Posjeta očnom doktoru

15.02.2010.

 

Želim da napišem jedan post koji bi trebao da bude vrsta preporuke mamama da prekontrolišu vid svoga djeteta u najranijoj dobi.

Kada sam razmišljala o rastu i razvoju svog djeteta u to razmišljanje su uvijek bile ugrađene i misli o pregledu vida u određenoj životnoj dobi, a svakako prije škole. Tu posjetu oftalmologu sam stavila u isti rang kao i posjetu zubaru koju treba napraviti nekada u najranijoj dobi bez obzira da li ima karijes u ustima ili ne, ne precizirajući sebi u glavi kada. Jednostavno da vidimo da je sve u redu bez obzira što nije upitno da dijete vidi. Tek kasnije sam saznala neke stvari koje želim podijeliti sa vama.

Naime, da bi se utvrdilo da li dijete dobro vidi, tj. da li ima neku dioptriju ili neki drugi očni problem kao što je npr. strabizam (predlažem da obavezno pročitate šta je strabizam) nije dovoljno da ga pregleda pedijatar prilikom standardnih posjeta u dobi između 0-5/6 godina, dakle prije polaska u školu. Prvi ozbiljan pregled vida svakako i ide tek u sklopu sistematskog prije polaska u školu, što je jako, jako kasno za bilo kakve popravke.

Ono što svaka mama treba znati jeste da se dijoptrija kao i većina poremećaja kao što je strabizam uspješno liječi u periodu od rođenja pa do 4-5 godina, tako da pregled sa šest godina dolazi prekasno da se radi na korekcijama vida. Tada se mogu preporučiti naočale i vrlo vjerovatno je da će se one morati nositi cijeli život. Pri tome molim Letećeg Holanđanina, našeg dragog bloggera oftalmologa, da komentira ove moje riječi ili da napiše post na svom blogu a ja ću ga rado linkati.

Neki ljudi nikada ni ne otkriju da imaju strabizam pa ga ni ne liječe, kao što je slučaj sa mojim zetom koji je taj problem uočio danas sa 30 i kusur kada su kod njegovog sina dijagnosticirali isti. Da li dijete ima dijoptriju ili ne možete saznati tek nakon ozbiljnog oftalmološkog pregleda jer dijete ne zna reći da li ima problema sa vidom. Ono se rodi sa tim i oči prilagođava postojećoj situaciji.

Što vam sve ovo pišem? Cvijetak od prije 5 dana nosi naočale. Istina je da sam htjela otići oftalmologu ali kako nisam zadala sebi u glavi kada, vjerovatno to ne bi još ni učinila da sinu gore spomenutog zeta i zaove nisu sa 4 god dijagnosticirali strabizam te tragom te priče nismo saznali sve ovo gore navedeno. To me je i natjeralo da odemo oftalmologu, gdje smo nakon mučnog pregleda (ipak djete sa 2,5 godine teško može mirovati u mračnoj prostoriji sa svim onim "groznim" mašinama) ustanovili "+ 0,75" dioptriju koja nije strašna ali su naočale ipak preporučene. Neka vas ne obeshrabri mučnost pregleda jer drugo dijete od iste zaove je sa godinu dana i mjesec prošlo isti pregled bez problema. Nažalost, ili na sreću, i njoj je tako rano dijagnosticiran blagi strabizam ali ona ima puno više šanse da ga izliječi od svoga brata jer je on ušao u gornju granicu sa svoje 4 godine.

Dakle, djeci sa godinu dana je moguće izvršiti pregled i tako mala djeca također mogu nositi naočale. Ako uočite problem vezan za strabizam, uz napomenu da postoji i bebeći strabizam koji sam izlazi do navršenih 9 mj života, obavezno posjetite oftalmologa kao i ako roditelji imaju dioptriju i nose naočale. Naravno i svi ostali, jer ni ja ni suprug nemamo dioptriju ali Cvjetak ima.

A nadam se da će nam Leteći dati puno više informacija na ovu temu.