Pages

Wednesday, May 16, 2012

Sa kalendarskim odlaskom zime i reklama, ponovno su nikle tratinčice na blogger.ba

Znaš kako nekad ležiš u krevetu i razmišljaš o proteklom danu i onda skontaš kako bi lijepo bilo podijeliti misli sa ljudima oko sebe (stvarnim i virtualnim), sjetiš se da možeš napisati post i onda iz čista mira ustaneš, upališ računar i počneš pisati. Pa uz to skontaš kako nema više reklama (ili ih barem ja ne vidim) i sjetiš se da te dugo nije bilo na blogger.ba. I skontaš da više nemaš ni stari template, ali nema veze, pišeš. Načićeš ga valjda negdje na nekom od stikova.

Da bi izašao iz svoje čahure, posebno ako je ona satkana od negativnosti i poricanja, čovjek mora da se kreće, da upoznaje ljude, da se druži i razmjenjuje mišljenja. Čovjek mora da vidi kako drugi žive, da spozna drugačiju realnost, da se osvjesti. Opet putujem. I upoznajem ljude. Malo drugačije od sarajlija. Ja ih zovem “obični ljudi“. Jer sarajlije su za mene neobični ljudi. U stvari opterećeni ljudi. Obični ljudi žive u Kostajnici, Dubici, Prijedoru, Ugljeviku, Čeliću, Teočaku, Loparama, Oštroj Luci, Novom Gradu. Ljudi čija realnost je opterećena nekim drugim problemima od problema koji imaju sarajlije. Ljudi koji žive jedan tihi i miran život sa vrlo skromnim primanjima. Ili se to samo meni čini ili u ovoj zemlji žive sasvim normalni ljudi, ne toliko opterećeni vjerom koliko se želi prikazati kroz medije. Putovanja u meni bude nadu da ima nade. Sve dok ne upalim televizor.

Hvala svima koji su me pratili na blogspotu. Tratinčica se vraća na blogger.ba.

Thursday, April 12, 2012

Proljetno renoviranje

Kao i svake godine, Traty ide na proljetno renoviranje.
Na spisku aktivnosti su bili i još uvijek su:
- skidanje 5 kg viška (a ako budem uporna mozda i 7 do idealne težine)
- zatezanje (redovni aerobik i bicikl)
- novi pramenovi i sisanje
- mikrodermoabrazija lica (kupljen kupon-to be used)

Cijela poenta ovog posta je totalna samohvala da sam skinula 4 kg, što će reći da sam treću sedmicu na dijeti i to onoj Dukanovoj. Nije teško, vazdan nešto jedem ali pošto je dijeta proteinska ne jedem šećer i ugljikohidrate u vidu voća, hljeba i tjestenine. Ova dijeta je stvorena za mene jer moj problem i jesu ugljikohidrati. Znate ono kada se oduzmete od sreće kada vidite kiflu ili špagete :) Furaću do kraja ove sedmice a onda uvodim voće, te pomalo ovo ostalo. To je tzv. ova konsolidacijska faza.

Istina je da ni jedna dijeta nije dobra ako ti ukida pravo da jedeš nešto od esencijalnih namirnica za život. Ali meni zdrava prehrana nikada nije donijela rezultat osim totalne stagnacije u kilogramima. Godinama. Zato sam sebi rekla, tri sedmice te neće ubiti. I nisu.

Sad je jedini problem koji imam konfekcijski broj hlača u ormaru :). Što i nije tako loše jer je stigla nova kolekcija za proljeće/ljeto :)))

Thursday, April 5, 2012

Bolje užasan kraj nego užas bez kraja

http://www.klix.ba/vijesti/bih/bolje-uzasan-kraj-nego-uzas-bez-kraja/120405032 

Bježiš, ignorišeš ali te sustiže. Ako ništa, moram 2 puta sedmično 4 puta proći pod zgrade Zajedničkih institucija BiH i vidjeti one jadne ljude koje, čini mi se, ignoriraju svi osim novinara.

Na jednom plakatu piše "Zatrubi protiv ovakve vlasti". Dva puta sedmično u četiri prolaza nisam čula nikoga da je zatrubio. Građani Sarajeva su samo upalili dugme Ignore i prolaze pored tih ljudi kao da ne postoje. Prvih dana su im i bili zanimljivi, kao neke životinje u kavezu kojima se treba čuditi ili diviti, pa su usporavali svoje automobile. Ali onda su postali dio svakodnevnice i Ignore je najbolje dugme za stisnuti.

Jučer sam zatrubila prolazeći pored. Kontam, možda onaj butterfly efekat (ako sam potrefila da je to taj), pa ako ja zatrubim možda će još neko. Nije niko a i svakako su me gledali kao mazluma. Kako vozači pored mene tako i oni jadni ljudi jer su valja zaboravili da im taj plakat visi iznad glave.

A kako bi bilo kada bi svaki vozač imao malo građanskog aktivizma u sebi i kada prođe zatrubio. Zar vam se ne bi podigao adrenalin i zar ne bi ste možda pomislili da ima nade za nas kao društvo u cjelini?

Saturday, March 17, 2012

BH Eurosong 2012

Prođe još jedan BH Eurosong. Nisam nešto čitala puno o komentarima na pjesmu. Čini mi se da ih ove godine ima najmanje. Valjda su svi odustali od našeg tima i njihovih ideja. Ne mogu reći ni da su se susjedi proslavili, osim naravno Crne Gore. Nekako mi se čini da će Rambo pomesti scenu ove godine i to vrlo elegantno. Nije džaba Mega Car.

No da se vratim na našu pjesmu. Ja ne znam slažete li se, ali pjesma ako na prvo slušanje nije ušla u uho ona ne može napraviti ništa. Vrlo je mali broj fanova koji danima prije slušaju pjesme i ozbiljno se bave prognozama. recimo da je više od 50% srednjovječnih gledatelja koji će TV upaliti tu noć, poslušati šta se nudi i glasati.

Prema priči Maje i Mahira, oni su se pravo potrudili. I jesu. Muzika je meni stvarno divna. Kombinacija simfonijskog orkestra i istočnjačkih instrumenata se uklopila. Ali to je tako dosadno! Dosadno za Evroviziju. Pjesma neće biti ni primjećena u gomili. 

Kada smo kod teksta, nije on loš. Ali je dosadan. Kao da je Maja sjela, napisala roman i onda napravila pjesmu po istoimenom romanu.

Spot. Ne mogu da vjerujem. Grozno. Onaj voz, sivilo..Vjerovatno spot ima priču ali ta priča meni nija na prvu bila jasna.

Sve u svemu, cjelokupni dojam je da je ovogodišnji tim napravio istu priču kao i Marija Šestić, samo što je ona pjevala u spotu na brodu a ova pjeva na vozu. Opet se pravila prosječna pjesma koja uopće nema šanse da postane hit ni na domaćem tržištu a kamo li dalje.

Moja procjena je da neće proći ni polufinale.

I konačno jedno iskreno mišljenje o Eurosongu. Premotaj na 3:20. Dino kralju.


Monday, February 20, 2012

A ‘Thank you’ from Japan …

Didn't hear of a lot of outcry from the people of Japan following this tragedy.  Pretty classy people to put this out.  Worth viewing.  Never heard of any country doing this...
 A ‘Thank you’ from Japan … 

Predivno...Zašto sve nacije i svi ljudi ne mogu biti kao Japanci