Pages

Tuesday, October 18, 2011

Samo opušteno

02.02.2010.

Nisam odavno napisala niti jedan post o djeci i odnosu majka dijete pa je možda red da iz glave izađe ovaj jedan koji se kiseli poprilično dugo a nikako da ugleda svjetlo dana. A bude mi pravo drago kada vidim ovu kolekciju postova sa strane iz serije Mama Tratinčica savjetuje i ponekad odem i pročitam neki stari u kome nađem novih komentara. A i dan danas dobijem poneki mail od mama prvorotki :)

Nisam ja neki pedagog niti odgajam dijete savršeno (čak već vidim i lagane naznake razmaženog derišta :), ali mi se čini da pozitivan stav može dosta da utiče na druge kako bi i oni bili opušteniji u svom odnosu sa djetetom.

A biti opušten sa djetetom je stvarno itekako važno. Neko je opušten prirodno ali opuštenost se može i naučiti.

Dijete ne možete držati pod staklenim zvonom. To niti je racionalno niti je moguće.

Majke, opet provrotke najviše, su stalno u nekom stresu da je dijete PREčisto tj da se pere svako malo, uz to kupa svaki dan i da je namazano, sjajno i miriše na razne kreme na kilometar. Zatim su u stresu da dijete ne smije dotaći niti staviti u usta ništa što nije sterilizirano po 100 puta, a nedaj Bože da ispadne jednom na kućni pod pa da se vrati djetetu u usta. Zatim je tu stres od bolesti i kontakta sa drugim ljudima, koji jeste opravdan prvih 40tak dana, ali poslije toga po meni nije ni racionalan ni opravdan. Pri tome je uvijek pitanje da li izvesti dijete vani ako je ispod ugodnih 20 stepeni ili pada kiša/snijeg, da li ići na planinu, da li cijelu zimu provesti u kući zatvoren bez trunke zraka u prostoriji, i sve tome slično čime se može izbjeći da se dijete razboli. I kada se izađe dijete je ušuškano u stilu "nindža sam ti majko".

Ja lično mislim da se dijetetu na taj način čini medvjeđa usluga. Dijete mora da se razvija, izgrađuje imuni sistem, nauči da se bori sa bolestima. Jeste sve to stres, posebno prva temperatura, ali to je i normalno da se dešava i mora da se dešava.

Kupanje svako malo narušava prirodni balans kože. Vlažne maramice uopće nisu dobre. Kupke isušuju kožu. Kreme zapušuju pore. Puder također, još ga plus beba može udahnuti pa ni to nije dobro. Prati nakon piškenja ne mora se uvijek. Voda, voda i samo voda je sve što treba. Sapun urijetko, samo kada se ukaki, a vala ne mora ni tada (bio jednom jedan dobar post kod Letećeg o istraživanju na temu šta bolje ubija bakterije sapun, dezificijensi, antibakterijski sapuni ili voda pa kažu samo voda je u rangu sa običnim sapunom a ove antibakterijske fore čista laža).

Izazak vani otkazati samo ako padaju ćuskije ili je -20. Planina, čim mognete. Mi smo išli sa 3 mj. prvi put. Bio je mjesec januar. Naravno izbjegavati bolesne ljude i direktni kontakt sa njima. Ali ne i hodati šoping centrom u strahu da je svaka osoba koja ide u susret potencijalni prenosnik bolesti.

Sterilizaciju bočica neki kažu treba do godinu dana (link) a npr. američki doktori tvrde da nije uopće potrebno sterilizirati (link). To je do vas, ali ja mislim da je godina dana apsolutno previše. Mi smo prestali sa 3 mj. čini mi se a kada je počela čvrstu hranu tu opremu nismo uopće.

Dijete mi je znalo sjediti na podu po kafanama (naravno na jakni ili nečemu slično) glodati novčanike, mobitele, igračke koje bi nekada negdje pale na pod pa eventualno bile pod vodom sekund ili ni taj sekund.

I jednom mi je Zora rekla i u pravu je, ponekada djetetu treba i poremetiti rutinu jer ni tu sve ne treba da je savršeno. Čovjek pomisli kako muči dijete ako ga ne stavi da spava u tačno određeno vrijeme tamo gdje je naviklo da spava ili mu ne da da jede tačno onaj obrok u ono vrijeme u koje je naviklo. Snack usput, spavanje u automobilu, u kafani u naručju ili na dvije stolice, na izletu, kod rodbine i prijatelja ili potpuno bez spavanja taj dan, to sve su to stvari koje dijete treba da nauči i da se snalazi u njima.

Ne braniti djetetu da skače, da se valja po podu, da puže po ćoškovima i dira stvari (osim ako nije u pitanju struja ili očita opasnost). Radije skloniti ili zaključati opasnosti pa će tako biti i manje NE NE u vašem riječniku a i kad kažete NE NE to će biti povezano sa nekom stavrnom opasnošću i imaće veći značaj za dijete. Ne braniti da rovare po kuhinjskim ormarićima. Radije napraviti policu, ladicu ili ormarić dostupan djetetu koji će biti pun plastičnih stvari pa nek vadi i lupa, a skloniti brašno, rižu, staklo na više police. Ne braniti djeci da čine egzibicije kao što je skakanje po krevetu ili kauču osim ako je očigledno da će nešto slomiti radeći to. Oni to moraju naučiti.

I tako bih ja mogla nabrajati satima. Umjesto toga samo ću se vratiti na naslov posta i savjetovati - Samo opušteno mame! I dijete je insan koji treba da živi i diše i razvija se. Ne treba ga sputavati i izolirati od svih prirodnih pojava na ovom dunjaluku.

No comments:

Post a Comment