Povratak na posao

03.03.2009.

Majka vs. karijerista

Prošlo je već par mjeseci kako sam se vratila na posao nakon porodiljskog odsustva i sve hoću da napišem neke utiske oko toga. U stvari, pravo mi je drago kada se vratim kroz istoriju svog bloga i pročitam ono što sam pisala dok sam bila trudna i kada sam se porodila tako da mi bude žao što ne pišem češće i više oko ovih nekih sitnih stvari koje mi se dešavaju vezano za majčinstvo. A jedna od njih je definitivno povratak na posao.

Sjećam se kada je bio trenutak povratka da su me morile razne (crne) misli, tačnije uopće mi se nije vraćalo na posao. Uloga majke i domaćice me toliko bila zaokupirala da sam u trenutku kada je trebalo da se vratim na posao imala u planu realizaciju nekoliko projekata iz domena kućnih poslova i nikako mi se nije vraćalo na posao. Nisam mogla zamisliti da nekome predam Cvjetak, jer sam bila u strahu da niko to neće znati bolje od mene. Kada treba da jede, koliko treba da jede, kada da spava, potrebu da je izvodim svaki dan..ma svašta nešto za šta sam mislila da ja jednostavno znam najbolje i niko osim mene.

A pomisao da moram da sjedim u kancelariji cijeli dan, pa tamo neki projekti, borba sa kolegama i klijentima..to me sve bacalo u crnjak. Pravila sam planove kako ću moliti za pola radnog vremena uz odgovarajuće umanjenje plate, razmišljala kako bi bilo da se u potpunosti odreknem posla i ostanem domaćica jer me moje dijete treba, i tako dalje i tako bliže.

I onda sam krenula na posao i shvatila da je povratak na posao upravo ono što mi je trebalo. Kako to objasniti? Pa pretpostavljam da me možete shvatiti, tačnije svaka žena koja je navikla da radi da može da shvati potrebu da ponovno postaneš koristan. Ne kažem da sam kao 100% domaćica bila nekorisna, naprotiv. Ali povratak na posao donosi jednu drugu vrstu mentalne napregnutosti koja, moram priznati, opušta.

Kao domaćica, moje misli su 16 sati 100% bile usmjerene samo na jedno - Cvjetak i njene potrebe. I tek kada sam krenula na posao shvatila sam koliko je to mentalni napor bio. Jednostavno mi je trebalo da se vratim na posao da odmorim mozak. Da mislim na nešto drugo. Da ponovno stavim u pogon znanje i proizvodim nešto. Radim projekte.

Ne kažem da sam neki karijerista, ali svaki uspjeh ili svaka pobjeda na poslovnom polju me diže u oblake isto tako kao i svaki osmjeh, poljubac, prozivka "mama", zagrljaj ili nešto novo naučeno od strane mog Cvjetka. Ja te dvije stvari ne mogu porediti, svaka je posebna na svoj način, ali me obje ispunjavaju jednako i daju mi snagu i polet i na neki način podršku da to što radim radim dobro i da ne griješim što to radim tako.

Istina je da nije svako isti i da svaka žena ne razmišlja isto pa neke smatraju da jednostavno ne možeš biti uspješan u oba posla - i biti majlka i biti poslovna žena i/ili karijerista. Ja nisam tog mišljenj a to je možda zato što sebe smatram ženom koja dosta zna, sve može i sve umije (pa čak popraviti i neke kućne uređaje ako treba :). I ništa mi ne predstavlja problem, ništa mi nije teško i trudim se da stvari posmatram bez posebnog stresa.

Ali, uvijek ima jedno ali, i to je u ovom slučaju činjenica da to sve može tako ali da je potrebna adekvatna infrastruktura koja će to sve da omogući. Pod broj jedan je naravno moja mama, pod broj dva je moj Najdraži, pod broj tri je moj direktor i sve ono što čini moju firmu od kolega, preko načina na koji se radi posao, do načina na koji se određene stvari kao što je radno vrijeme, bolovanje, godišnji odmor smatraju fleksibilno. Vjerovatno da to nije tako ja ne bih bila u mogućnosti organizovati svoj život tako da imam vremena za sve i da se maksimalno mogu posvetiti svom djetetu tih 6 sati koliko provedemo zajedno u toku radnog dana (a i onih 8 sati što spavamo zajedno - a o tome poseban post :).

I tako, ne znam šta bih više rekla osim da zaključim da je meni povratak na posao bio potreban radi mentalnog zdravlja i da sam to shvatila tek kada sam počela da radim. O Blože, za koju se nadam da se do sada već porodila i uživa sa svojim čedom, je pisala o tome nedavno i ako niste pročitali njena razmišljanja plus komentare mogu vas uputiti na taj post da uživate u njenim fantastičnim mislima.

http://pitanje.blogger.ba/arhiva/2009/01/15/2008509