
U stvari, tačan i precizan odgovor na njeno pitanje nemam. Ja sam sa Cvjetkom dva puta išla na more kada je imal 8 i 9 mjeseci, i praktično nemam pojma šta treba djetetu od 21 mjesec, koliko sada ima, ponijeti na more. Mogu napisati samo što ja mislim da treba.
Kada je bila mala, dovoljno je bilo da joj imam šeširić i majicu (i to više komada jer su stalno upadali u vodu i postajali mokri), pelene i maramice jer nije ni hodala, samo je sjedila i nije trebala nikakve posebne igračke za more. Nosala sam ja, ali bi sve te igračke samo bile razbacane po plaži a ona se ne bi ničim igrala. Jer joj je kamenje, odnosno pijesak bilo daleko daleko zanimljivije. Da stavlja u usta i jede-naravno :)
Dakle, ako bi sada pravila spisak za šta ponijeti na more i plažu za vrlo malu i malo veću bebu onda bi iz mog ugla on izgledao ovako:
1. dva tri šeširića, najbolje ako mogu da se vežu ispod brade (ako beba to dozvoli) da vjetar ne odnose. Mi smo prošle godine išli na Korčulu, atamo puuuušeeee.
2. puno majica i šorceva ili haljinica jer se stalno prljaju, posebno ako je beba počela da jede. Ako idete na plažu gdje ima drveća onda majica ni ne treba u toku boravka na plaži, ali ako se planirate štiti suncobranom /šatorom onda morate imati jer suncobran/šator u principu i nije neka zaštita. Treba i neki duks, džemperak ili jaknica i neke pantalonice ako bude hladije. Čarape dva tri para, bodiji bez rukava ili kratki rukav koji mogu poslužiti kao majica, pidžama -to se sve podrazumijeva.
3. Pelene obične ako je beba vrlo mala i ne možete kontrolisati kada će se ukakiti ili upiškiti. Što se tiče pelena za kupanje, ja bih rekla da to ne treba. Najljepše i najzdravije je da je beba gola. Bez obzira što će se desiti da se upiški, pa čak i ukaki. Bebe naprosto vole da su gole i to razvija sva njihova čula jer je koža najveće ljudsko osjetilo. Pa i sami vidite kako izgleda kada dijete skinete dok mu presvlačite pelenu. Ja svoju curu ne mogu da uhvatim po kući koliko ona od sreće trči što je gola. Dakle, ako vam ne smeta, a znam da ima mama kojima smeta, da se dijete upiški na peškir i ukaki, ostavite dijete golo. Ono što treba znati da je piša dojenih beba sterilna, a nije nešto posebno strašno i ako je dijete na dohrani, isto se može smatrati sterilnom osim ako dijete nije bolesno.
4. Po plaži je najbolje da dijete hoda boso. Ako idete na kamenitu ili šljunkovitu plažu to je jako dobro za stopala. Ali ako dijete ne može, ili ste vi protiv toga, najbolje je kupiti gumene sandalice (tako kažu moje zaove) ili ako imate Crocs klompe. U tome se može i u vodu ako dijete hoda. Ali najbolje je da je boso. Za ostale aktivnosti bilo šta to dijete inače nosi u gradu ponesete i to je to.
5. Krema, što je moguće veći faktor. To već znate, naravno :)
6. Što se tiče šlaufa, iz iskustva mojih zaova najbolji je šlauf koji ima gaće sa okruglim prorezima za noge. Oni šlaufi koji imaju dvije ukrštene trake nisu dobri jer nisu stabilni. Za bebu ispod godinu dana, pa čak do 18 mj, šlauf je bespotreban, tu ste vi da je malo brčkate u plićaku i ona svakako ne treba dugo da boravi u vodi. Za bebu koja već hoda i za veće od 18 mj šlauf je bolji od mišića. Mišići su isto nestabilni i glomazni za tako malo dijete. To iz iskustva mojih zaova.
7. Sve zavisi kakvo vam je dijete i šta voli, ali zavrzlame tipa bazen, čamac, lopta i ostalo ja mislim da su čist višak za nosanje. Minimalizam je moj moto i nećete ništa dobiti time što će te dijete vozati u čamcu po vodi ili banjati u bazenu u koji se može upiškiti pored ogromnog mora u kojem se može banjati i plićaka u kojem se može igrati. S druge strane valja to vucarati okolo i napuhivati svako malo. To je moje mišljenje, a naravno svako će postupiti onako kako misli da je najbolje i najzabavnije za njegovo dijete. Kako sam već napisala, igračke koje inače dijete voli, kao i slikovnice itd. na plaži jednostavno nisu zanimljivi. Ali to ne znači da ne treba ponijeti par stvari iz kuće da se ima na moru.
8. Mislim da su kantica i lopatica najbolja igračka za dijete za plaži nakon godinu dana. Prije toga, kantica i lopatica služe samo za stavljanje u usta, ali nakon godinu dana, ili svaki već roditelj zna kada se njegovo dijete stavarno počelo igrati igračkama, one stvarno postanu igračka i služe za premetanje pijeska i kamenja. Još ako idete na pješčanu plažu, sreći nema kraja.
9. Sada ima kupiti one peškire sa kapuljačom za djecu i ja mislim da su oni super. Isto mislim da je badem mantil isto super, ali mislim da nema potrebe da se na plažu vucara obadvoje. Ali generalno, na more treba ponijeti više komada jer se beba upiški ili pokaki na peškir pa valja zamijeniti.
10. Što se tiče spavanja na plaži, pa to sve zavisi gdje vam je kuća u odnosu na plažu. Prošle godine, sa 8,9 mj moja cura je spavala u autosjedalici za bebe do godinu dana. Nisam nosala kolica po plaži, a plaža je bila udaljena pa smo se svakako vozili autom do plaže. Osim toga je spavala i na peškiru jer smo išli na pješčane plaže. Ja znam da mame uvijek ganjaju da je djetetu komforno, ali za ovu godinu mislim da moje dijete može spavati na peškiru ispod koga se može postaviti spužva (ko nosi spužvu na plažu) i nemam namjeru praviti joj nikakav dodatni komfor. Hoda normalno, pa ni kolica više nisu opcija za vucaranje po plaži. Osim toga, ove godine smo birali da je kuća bliža plaži pa se može i otići na spavanje u kuću jer ionako spava samo jednom dnevno.
11. Što se tiče ostalih stvari, ja sam kupila u Chiccu onaj roll on protiv komaraca prošle godine ali mi nije trebao. Ja mislim da sve te hemikalije nisu dobre za dječiju kožu i da u principu na moru sada i nema komaraca toliko puno. Ali ako ste u mjestu gdje ima komaraca svakako treba ponijeti i često koristiti. Mislim da je najbolje investirati u neki preparat tipa Chicco ili baš namjenjen za djecu jer ovi ostali imaju svavakvih hemikalija u sebi.
Kućna apoteka: ja uvijek nosim toplomjer i paracetamol, kremu Kalmagel (čini mi se) za ujede insekata i manje ranice i to je sve. Tome se može dodati flaster i eventualno ona crvena tečnost kada dijete padne i rasječe kožu (ne mogu da se sjetim kako se zove, neki je antiseptik u pitanju). Ostalo svakako ne dajem djetetu ni ne nosim, a za svaku nedaj bože situaciju prvo svakako treba konsultovati doktora. Plus u Hrvatskim apotekama, ako tamo idete, ima sve što i kod nas. Ako dijete pati od neke bolesti ili mu treba nešto specifično, to naravno treba ponijeti, a to svaka mama najbolje zna.
Od kozmetike, krema za guzu, mada ja moram priznati da od prvog dana tu kremu koristim u minimalnim količinama i ne kod svakog presvlačenja posebno ljeti jer mislim da koža ionako ne može da diše još joj samo krema fali. Ako imate dobro-upijajuću pelenu to ne bi trebao da bude problem. Već sam pisala da koristim Molfix i nikada je nisam mjenjala. Za mene je to jednostavno najbolja pelena. A isprobala sam Baby Love, Violetu i Pampers (više vrsta). Dalje, šampon za tuširanje i sapun za guzu, šnale za kosu i fen, te štapići za uši oni sa zadebljanjem. Ja ne koristim ništa više, nikakva ulja ni pudere, niti sam ikada koristila. Mada mislim da bi na more bilo dobro ponijeti i neku kremu za bebinu kožu poslije sunca, ali bi se ja tu opet odlučila da neku malo bolju kremu zbog osjetljivosti kože. Možda A-DERMA ili VIchy ili AVENE, Chicco, ne znam sada. Dok malo usporedim cijene.
Što se tiče odabira mjesta za ljetovanje, to sve zavisi od vas šta volite. Mi smo prošle godine išli avanturistički - tražili smo plaže i mjenjali mjesta koja su udaljena od naše kuće tako da smo cijeli dan bili vani i nismo bili u mogućnosti se vraćati u kuću. To sa dojenom bebom ili bebom koja je na dohrani možete, ali nije baš naj naj izbor. Maltretiranje je to. Po meni je najbolje da je kuća što je moguće bliže plaži, da se možete vratiti uspavati dijete, napraviti mu da jede i sl. Pješčane plaže su dobre za djecu ali iznad godinu dana. Osim naravno što se onaj pjesak uvuče u sve i to je takoooo iritirajuće. Naravno i u bebinu guzu. Šljunkovite plaže su isto cool, ali nezgodne za ležati na njima, hodati po njima i tako to. Ma to sve zavisi ko šta voli. Ove godine idemo na Brač, tamo ima i jedno i drugo pa ćemo vidjeti.
Moj moto ove godine je stvarno minimalizam i što je moguće više prirodno. U principu mislim da je došlo vrijeme da se svi mi vratimo prirodi pa se furam na to. Ako znate na šta mislim. Ne treba biti pretjerano brižan, dijete je kao svaki drugi insan, treba ga pripaziti ali sve u granicama normale. A sve se kanim da napišem jedan post na tu temu i evo sad sam se baš zafurala, da ovaj nije ovako predugačak nastavila bih.
Eto mame, ako imate šta dodati, posavjetovati, reći Tratinčici da je fulila, da joj ovo ne treba a ono treba, bujrum. Pomozite nam da se spremimo za more :)
Jedna draga mama bloggerka mi delegirala temu. Izmedju ostalog piše:
Posto se blizi sezona godisnjih odmora (ili je vec pocela iako tako ne izgleda:-) bila bih zahvalna za neki savjet o odlasku na plazu s malim djetetom ili bebom (na osnovu tvog vlastitog iskustva) i preporuci sta od mnogobrojnih sto plaznih sto inih rekvizita ponijeti na plazu i generalno na more. Sigurna sam da bi takav savjet mogao koristiti i novopecenim mamama, a i nama s malo vecim bebama (moja kcerka ima 19 mjeseci). Nadam se da ces naci vremena za jedan ovakav "sezonski" post:-)
zapravo ja pravim "mentalni" spisak za more i sve prebirem po glavi sta se sve mora ponijeti za plazu (od slaufa za bebe-neplivace, preko kreme za suncanje, sesirica i bazencica pa lopte, kantice i lopatice i suncobrana:-) pa onda kontam sta bi bilo najbolje protiv komaraca, pa kucna apoteka "to go", pa onda razmisljam na cemu ce mi dijete spavati na plazi, pa u cemu ce hodati po onim kamenicima, trebam li joj obavezno nositi bade mantil, pa koje su najzgodnije pelene za plivanje i sve tako redom ta moja "mentalna" lista postaje sve duza i duza a ja u sve vecem strahu da nesto ne zaboravim...
i tako pomislih da ne bi bilo lose imati to sve na jednom mjestu, te delegirah temu :-))))))
I tako žena napisa cijeli post za mene. Ja ga samo postavljam.
U stvari, tačan i precizan odgovor na njeno pitanje nemam. Ja sam sa Cvjetkom dva puta išla na more kada je imal 8 i 9 mjeseci, i praktično nemam pojma šta treba djetetu od 21 mjesec, koliko sada ima, ponijeti na more. Mogu napisati samo što ja mislim da treba.
Kada je bila mala, dovoljno je bilo da joj imam šeširić i majicu (i to više komada jer su stalno upadali u vodu i postajali mokri), pelene i maramice jer nije ni hodala, samo je sjedila i nije trebala nikakve posebne igračke za more. Nosala sam ja, ali bi sve te igračke samo bile razbacane po plaži a ona se ne bi ničim igrala. Jer joj je kamenje, odnosno pijesak bilo daleko daleko zanimljivije. Da stavlja u usta i jede-naravno :)
Dakle, ako bi sada pravila spisak za šta ponijeti na more i plažu za vrlo malu i malo veću bebu onda bi iz mog ugla on izgledao ovako:
1. dva tri šeširića, najbolje ako mogu da se vežu ispod brade (ako beba to dozvoli) da vjetar ne odnose. Mi smo prošle godine išli na Korčulu, atamo puuuušeeee.
2. puno majica i šorceva ili haljinica jer se stalno prljaju, posebno ako je beba počela da jede. Ako idete na plažu gdje ima drveća onda majica ni ne treba u toku boravka na plaži, ali ako se planirate štiti suncobranom /šatorom onda morate imati jer suncobran/šator u principu i nije neka zaštita. Treba i neki duks, džemperak ili jaknica i neke pantalonice ako bude hladije. Čarape dva tri para, bodiji bez rukava ili kratki rukav koji mogu poslužiti kao majica, pidžama -to se sve podrazumijeva.
3. Pelene obične ako je beba vrlo mala i ne možete kontrolisati kada će se ukakiti ili upiškiti. Što se tiče pelena za kupanje, ja bih rekla da to ne treba. Najljepše i najzdravije je da je beba gola. Bez obzira što će se desiti da se upiški, pa čak i ukaki. Bebe naprosto vole da su gole i to razvija sva njihova čula jer je koža najveće ljudsko osjetilo. Pa i sami vidite kako izgleda kada dijete skinete dok mu presvlačite pelenu. Ja svoju curu ne mogu da uhvatim po kući koliko ona od sreće trči što je gola. Dakle, ako vam ne smeta, a znam da ima mama kojima smeta, da se dijete upiški na peškir i ukaki, ostavite dijete golo. Ono što treba znati da je piša dojenih beba sterilna, a nije nešto posebno strašno i ako je dijete na dohrani, isto se može smatrati sterilnom osim ako dijete nije bolesno.
4. Po plaži je najbolje da dijete hoda boso. Ako idete na kamenitu ili šljunkovitu plažu to je jako dobro za stopala. Ali ako dijete ne može, ili ste vi protiv toga, najbolje je kupiti gumene sandalice (tako kažu moje zaove) ili ako imate Crocs klompe. U tome se može i u vodu ako dijete hoda. Ali najbolje je da je boso. Za ostale aktivnosti bilo šta to dijete inače nosi u gradu ponesete i to je to.
5. Krema, što je moguće veći faktor. To već znate, naravno :)
6. Što se tiče šlaufa, iz iskustva mojih zaova najbolji je šlauf koji ima gaće sa okruglim prorezima za noge. Oni šlaufi koji imaju dvije ukrštene trake nisu dobri jer nisu stabilni. Za bebu ispod godinu dana, pa čak do 18 mj, šlauf je bespotreban, tu ste vi da je malo brčkate u plićaku i ona svakako ne treba dugo da boravi u vodi. Za bebu koja već hoda i za veće od 18 mj šlauf je bolji od mišića. Mišići su isto nestabilni i glomazni za tako malo dijete. To iz iskustva mojih zaova.
7. Sve zavisi kakvo vam je dijete i šta voli, ali zavrzlame tipa bazen, čamac, lopta i ostalo ja mislim da su čist višak za nosanje. Minimalizam je moj moto i nećete ništa dobiti time što će te dijete vozati u čamcu po vodi ili banjati u bazenu u koji se može upiškiti pored ogromnog mora u kojem se može banjati i plićaka u kojem se može igrati. S druge strane valja to vucarati okolo i napuhivati svako malo. To je moje mišljenje, a naravno svako će postupiti onako kako misli da je najbolje i najzabavnije za njegovo dijete. Kako sam već napisala, igračke koje inače dijete voli, kao i slikovnice itd. na plaži jednostavno nisu zanimljivi. Ali to ne znači da ne treba ponijeti par stvari iz kuće da se ima na moru.
8. Mislim da su kantica i lopatica najbolja igračka za dijete za plaži nakon godinu dana. Prije toga, kantica i lopatica služe samo za stavljanje u usta, ali nakon godinu dana, ili svaki već roditelj zna kada se njegovo dijete stavarno počelo igrati igračkama, one stvarno postanu igračka i služe za premetanje pijeska i kamenja. Još ako idete na pješčanu plažu, sreći nema kraja.
9. Sada ima kupiti one peškire sa kapuljačom za djecu i ja mislim da su oni super. Isto mislim da je badem mantil isto super, ali mislim da nema potrebe da se na plažu vucara obadvoje. Ali generalno, na more treba ponijeti više komada jer se beba upiški ili pokaki na peškir pa valja zamijeniti.
10. Što se tiče spavanja na plaži, pa to sve zavisi gdje vam je kuća u odnosu na plažu. Prošle godine, sa 8,9 mj moja cura je spavala u autosjedalici za bebe do godinu dana. Nisam nosala kolica po plaži, a plaža je bila udaljena pa smo se svakako vozili autom do plaže. Osim toga je spavala i na peškiru jer smo išli na pješčane plaže. Ja znam da mame uvijek ganjaju da je djetetu komforno, ali za ovu godinu mislim da moje dijete može spavati na peškiru ispod koga se može postaviti spužva (ko nosi spužvu na plažu) i nemam namjeru praviti joj nikakav dodatni komfor. Hoda normalno, pa ni kolica više nisu opcija za vucaranje po plaži. Osim toga, ove godine smo birali da je kuća bliža plaži pa se može i otići na spavanje u kuću jer ionako spava samo jednom dnevno.
11. Što se tiče ostalih stvari, ja sam kupila u Chiccu onaj roll on protiv komaraca prošle godine ali mi nije trebao. Ja mislim da sve te hemikalije nisu dobre za dječiju kožu i da u principu na moru sada i nema komaraca toliko puno. Ali ako ste u mjestu gdje ima komaraca svakako treba ponijeti i često koristiti. Mislim da je najbolje investirati u neki preparat tipa Chicco ili baš namjenjen za djecu jer ovi ostali imaju svavakvih hemikalija u sebi.
Kućna apoteka: ja uvijek nosim toplomjer i paracetamol, kremu Kalmagel (čini mi se) za ujede insekata i manje ranice i to je sve. Tome se može dodati flaster i eventualno ona crvena tečnost kada dijete padne i rasječe kožu (ne mogu da se sjetim kako se zove, neki je antiseptik u pitanju). Ostalo svakako ne dajem djetetu ni ne nosim, a za svaku nedaj bože situaciju prvo svakako treba konsultovati doktora. Plus u Hrvatskim apotekama, ako tamo idete, ima sve što i kod nas. Ako dijete pati od neke bolesti ili mu treba nešto specifično, to naravno treba ponijeti, a to svaka mama najbolje zna.
Od kozmetike, krema za guzu, mada ja moram priznati da od prvog dana tu kremu koristim u minimalnim količinama i ne kod svakog presvlačenja posebno ljeti jer mislim da koža ionako ne može da diše još joj samo krema fali. Ako imate dobro-upijajuću pelenu to ne bi trebao da bude problem. Već sam pisala da koristim Molfix i nikada je nisam mjenjala. Za mene je to jednostavno najbolja pelena. A isprobala sam Baby Love, Violetu i Pampers (više vrsta). Dalje, šampon za tuširanje i sapun za guzu, šnale za kosu i fen, te štapići za uši oni sa zadebljanjem. Ja ne koristim ništa više, nikakva ulja ni pudere, niti sam ikada koristila. Mada mislim da bi na more bilo dobro ponijeti i neku kremu za bebinu kožu poslije sunca, ali bi se ja tu opet odlučila da neku malo bolju kremu zbog osjetljivosti kože. Možda A-DERMA ili VIchy ili AVENE, Chicco, ne znam sada. Dok malo usporedim cijene.
Što se tiče odabira mjesta za ljetovanje, to sve zavisi od vas šta volite. Mi smo prošle godine išli avanturistički - tražili smo plaže i mjenjali mjesta koja su udaljena od naše kuće tako da smo cijeli dan bili vani i nismo bili u mogućnosti se vraćati u kuću. To sa dojenom bebom ili bebom koja je na dohrani možete, ali nije baš naj naj izbor. Maltretiranje je to. Po meni je najbolje da je kuća što je moguće bliže plaži, da se možete vratiti uspavati dijete, napraviti mu da jede i sl. Pješčane plaže su dobre za djecu ali iznad godinu dana. Osim naravno što se onaj pjesak uvuče u sve i to je takoooo iritirajuće. Naravno i u bebinu guzu. Šljunkovite plaže su isto cool, ali nezgodne za ležati na njima, hodati po njima i tako to. Ma to sve zavisi ko šta voli. Ove godine idemo na Brač, tamo ima i jedno i drugo pa ćemo vidjeti.
Moj moto ove godine je stvarno minimalizam i što je moguće više prirodno. U principu mislim da je došlo vrijeme da se svi mi vratimo prirodi pa se furam na to. Ako znate na šta mislim. Ne treba biti pretjerano brižan, dijete je kao svaki drugi insan, treba ga pripaziti ali sve u granicama normale. A sve se kanim da napišem jedan post na tu temu i evo sad sam se baš zafurala, da ovaj nije ovako predugačak nastavila bih.
Eto mame, ako imate šta dodati, posavjetovati, reći Tratinčici da je fulila, da joj ovo ne treba a ono treba, bujrum. Pomozite nam da se spremimo za more :)
Subscribe to:
Posts (Atom)