Bezrazložni strah od nečega novoga

Jedan od potpuno bezrazložnih strahova koji imam je strah od nečega novoga.Vjerovatno svi mi volimo neku rutinu i učahurenost u nešto što je poznato. Ja definitivno volim svoju rutinu i teško donosim odluke za promjenu.


Za razliku od mene, moj Najdraži je potpuno drugačiji tip. On ne može živjeti ako stalno ne pravi neku promjenu. Sreća ja sam mu još uvijek konstanta u životu :)

Ja želim promjenu. Ali je se bojim. U glavi mi je milion pitanja. Šta ako to uradim pa se desi ovako, ili šta ako to uradim pa se desi onako. U stvari, to je usko povezano sa potrebom potpune kontrole nad situacijom, a kada se odlučiš za nešto novo onda ne držiš stvari 100% pod kontrolom.

Ono što mi je najsvježije od ovih promjena su tri "tehnološke" stvari.

Prva je bila prelazak sa PC-ja na Mac. Toliko razmišljanja, toliko straha kako ću to ja, hoću li biti "kompatibilna", toliko istraživanja i na kraju....Sreća da je Čojek stao u kraj dilemama, presjekao priču u kupio mi Mac. Ma to je najbolja stvar koju sam uradila u životu. Onaj ko ne koristi Mac definitivno ne može ni pojmiti koji je to rahatluk. Na Mac-u se ništa ne kvari. Na Mac-u je sve intuitivno. Mac je predivan - dizajnerski :). Mac nema virusa. Na Mac-u ništa ne moraš znati o opertivnom sistemu, o dubokim tajnama smještanja skrivenih foldera, istraživanja danima kako prebaciti npr. mailove sa jednog računara na drugi- Mac sve radi sam. Uz malu pomoć u vidu klika na jedno, pravo mjesto.

Druga stvar je bila prelazak sa manuelnog na automatski mjenjač. Razmišljanja hoću li neću li su trajala danima. Osim toga, svi su mi svi govorili da nisam normalna što kupujem auto sa automatskim mjenjačem. A to me je bacalo u još veći crnjak i dileme. I naravno Čojek je opet presjekao. Danas mi mi nikako nije jasno zašto SVI ne voze vozila sa automatskim mjenjačem. Posebno žene! Mislim da ne postoji veći rahatluk na svijetu.

I treća stvar - odluka o prelasku na blogspot. I tu sam se lomila 15 dana. Šta ću ja tamo, svi mi postovi na blogger.ba, 5 godina istorije zapisano tamo, blog prijatelji, poznati interfejs, lista osvježenih. Neke dileme sam iznosila i u komentarima na mom i drugih blogovima. Ovaj put nije Čojek presjekao nego ja sama. Zarađivati na vlastitom prostoru je ok. Konačno, to jeste prostor blogger.ba i mi ga koristimo. Ali ja jednostavno ne mogu podnijeti da se na mom blogu reklamiraju priče o Ceci Ražnatović, Single Baltic i Ukraine Lady, liječenje hemeroida i ko zna kakve još neukusne i možda nemoralne ponude budu na reklamama...

Nemam mogućnost da biram koje će se reklame pojavljivati. Možda mi to ne bi ni smetalo da je na nekom manje vidljivom mjestu. Ovako mi smeta i biram da odem. I nimalo mi nije žao. Mogućnosti koje nudi blogspot su apsolutno fantastične u odnosu na ono što smo imali. Možda neko drugi nudi još više, ali meni je ovo dovoljno. Još dok prebacim postove za mame, mislim da me ništa neće vezati za blogger.ba prostor. Ko je čitao tamo, nadam se da mu neće biti mrsko da me čita i ovdje. Komentari su otvoreni za sve.

Strah od nečega novog je potpuno bezrazložan. Jer čim prođe period adaptacije čovjek shvati koliko je gubio time što se bojao.

Možda samo da zaključim - Once you go blogspot.com, automatic, and Mac - you never go back :).